Kad-tad, čovjek shvati da ga svaka ideologija zarobljava, i da takav, zatvoren u određeno i usko polje sudjelovanja, nije istinski ostvaren čovjek.
U žrvnju svakodnevnih društveno-političkih zbivanja, nedopustivo je dati se hipnotizirati, uvjetovati i okovati, ma koliko sebe pronalazili u jednoj od suprotstavljenih ideja većine.
Pitanje ideologije morala i nemorala nije izvanjsko pitanje, već sposobnost sagledavanja vlastitog djelovanja i vlastitih vrijednosti u odnosu na uvjetovanu okolinu.
Težnja u masovnost nije garancija ispunjenog smisla postojanja, kao ni negiranje moći podjele društva na dva tabora, koju će vješto iskoristiti upravo oni, treći, kojima nijedna ponuđena ideologija nije ni najmanje bitan temelj u životu i potvrda čovječnosti.
Privid podjele cjeline na dva suprotna djela stvorila je jednu manjinsku i neupadljivu ekskluzivnu interesnu grupaciju, koja nemilice i neopaženo materijalno iskorištava naivnost čitave većine.
Kategoričko odbijanje prava da svatko u svom krugu, kao takav, sebi jest pravedan i bitan, stvara bogozvjeri, koje su na jedan poklič i poziv "vođe", spremne činiti najveće zločine u ime "pravde"-ubijati, osvajati, pljačkati neistomišljenike.
Nitko nikog ne uvjetuje u slobodi da voli sebe, svoje, narod, državu, jednog Boga, ali i da iste ili drugačije prezire ili ismijava.
Zatvorenikom i nečovjekom postaje se smatrajući kako je njegovo jedino valjano, točno, pravedno i nepogrešivo, a da je drugačije takvo da ga egzistencionalno ugrožava.
Post je objavljen 03.01.2020. u 08:55 sati.