nisam protiv

srijeda , 29.01.2020.

nemam ništa protiv pojavnog svijeta
materije koja doslovno odražava
najčudesnije bravure Prirode i Stvaranja
u kome suština rudi
gdje sve nisko i krivo blijedi
postaje maleno i beznačajno
pred divotom bivanja

nemam ništa protiv hoda Života
njegovog slada od dobrote i meke ruke
osmjeha dostojanstva u tišini
šaputanja čiste misli svrhe djelovanja
u kome umiru prljavština i kompleksi
svi modeli ponašanja koji su mnogima
izvor nepotrebne patnje i bola

Izvor fotografije: nissnisa.blog.hr

obmana

utorak , 28.01.2020.

Ah ta ljubav, slamka spasa!
Vaše vječno nadahnuće
za najveće i najdivnije ljudske priče,
i ah, ah, ta srcdašca kao nacrtana,
što kucaju za čitav svijet!

A gle, sebi bližnje ne trpite!
Okrećete glavu od onih pokraj sebe,
jer jednostavno, ljubav se izgubila,
i ni ne trepnete, ne pitate se zašto!
Onda, za koga imate svoja sveta osjetila?

Painting: Ed Capeau

bahatoća

ponedjeljak , 27.01.2020.

Znam ljude koji misle
da je njihov rad posebno vrijedan
a na primjer čišćenje ulica
posao pogrdan jadan i bijedan

Samo ću reći što pametan zna
u očima Duha veličina ne postoji
u njemu nema nejednakosti
i toga se ljudsko smeće boji

lažnjaci

nedjelja , 26.01.2020.

živim
bolje reći paralelno jesam
u svijetu iluzije
zavedenom maskom pozitive
i površne ljepote
taj svijet posve ignorira negativnosti
naročito one za koje se mora čuti
koje moramo znati
i koje moramo rješavati
svijet lažne utjehe i lažne nade
lažnog sjaja

tako usmjereni ljudi
malo pomalo postali su lažnjaci
sakriveni u kostim "uvijek samo pozitiva"
koji su sašili sami sebi
od epiteta ljubavi svjetla i energije
i pridjeva suosjećanja i empatije
i svega ostalog što im stvara
osjećaje posebnosti, važnosti i dobrote
i sve što im to ljulja
pljuju i osuđuju

nema puta sreći žmireći od realnosti

nema bolesti lijeka niti svijesti rasta
dok se stvarnost ne pogleda u oči
nema mira dok se od realnosti sakriva
nema istine dok se ne doživi bol
dok biće ne okupa patnja
dok kosti ne osjete i užas i nesreću
i dok oči ne progledaju i na ono gadno
i dok duša ne uvidi i ono negativno

slabići u umu psihi i osjećajima
ne traže pravdu moral poštenje
traže putene užitke i hrane niske strasti
slabi su i duhom
jer duhovnost je istinitost

dan

subota , 25.01.2020.

danas u meni zrije zahvalnost
na svemu što odiše dobrotom
što je zdravo i pažnje vrijedno
u mom srcu nema mjesta strahu
ni sumnji što nemirom pune dušu
znam gdje započinje Život
baš tu u grudima
gdje čitav Svemir stane
danas je najbolji dan
za početak dugog i čudesnog puta
u smjeru u kome su vrata
iza dokazivanja
sumanutih ljudskih uvjerenja i gluposti

čudno doba

četvrtak , 23.01.2020.

nije li čudno ovo doba
u kome nasilje vlada
u kojem strah smrzava razum
i zato pošten trpi gada

nije li čudno ovo vrijeme
u kome je poplava bezumlja
sa sobom odnijela kodeks
umjesto čistoće ostao je talog
naplavine svakakvog smeća
i golemi ljudski kompleks

nevjerojatno

srijeda , 22.01.2020.

vjerojatno će i sutra
svijet na Zemlji postojati
a mnogi ljudi će neumorno kukati
kako su im dani kratki
a vrijeme ih gazi
ali vidjeti neće htjeti
niti pomisliti na što zapravo troše
konto svog dragocjenog života

vjerojatno će neka viša sila
čovjeku slati još tisuće znakova
da ga uputi na put sa kojeg skreće
ali on neće shvaćati svoj grijeh
niti truditi se simbole razumjeti
već i dalje će kleti
neku izmišljenu zlu sreću
u čije ruke pušta svoju sudbinu

neznanje

utorak , 21.01.2020.

ima li vrijeme
doista takvu moć
kakvu mu ljudi daju
uvijek u velikoj žurbi
u utrci ka nekom cilju
i što o njemu zapravo znaju

osim u sekundi i satu
danu i godini
vrijeme se mjeri i u radosti
i neutješnom tugovanju
i brizi koja uporno davi
i u bezbrižnoj dječjoj razigranosti

ima li vrijeme neko mjesto
u koje upisuje sve zemaljske stvari
osjećaje koje čovjek ima
sva njegova postignuća
i pokušaje neuspjele
i da li to njega uopće zanima

spokoj

subota , 18.01.2020.

sama i opuštena
same moja sjena i ja
sami moji snovi i ja
samo moje srce i ja
samu sebe čuvam

Ilustracija: Sergej Pokotilov

ptica i ja

spusti se na moje rame ptico
od zamaha bezbrojnih odmori krila
dadni mojoj duši uzlet
želim te čuti i poslušati
gdje si sve ove godine bila

pjevaj ptico o rijetkom zraku tamo gore
o Stribogovom dlanu što te vazda nosi
klisovima strmim i oštrom trnju
napuštenim kolibama u planini
i bistrim potocima gdje dođeš piti

kliči mi o oceanima prepunim života
brodovima koji jašu goleme valove
kitovima i dupinima što ih prate
i starim svjetionicima na otocima
naplavinama koje krase daleke žalove

pjevaj mi ptico o vrelom pijesku
o pustinjskim olujama koje ga hlade
fatamorganama i otrovnim zmijama
oazama prepunim vode i voća
i osjećaju spasa i nade

sve mi reci
baš sve čega na svijetu ima
želim dijeliti s tobom
znanje i pripadanje
dalekim svijetovima

Hrvati će na ulice! Ima nade. :)

četvrtak , 16.01.2020.

Već godinama razmišljam što se treba dogoditi, kakva kap bi uspjela "preliti čašu" ljudima u Hrvatskoj da izađu na ceste, kao što je to bio slučaj u npr. Islandu nekoć.
I napokon, sine mi!
Lova!
Svemoćna, "najbitnija" na svijetu, ŠUŠKA je rješenje!
I da netko lud dobije na lotu puste milijune eura i potom nekolicini (stotinama tisuća ljudi) plati npr. prosječnu mjesečnu zaradu političara da dignu glas protiv par tisuća "nesretnika" koji žive na tuđi (naš) račun, guraju nas u mržnju, u dugove, u raznorazne probleme, u migracije, izbjegavajući svaku odgovornost za svoje postupke.
Jedino tako, moj narode, vidim "bunu" i pokretanje s mrtve točke.

Zamišljati bilo što drugo kao okidač protiv trulog sustava je utopija.

budi Čovjek

srijeda , 15.01.2020.

udahni duboko i sklopi oči
umiri se u vlastitom dahu
vidiš li zlato koje se prosipa
pred tvojim očima
i čuješ li zov nečujne
uvijek prisutne nutrine
izdahni strah
da ćeš omašiti šireći dobrotu
u vremenu koje se natječe
u gaženju svega pred sobom
zastani između udaha i izdaha
neka novi zrak
svježiji od mirisa leda
omasira tvoje srce
na putu do alveola

živi na čast predaka
za primjer pokoljenjima
kao jedan od rijetkih
jedan od poštenih
jedan od Stvoritelju vrijednih

Foto: Edward Grossi

greška

Ponovi tisuću puta da je sve u redu
i da sve će biti dobro
Život će i dalje biti kakav mora
nekad nepodnošljivo težak

Ponavljaj da si pametan
tisuću i jedan put
ali i dalje ćeš ostati glup
uvjeren u svoju navodnu pamet

Zazovi ime Božje tisuću puta
sve svoje misli usmjeri na Njega
no nećeš postati ništa prosvjećeniji
ostat ćeš i dalje to što jesi
grešan
pogreškama sklon
greška

autobiografska

utorak , 14.01.2020.

kažu mi "čudna li si"
zato jer ne pripadam ničemu
a ne vide slijepi niti čuju gluhi
koliko se slamam u ljepoti
vrlo velikog napora
tako provodim svoje dane
ako se dogodi da u nekom periodu
gubim vrijeme i ne radim pametno ništa
ja sam gotova
samoubojica
no nije svejedno
o kakvom radu se radi
ovdje je riječ o duhovnom poslu
tek onda kada treba
a i to je potrebno
čistim kuću, cijepam drva, kopam u vrtu
brinem o ovcama
pripremam tendere
i idem na službena putovanja
čuvam djecu od nevolja
ljubim muža i tijelom i dušom
sve to što radim
nimalo nije lako
zato mi u životu
i ide kako ide
da bude teško
jer nije ništa ako je lako

kažu mi da sam luda
jer brinem o Svijetu
višem smislu postojanja
nasmijem se onima
koji pojma nemaju ni o čemu
nije ni bitan smisao Života
već onaj koji je
o njemu upitan

početak dana

Jutarnja tišina.
Da, sve je tiho.
Magla, gusta i siva,
kao da želi zamijeniti noć.
Ljudi se nećkaju
da li da idu ili da ostanu
tamo gdje jesu.
Hladno je.
Kukavice od heroja
dijeli samo prag.
Inje će do dugo u dan
biti jedina bjelina.

ima nešto

nedjelja , 12.01.2020.

ima nešto nedjeljivo u meni
ravnodušnost na čari
tehnološkog modernog doba
na miris skupocjenih parfema
vrtoglave štikle Louboutina
odležano vino iz podruma
i belgijske praline

ima nešto nepopustljivo u meni
u vremenu koje ugađa trenutku
koje bježi od teškoća i boli
od realnosti i vrlina morala
lažnih utjeha i podrški kukavica
koje ubija da ne bi trpjelo
što laže da ne bi odgovaralo

ima nešto jasno u meni
iz temelja prošlosti davne
kada je Čovjek s prirodom bio jedno
drugome prijatelj a ne vuk
kada su i život i smrt
bili dio istog postojanja
i takav Svijet je imao smisao

pravilno

subota , 11.01.2020.

prekasno je
i nemoguće
započeti onako
kako je moralo biti
ali nije kasno
živjeti ovaj dan
u kome jesmo
da bi završilo
kako treba

ćorava posla

četvrtak , 09.01.2020.

odriješi svoje sumnje
vezane uz mene
i ne razbijaj glavu
nikad neću biti
to što imati želiš

izuzmi me darova
i raskošnih buketa
uzgojenih i mrtvih ruža
što ne mirišu na poštovanje
već na dignut penis

riješi se potrebe
da me obasipaš
riječima od praha
iz suhog grla i nutrine
poput presušenog bunara

ona koja jesam

kći sam vječne Vatre i ledene Vode
vjetar je moj jedini iz vječnosti drug
duša moja satkana je od slobode
s kojom vitlam čitav Svijet u jedan krug

kći sam dana rođenog u zoru
iz hrastovih šuma učim mudrost suživota
misli moje plove poput brodova na moru
nadahnjuju me čistoća i prirodna ljepota

kći sam Tvorca svega što postoji
pravda moj je vranac što me lako nosi
svaki mrzitelj Života tog galopa se boji
koji krutost njihovu k'o srpom pokosi

put u nikad

srijeda , 08.01.2020.

Mnogo je puteva u mom životu.
Hodam jednim po jednim, ne mislim puno niti o stizanju na cilj, ako ga imam, ni kakav mi hod jest-težak ili lagan.
Samo za jedan put unaprijed sigurno znam gdje me odvodi.
Onaj koji nazivam "poslije".

Slika: Lazaro Hurtado Atienza

čekić i nakovanj

utorak , 07.01.2020.

pobjegli su ljudi
tko zna kuda
sve se kriju
po Zemlji vatra prži
mrtva voda u led se pretvara
bijesni vjetrovi viju

tek bogozvjeri
slobodne hodaju svuda
i kad su site napadaju
nikad im dosta
uvijek im treba još
samo krvi nevinih se nadaju

reže sline zavijaju
nadglasali su ostalu zvjerad
utjeruju osvetu u kosti
čuju se čekić i nakovanj
za bitku Čovjek je spreman
oglušio je konačno na vječno "oprosti"

Ilustracija: Danijel Matanić

prijateljica Zora

nedjelja , 05.01.2020.

onog trenutka
kad u jutru otvoriš oči
i shvatiš
da sve divno što je bilo
bilo je tek san
znaj
Sunčeve ruke
uhvatit će sve one
najljepše tvoje snove
i dovesti ih ravno pred tebe
u tvoj novi dan

*nastalo nadahnuto Tibetanskom čestitkom

Izvor fotografije: Kultur Tava

ne trebati sve

subota , 04.01.2020.

slobodno navrati Čovječe
u život rasterećen od "trebam"
ondje ima svega baš koliko ti treba
ni manje ni više od Tvorca rođenjem danog
tamo te čekaju zreli plodovi
tvojih časnih misli i vrijednih ruku
mirna savijest i čisto srce

3.01.1950.

petak , 03.01.2020.

Čovjek, čije gene nosim, napustio je tijelom ovaj svijet prije gotovo 20 godina.
Majka ga još nije prežalila, a ja često požalim što nije dočekao moje sinove i čuo kako ga zovu djedom.
Danas mu je rođendan.
Istovremeno sam i sretna i tugujem.
Ma koliko čovjek bio i djelovao ispunjen i zadovoljan sobom, ako ne može svoju sreću podijeliti sa onima koje snažno voli, u sebi šuti vječnu tugu koju samo on može razumjeti.

Masovna ideologija: da ili ne

Kad-tad, čovjek shvati da ga svaka ideologija zarobljava, i da takav, zatvoren u određeno i usko polje sudjelovanja, nije istinski ostvaren čovjek.
U žrvnju svakodnevnih društveno-političkih zbivanja, nedopustivo je dati se hipnotizirati, uvjetovati i okovati, ma koliko sebe pronalazili u jednoj od suprotstavljenih ideja većine.
Pitanje ideologije morala i nemorala nije izvanjsko pitanje, već sposobnost sagledavanja vlastitog djelovanja i vlastitih vrijednosti u odnosu na uvjetovanu okolinu.
Težnja u masovnost nije garancija ispunjenog smisla postojanja, kao ni negiranje moći podjele društva na dva tabora, koju će vješto iskoristiti upravo oni, treći, kojima nijedna ponuđena ideologija nije ni najmanje bitan temelj u životu i potvrda čovječnosti.
Privid podjele cjeline na dva suprotna djela stvorila je jednu manjinsku i neupadljivu ekskluzivnu interesnu grupaciju, koja nemilice i neopaženo materijalno iskorištava naivnost čitave većine.
Kategoričko odbijanje prava da svatko u svom krugu, kao takav, sebi jest pravedan i bitan, stvara bogozvjeri, koje su na jedan poklič i poziv "vođe", spremne činiti najveće zločine u ime "pravde"-ubijati, osvajati, pljačkati neistomišljenike.
Nitko nikog ne uvjetuje u slobodi da voli sebe, svoje, narod, državu, jednog Boga, ali i da iste ili drugačije prezire ili ismijava.
Zatvorenikom i nečovjekom postaje se smatrajući kako je njegovo jedino valjano, točno, pravedno i nepogrešivo, a da je drugačije takvo da ga egzistencionalno ugrožava.

ne valja ostarjeti

četvrtak , 02.01.2020.

Zabrinuti su stari ljudi. Ne valja da starost nema zasluženog mira.
Kažu, sve je nešto naopako u ovo moderno vrijeme. Ljudi bulje u telefone, ne vidiš više djecu vani, zime su tople, bez snijega.
Nekako, kao da se ta hladnoća što nedostaje prirodi uselila u ljudske duše, pa tamo vlada, a onda je i čovjek nekako usporen i kilav.
Znam za generacijski jaz. Nije mi jednom, kao djetetu rečeno da ću sve vidjeti kad budem starija. No žalim, jer mudrost predaka nije moguće primjeniti za doba u kome živim.
Sve jest drugačije.
Ljudi uglavnom rade u zatvorenom prostoru, sjede, jedva da hodaju do automobila parkiranih pred ulazima, ne čuje se pjesma, pleše se samo prstima po touch screenu, a u drugome, ne vide više prijatelja već neposrednu opasnost.
Krivo mi je da će naši djedovi i bake na onaj svijet otići tužni i prepuni nostalgije, usamljeni u ovom svijetu prepunom društvenih mreža, u koje ih nismo željeli uplitati.
Pitam se, kakva će biti moja starost i da li sam išta shvatila o toplini stare drvene kuće i ledenim kockicama tipkovnice.

Izvor slike: pinterest

vrijeme

klasična glazba svira
u ruci čaša puna konjaka
grešnog imena
oči uprte u vatru kamina
pucketaju cjepanice hrasta
sjedi čovjek sam

igraju se oko njega sjene
svjetlosti plamena i Mjesečine
s njegovim sjećanjima

Izvor fotografije: pineca com

siječanjska noć

srijeda , 01.01.2020.

tik tak
vrijeme ili otkucaj srca
pitanje je neodgovoreno sad
napolju studen steže
a dušu zrelu kao grozdje
za povratkom kući mori
golema neutaživa glad

tik tak
mrak se navukao na selo
nešto remeti njegovu tišinu i sklad
pod teretom mačaka krcka led
zimskim nebom mirno gospodare
moćni Orionov pojas
i Mjesec posve mlad

odlika

osjećam snažan drhtaj
pred darom novog dana
mekoću i nijanse
ispod kojih nastojim zaći
nosim Svijet
što se na mene odražava
moja opterećenja
nesuglasice
nedostupnosti
sve svoje poraze
ali i porast nivoa postojanja
ne dopuštam si okoštati
a da ne lomim krutost u sebi
neću plaćati danak vremenu
koje žalosti i u nepravdi traje
slomit ću svaku okoštalost duha
koju mi sredina stvara
pokazat ću filistrima
svih mogućih vrsta
sve ono što ne mogu shvatiti
niti doprijeti do istine
jednog bića sadašnjeg vremena
napipavam svaki svoj korak
u temeljima svoje ljudskosti
i osjećam čistu dobrodošlicu
svakom novom izazovu


izvor slike: Kultur Tava