Prva godišnjica mog bloga

četvrtak , 31.08.2017.

Umalo mi je promakla, datumski.
Hvala svakome ponaosob na čitanju i razmjeni dojmova!
:-)

...izbaci uljeza...

utorak , 29.08.2017.

I pjesnici i pisci pripremaju zimnicu, odmarajući misli i srce. :-)

Sam u raj

subota , 26.08.2017.

Treptaj, udisaj, otkucaj srca.
Niz sablju se od zamaha cijedi krv.
Treptaj, izdah, otkucaj srca.
Onaj bez časti je običan crv.

Foto izvor: net

Strpljenje

petak , 18.08.2017.

Onda kada zanijeme mi usne,
Zapjevat će moje srce
A tu pjesmu će čuti
Kćeri i Sinovi Neba.
Moja je kuća gore, sa njima,
I postelju jednu čuvaju za mene
Da kad pristignem
Iz ovoga života,
Odmorim od čovječjih djela.

No vrijeme za odlazak još nije.
Još ima rada za moja pleća,
Obaveza svuda ići i biti,
I nenajavljena iznenađivati.
Još moram pružati ruke i dušu,
I nešto na bolje
Pokušati promijeniti.

Pjesmice iz djetinjstva

četvrtak , 17.08.2017.

Danas se prisjećam nekih stvari iz prošlosti, pa stavljam ovdje, u sjećanje, dvije pjesmice koje sam napisala 1989. u osnovnoj školi. :)
Na kajkavskom su dijalektu, ali nadam se da će Vama, koji ih budete čitali, biti razumljive.

Malena oda

srijeda , 16.08.2017.

Slavim te, Živote,
U zracima Sunca
Što prodiru svuda
I rasvijetljavaju mi biće.

Ljubim te, Živote,
U naletima vjetra
Na moje tople usne.

Zahvaljujem Ti, Živote,
Na obilju osjetila
Kojima sve pokrećeš.

Grlim te, Živote,
Poput magle
Koja čvrsto obuhvati
Ravnicu do podne.

Slavim Te, Rode,
Čija sam karika
Malena i daleka.

Osmijeh

utorak , 15.08.2017.

Ljudi svoje probleme i muke sakupe u osmijeh. Tada misle da nitko neće vidjeti da im se svijet bio raspao.
A mogli su reći: patim, boli me, ne znam što da radim-umjesto tog neiskrenog i kiselog cerekanja.

Vjetar

ponedjeljak , 14.08.2017.

Osjećam, svuda puše vjetar promjena.
Svojom snagom prodire kroz nas i odnosi sa sobom naše uspomene i zablude. Njih će negdje ipak nanijeti, ako ih ne uspije raspršiti do najsitnijih i okom nevidljivih čestica.
Zato, neka samo bude sve jači i razorniji.
Jedno je sigurno: mnoga sjećanja ostaju udaljena u prošlosti, daleka i duboko zakopana.

Dodir neba

subota , 12.08.2017.

Naoblačuje se. Stanem da predosjetim dobru čaroliju koja se priprema.
Svuda naokolo šire se pritisak i napetost pred padanje prvih nebeskih kapi.
Dignem lice ne bih li na njemu dočekala te kapljice meke kao dodir tkanine od svile.

Ne strahujem ako odjednom zagrmi, jer moćna snaga groma protrese mi tijelo i razbudi uspavanu snagu života u meni.
Kao čovjek sam postupcima, bojama i mirisima izmješana sa prirodom, ali sa Nebom i Svemirom, znam da se izravno mogu povezati jedino putem kiše, u koju sam cijelim bićem zaljubljena.

Budućnost kukavice

četvrtak , 10.08.2017.

Zadrhtat ćeš a oko srca
Tvoje će meso truliti,
Kada upreš pogled tamo
Gdje su Ti nekada pjevale šume
A sada isparava sumporno tlo.

Dizat ćeš dlanove Nebu i prositi kišu
Od nijemog i dalekog lica
Boga svojih predaka Ognjenog Sunca,
Da natopi i oživi zemlju.

Kleknut ćeš, čovječe, ali prekasno ponizan.
Tumarat ćeš Zemljom, sam sa svojim sjećanjima
Na dane kada si trebao vikati za milost nedužnima
A Ti si šutio.

promjena

srijeda , 09.08.2017.

Nemam više volje
Dizati sebe iz zamora od iluzije
Koja vječno obećava da biti će bolje.

Nemam više htijenja
Da osmjehom dočekujem
Ljude što mi namrgođeni prilaze.

Jedina mi je težnja
Napustiti stara uvjerenja
I kao Mjesec, ogledati se u vodi.

Odjednom sam

utorak , 08.08.2017.

Veselo društvo, k'o kakvi svati
Na moj se račun časti.
Sve im se niz bradu slijeva,
Iz očiju im nezasitnost sjaji.
Kad na stolu nestade
Hrane i pića,
Uz psovke i pogrde
Konobara jedan dozivlje
A svi se za stolom tom nitkovu prikloniše.
-Ovamo, dečko, radiš li išta?
Donesi još svega!
Brzo! Odmah! Što blejiš u mene??
-Ali gospodine, hrane u kuhinji
Jednostavno više nema!
Začu se bahatost u svoj veličini: -Kako nema?
Ta znaš li tko sam ja?
Jednim pozivom ti otkaz mogu dati.
Goni se, ajde, donesi što treba!

Vidio sam. Tome svjedočio.
Sve što sam dao, nije dostajalo.
U meni se digoše i gnijev i bijes
I sila sve pravde iz mene se vine:
-Gubite se napolje, svi do jednog:
Nezahvalne svinje!
Uz čuđenje i žamor
Ispraznila se svečana sala.
Ostah u njoj sam, ali od tada se mirom
Ispunio duh moj.

Pismo prijatelju

nedjelja , 06.08.2017.

Prijatelju stari, pitaš me kako provodim dane i kako sam.
Odmah ću Ti reći da ovo drugo ne znam. Smisao toga kurtoaznog pitanja nikada nisam shvaćala.
Kada bih mogla vratiti vrijeme, nisam sigurna bih li radije otišla do kreveta svojih roditelja, neposredno prije trenutka u kome su me začeli i omela ih, ili bih samoj sebi utuvila u glavu neke stvari još u djetinjstvu.
Nisam sama tražila biti rođena i doći ovamo. Ali sada, kada sam već ovdje, na ovom putu zvanom Život, od mene je nastala prava ratnica.
Ne zamišljaj superženu koja sabljom siječe sve oko sebe, već mirnu, običnu ženu, koja se svakog dana bori sa mnoštvom predrasuda, uvjerenja, ubjeđivanja i neprihvaćanja.
Ne zamišljaj tipičnu grintavicu.
To ne.
Ona sam, što svakog dana u sebi zahvali na svemu danom i pomisli na mnoštvo veličanstvenih stvari.
Ne dopustim tuzi da me preplavi poput podivljale rijeke. Vrlo sam vješta u pravljenju nasipa i brana.
Mnogo je patnje koju svjedočim u ovome Svijetu i zato, prijatelju, čitam knjige starih mudrih pisaca, u namjeri da svoje misli napravim smjelijim i jasnijim.
Činim to u vrijeme što ukradem od dnevnih obaveza.
Ona sam, koja pregršt lijepih misli i sjećanja savijem kao baba novčanicu i strpam u grudnjak, kraj srca, da mi se nađu za crne dane.
Povremeno ugostim dobre prijatelje, nastojeći da se opustimo i smijemo svim nepodopštinama koje smo u prošlosti doživjeli.
Jako volim slušati muziku. Njezinim vibracijama prepustim da me ponesu u neke druge svijetove. Ondje nakupim punu dušu raznih doživljaja i priča, i dijelim ih sa ljudima koje volim, žudeći da shvate poruke pritajene iza tih riječi.
Eto, tako sam i to radim, time se gotovo svakodnevno bavim.
Hvala ti na interesu, i brizi.

A Ti?
Kako si?

Igra do granice

četvrtak , 03.08.2017.

Sjedim za stolom u Đavolovom društvu. Pijemo espresso.

-Uzmi slobodno još nešto, ja častim - smješi se i nutka.

Šutim. Svjesna sam da me iskušava i misli da ne znam.

-Može pjenušac. Godit će mi.

U tren oka, predamnom se rosila elegantna čaša puna pića boje zlata. Gledala sam kap koja klizi niz vanjski dio stakla i topi se na dnu stalka.

-Uzdravlje, vraže! Da živiš još sto godina - nazdravila sam i otpila poveći cug, koji mi je odmah razvezao jezik.
-Znaš li, Đavle, zašto ljudi "ubijaju" Čovjeka u sebi?

Pitanje ga je zateklo. Zavrtio je glavom lijevo-desno, gledajući me u korijen nosa.

-Jer misle da su bolji i vrijedniji od drugih. A ovdje, gdje si ti glavni, društvena postignuća se ostvaruju ili da ubiješ Čovjeka u sebi, ili pobiješ sve pojedince oko sebe.

Vražje oči zasjale su kao nebo u rumen suton.

-Zato ti se podaju. Tako gube vlastitu odgovornost a dobiju ono što žele. I nastoje da svi postanu k'o oni, kako ih nitko ne bi podsjećao na slobodu izbora i prave vrijednosti.

-Zanemaruješ, draga, moj jak utjecaj na njih. Na sve vas - laskao je sam sebi.

-Ne zanemarujem ništa, nego ne shvaćaš da nisi svima neodoljiv. Ovo je valjda tisućiti put da me zavodiš glamuroznom večerom, a uvijek se sve završi tako da te samo ostavim bez riječi i odem svojim putem. No hvala... na ničem bitnom, kao i obično.

Otpratio me pogledom. Bio je opsjednut sa mnom, jer me nije mogao posjedovati.
To ga je danonoćno mučilo. Ispio je preostali šampanjac iz moje čaše i osjetio još snažniju erekciju.
Ipak, o meni će sve najgore govoriti svojim šegrtima, koji su mu iza leđa šaputali da sam jednostavno prevelik zalogaj za njega.

*foto izvor: net