Sila stvaranja

srijeda , 07.03.2018.

Iz nepregledne dubine sklada
Božanske ljepote, mira i reda,
pojavila se djevojka, vedra i bosa
travom da šeta, šumu da gleda.

Njoj sa desna, ogromna tekla je rijeka
sa lijeva, od vjetra, zaigraše drveća grane
umutila se voda od pijeska sa spruda
zbog oštra zraka, djevojka kraj obale stane.

Nad glavom njezinom kružila je ptica
velebna, čestita, njoj slala poruku
da motri je revno i da čuva je pomno
gledajuć gdje prutom crta po pijesku.

Zamišljena, stvarala je črknje u znakove
prenosila rune što u duši joj bijaše
sve dok moćni vjetar val vode ne nanese
i njenih ruku djelo u jedan čas obriše.

Osmjehom djevojka obukla je lice
posve mirna od rijeke se odmakla
ne žaleć ni trena nit misleć više
na simbole što rijeka sebi je povukla.

Tad kliknu orao, i ču da nju zove
i usmjeri u Svod Nebeski djeva oči svoje
vidje divno Sunce, u sredini je stajalo
isijavajući žive crveno-zlatne boje.

Njoj se odmah ukaza u Suncu
to što mu je davalo dodatnu silinu
krst moćan, jasan, povijen u lijevo
skupa sa njim pulsira šireći milinu.

Tad krene se krst u Suncu vrtjeti sve jače
stvorivši bljesak što silno sjevnu
i raširi Svastika Peruna Boga
svjetlost Sunca životvornu
ka Zemlji što pjeva, ka Nebu što zjevnu.

Preplavi djevu radost nesputana
čudesnog prizora duša joj puna
i k'o da to ne bješe dovoljno čuda
pred nju zlatan trak iz Sunca siđe
u spiralu se uvivši ta zlatna struna.

Srce joj Tvorčeva svjesnost okupa
riječima spokoj opisati se ne da
mahnula djevojka u pozdrav Orlu
dok utihnuo je vjetar i očistila se voda.