objasnit ću ti
petak , 31.08.2018.
Zažmiri sa mnom
i osvjesti nemoć dok zajedno,
brzo i duboko tonemo.
Osjeti koliko je teško
othrvati se razumu
i pri tome naivno misliti:
evo je, ljubav!
A ljubav, što je?
O čemu to vjekovima
čovjek propovjeda
i zašto je uporno traži
tamo gdje izdaja izvire,
u trošnom, prevrtljivom biću
nedoraslom shvaćanju Svetog?
Otvori oči sa mnom,
i osvjesti ovaj trenutak
postojanja Života
bez predviđanja, bez želja
bez ikakvih svojih misli
i shvatit ćeš što postao je čovjek
i zašto mu treba iluzija ljubavi.
Foto: Gustave Dore
komentiraj (7) * ispiši * #
....
ponedjeljak , 27.08.2018.Sve manje je ljudi koji te čuju dok govoriš.
Sve više je onih koji uljeću, i u momentima dok prostireš iz svoje nutrine teško iscjeđene stvari, prekidaju te.
Tada ušutiš, jer znaš, nije bitka titana taj razgovor. On je htijenje zbližavanja i povezivanja. Tako započinje prijateljstvo, otvaranjem, i nadanjem "onom nečem", a ne da drugog razdražuje što govoriš o sebi, umjesto da se raspituješ o njemu.
Sve je više sugovornika kojima se na licima vidi sa kolikim gnušanjem i podsmjehom te slušaju, hineći interes i poštovanje.
Sve manje je ljudi koji znaju boju tvojih očiju.
I to te određuje.
Foto: R.Hutinski
komentiraj (5) * ispiši * #
jedna za djecu
ponedjeljak , 06.08.2018.
noć ne može postati dan
ne budi prkosno, dijete moje milo
znam da na oči ne želi ti san
i znam kako je lijepo igrati se bilo
sjest ću pokraj tebe i pričati ti priču
o dalekoj zemlji punoj žutog snijega
gdje ptice ne pjevaju, nego nešto viču
slušajuć' svoj glas sve do vrha brijega
taj snijeg nije hladan, već toplo toplo grije
a crveno drveće rađa zeleno voće
voda kruži zrakom, hvata se, pa pije
i ondje svako dijete sve zdravo jesti hoće
od igranja u blatu odrasli su musavi
ne slušaju djecu da trebaju odrasti
tamo su zaista neki ljudi šašavi
najviše vole kakaom zube oprati
heeej, da li me čuješ, il' si šuša-buša
pa kome da pričam kad žmiri tvoje oko
a slutim ni tvoje uho više me ne sluša
ma evo ti pusa u pametno čelo visoko
komentiraj (2) * ispiši * #
Na putu bijelih oblaka
nedjelja , 05.08.2018.
Jednom sam u kapi kiše vidjela cijeli svijet. Tada, shvatila sam zašto čeznem za nemogućim i zašto biram "velike izazove", dok se nevažnim ali danas neophodnim ljudskim sitnicama učim strpljenju na ovom svom putu.
Oduvijek me privlačilo "neizvjesno, teško i nedohvatljivo", a ono lako, što mogu svi napraviti a u čemu se pasionirano natječu, podsvjesno sam izbjegavala.
Ne zato jer sam podcjenjivala te lake izazove i obaveze, ljude, nego zato jer sam vjerovala da se čovjek nije rodio biti robom ičega.
I danas me čudi zašto ljudi rade baš to što rade, i kako rade, ne shvaćajući apsurdnost svojih zabluda.
Kada čovjek osjeća čitav Svijet oko sebe, a nije fokusiran samo na drugog čovjeka, radostan je jer je dio Prirode koja ga potvrđuje kao bitno biće.
Oni ljudi kojima je Priroda slika, tu tek da im uljepša vidike, ne interesiraju čovjeka na putu Velike Istine Postojanja.
Jer čovjek svjestan Stvaranja, ne razumije ljudsko opterećenje materijalnim, strast za dokazivanjem vrijednosti nečeg što nema istinsku vrijednost pred Bogom i ljudske komplekse pobjede.
p.s. slija je neka sa googla
komentiraj (7) * ispiši * #
Zato
petak , 03.08.2018.
Zašto se bojiš umrijeti,
ti koji svjestan svojih si mana?
Zašto se bojiš promijeniti?
Što čekaš do Sudnjega dana?
Zašto se bojiš bolesti,
ti što za drugog ne mariš?
Zašto se predaješ zavisti?
Zar sam sobom ne gospodariš?
Zašto se bojiš reći što misliš,
ti koji junak si u četiri zida?
Zašto šutiš kad grijeh ti se otkrije?
Zar se ne ugušiš od stida?
Zašto se bojiš što biti će sutra,
ti koji danas u svemu si ugodiš?
Ja ću ti reći problem tvoj najveći:
Ti Tvorca našeg uopće ne voliš.
Ilustracija: Gustavo Dore
komentiraj (3) * ispiši * #
