roblje

subota , 30.11.2019.

ova naša planeta
nije Čovjekov stvaran dom
ona je tamnica vječnom biću
koje tu nije svoje na svom

Božji gen u ljudima iskrivio se putem
sve čine da svoj zatvor unaprijede
ni ne misle iz tamnice se izvući
oslobođene materijalnog ne vide

Izvor slike: pinterest

pljuvanje

petak , 29.11.2019.

Post je znanstveno-fantastična priča i svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događanjima je slučajnost. Pisana je u svrhu natječaja na NAGRADNOJ IGRI U BACANJU PLJUVAČKE, koju je organizirala blogerica Yulunga2

Ništice

Tražim pravu riječ koja može opisati medijski zastupljene "opinion-makere" koje htjela-ne htjela viđam i kojima mi sa svih strana budaletine bombardiraju mozak.

Nule

Ipak, ništice je riječ iz srbskog govora, a ja govorim hrvatski, te i pišem na blogu haer. Moram paziti na izričaj i gramatiku.

Zombiji

Doista, ova riječ moćno zvuči za ono što trebam. Izvrsna metafora. Predstavlja neživu masu, koja nezaustavljivo tumara u potrazi za živima, kojima će pojesti prvo mozak a potom i ostale dijelove tijela. Bezosjećajni, živi im predstavljaju tek sredstvo kojim utažuju svoju beskrajnu krvoločnost i glad. Bezdušni, oni čija tijela se naočigled raspadaju, no nisu toga svjesni jer svijesti nemaju.

Raspuštena banda

Takvih je najviše, zapravo. Uvjereni u svoj značaj, nepogrešivost, šute pognutih glava i nadaju se kako ih nitko ništa neće pitati niti tražiti da naprave. Uvijek im je netko drugi sve kriv, uvijek se prepoznaju u bilo čijem mišljenju. Obožavaju isprazne rasprave kojima liječe komplekse, provociraju a ne rade ništa od onog čega su im puna usta. Vide samo loše u bližnjima, uzor su im titulaši i oni o kojima mediji pišu. Obožavaju patetiku, tužne priče kojima hrane svoj ego i kao da se natječu tko će kome ispovijediti potresniju ispovjest. Ničim nisu zadovoljni a uvjereni su da sami ne mogu napraviti ništa da im bude bolje. Traže istomišljenike, i utješeni kako nisu jedini, najviše vole roštiljanja u nečijoj vikendici, na kojima se uz pivo opuste i malo pojadaju o društveno-političkim nepravdama.

Mamine maze

Najpametniji, najbolji, najglasniji u društvu. Kada ih se prozove za nešto, buncaju kao u vrućici, "mašu parolama" o ljudskim pravima, govoru mržnje, ljubomori i zavisti. Njihovi identiteti izgrađeni su iz trendova. Oni su jednostavno ljudi koji jedva čekaju priliku da se zbog nečeg uvrijede.

Moderni

Oh, daaa!! Moderni! Vole ružičaste jednoroge i naočale. Oni koji žive u "sada", čarobnom oblaku iluzije u kojem nema ničeg sakralnog, u kome ne postoji ni jučer niti sutra, čime se podrazumijeva kako nema nikakvih posljedica. Sve krivo što se dogodi, ipak je nekakva Božja kazna, svako nedjelo se oprašta i zanemaruje, jer bitna je samo ljubav i oprost.

P.S. Mislim da sam zaslužila glavnu nagradu


Što se tiče slike koja prati post, odabrana je fotografija Željka Lukunića/PIXSELL, u svrhu dočaravanja nekih opisanih kategorija.

ako laže koza, ne laže rog :)

četvrtak , 28.11.2019.

Fotografija objavljenog grafa u časopisu Privredni., koji izdaje Hrvatska gospodarska komora, broj iz studenog prošle godine.

Sliku objavljujem u svrhu podizanja svijesti i razbijanja iluzija. :)

list

srijeda , 27.11.2019.

ljulja se
čas polako
čas brzo
posljednji list na grani
kao da prkosi vjetru
i vremenu koje uopće nije
na njegovoj strani

da li zna
kada će ga stablo otpustiti
na njegov sudbinski let

niše se
lijevo desno
taj starac
i drhti pod težinom rose
koju sve teže i teže
njegove tvrde pore
na sebi nose

Slika Laure Willson

stari prijatelji

utorak , 26.11.2019.

prijatelju, evo me
najzad i do tebe
krivo mi je
što su prošle ne godine
već desetljeće
od zadnjeg susreta našeg

nisi ni ti pitao za mene
pa me nimalo
u grudima ne steže
niti me zanima
što se izdogađalo
a to ne pitaj ni mene

nego, izvadi onu litru ljutu
što je još tvoj otac
pekao u kasne ljetne sate
motavši duvan kraj kazana
i drijemao uz zvuke
tropice što curi

daj je da nas ogrije
dok prži nam jednjak
da bude lakše sve ovo teško
i da obnovimo staro prijateljstvo
jer stigao je dan
u kome puno ovisi od nas

Ilustracija: Darek Zabrowcki

tko je kriv?

Mene nije opljačkao Sanader.
Nije me razočarao Milanović,
ni Kolinda Grabar Kitarović,
niti šokirao Bandić ili Vidošević.

Nešto drugi mene mori,
a o tome malo tko zbori. :)

Vodoinstalater koji te "odere".
Prodavač na tržnici koji vara na vagi.
Činovnica koja te izbaci van
jer nemaš jednu potvrdu.
Bankar koji ti smjesti propast.
Prijatelj kome posudiš novac
i on ti se prestane javljati.
Konobar koji ti naplati
više nego što je trebalo.
Motorist koji ti oduzme prednost.
Kolega s posla koji otvori lažno bolovanje.

Takvih ima mali milijun.
Ti misle da je to što rade normalno.
Oni kojima su usta puna njihovih prava.
Pričaju o kolektivnoj svijesti,
ljubavi, vortexu i matrixu.
Ti su ljudi pokvareni i stvaraju kaos,
od koga je sve lošije i gore.
Mene ne oštećuju političari,
već oni koji se kriju iza "mi"
i kojima ne valja "država".

životarenje

ponedjeljak , 25.11.2019.

U suton, nakon cjelodnevne kiše, zrak se napunio maglom. Zamutilo se sivilo uz rijeku Savu, kraj koje su graktale vrane.
Brza, golema, nabujala voda puna zemlje, pretakala se sama preko sebe, noseći naplavine granja i ljudskog smeća.
U toplom stanu, svatko za svojim mobitelom i računalom, sjedili su otac, majka, sin i kći.
Tišinu među njima nadglasao je zvuk prometa Držićevom ulicom.

Izvor fotografije: wallhere.com

malo ironije...

'Ajmo veselo! Pa znamo da "elita" radi što hoće a pametuje radnom narodu tko im kriv.
Nedopustivo je da se međusobno dijelimo i ne volimo.
Zato, u svrhu ujedinjenja svih Hrvata čija su primanja ispod 10000-20000 bruto kuna mjesečno, koji ne štrajkaju i ne traže posao izvan granica RH, predlažem tulum za pamćenje na Trgu bana Josipa Jelačića.
Ima da nam pjevaju i odsviraju Severina, Thompson, Rozga, Mišo Kovač, Vatra, Jacques Houdek, Toni Cetinski, Colonia, Prljavo Kazalište, Dubioza kolektiv, S.A.R.S., Zoran Predin, Bijelo dugme, Parni valjak, Jura Stublić, 2 Cellos, Nina Badrić, Halid Bešlić...(neka se ne uvrijedi netko izostavljen), svatko u svojoj verziji izvedbu one Mašanove.
Predlažem da večer započne izvedbom himne, neka je otpjeva pobjednik RTL showa "Zvijezdice", neka se cijelo vrijeme toči Bakarska vodica, dijele štrukle, purica z mlincima, pašticada, kulen i krvavice, ma može i nekoliko volova na ražnju. Jedan je ipak premalo.
A to je sve ništa keširati uspješnoj državi poput naše, kojom upravljaju vrsni stručnjaci uz pomoć visokoobrazovanog i stručnog kadra.
Na kraju tuluma za pamćenje, neka "band aid" predvođen Kolindom Grabar Kitarović otpjeva "Show must go on"...

kongresi i sajmovi

nedjelja , 24.11.2019.

Začuđujuće puno ima skupova
kongresa simpozija
za novodnu divulgaciju spoznaja
iskreno
mnogi su obični promašaji
svoje bitne svrhe
i ni ne dotaknu suštinu okupljanja
površnim odrađivanjem referata i radova
samo pokažu sve nijanse
ideološko-političkih boja
koje same sebe iscrpljuju
bez stvarne životne provjere
uloge društveno uvaženih titula
gubljenje vremena
tek opravdanje za neopterećeno
ljubovanje ljubavnika
i trošenje tuđe love
državnog proračuna
i donacija iskorištenih sponzora
sve češći je slučaj kod tih formi
i "sajamskih" elitnih smotri
bahaćenje bez pokrića

nikom ništa

petak , 22.11.2019.

nema veze bahati političari
nema veze sumanuti zakoni
nema veze novo zaduživanje države
nema veze skupo gorivo
nema veze najlošiji internet
nema veze liste čekanja u bolnicama
nema veze nerecikliranje otpada
nema veze neodržavanje referenduma
nema veze namještanje javnih natječaja
nema veze kašnjenje vlakova i autobusa
nema veze spajanje neradnih dana
nema veze život na kredit
nema veze to je negativno
nema veze to se nas ne tiče

Izvor memea Facebook

na ruku Istini

četvrtak , 21.11.2019.

Kažu, Istina boli
u to se zaklinje svatko
tko više od Istine
laži šarene voli

Istina ne može boljeti
ono što ljude boli je propast laži
iluzija njihovih o ljubavi, Bogu, drugima
o sebi kojeg je važno voljeti


Izvor fotografije: nissnisa.blog.hr

"crna ovca"

srijeda , 20.11.2019.

U meni je oduvijek otpor.
Otpor prema onome što sve druge privlači.
To nije inat, moj svjestan čin.
To je ono što kažu da "ne da duša".
Kad svi oko mene budu zaluđeni nekim trendom, u meni pišti "ne čini to" alarm.
Kad svi oko mene gledaju u isto, okrenem glavu. Možda ću pogledati u to, kada svi već isto zaborave.
Hoću, jer zanima me da li sam nešto propuštala.
Pjesmu, koja je svima hit, koju svi pjevuše, kada je čujem na radiju, prebacim stanicu.
Tako mi je sa svime, što se u datom trenutku smatra važnim vidjeti, znati i čuti.

Naročito sam oprezna prema ideologijama "mi smo svi isti", "mi smo bolji", "najbitniji smo".
To je taj otpor prema masovnosti koji živim.
Otpor prema hipnozi i histeričnom zanesenjaštvu.
Svjesna sam da zbog toga nisam ni shvaćena ni rado viđena u gomili, niti sam drag prijatelj onima koji sebe smatraju "odabranima".
Ne žalim zbog toga ni najmanje.
Nisam tip koji voli da mu se informacije serviraju i koji ih zbog toga objeručke usvaja.
Draže mi je samoj istražiti, samostalno zaključivati.
Znam još takvih ljudi, kojima kao ni meni, ne trebaju tapšanja ili aplauzi, niti da me shvaćaju oni koji ne znaju drugačije razmišljati.
Tko sam ja da svima ugodim? A nisam ni klaun koji bi trebao zabavljati druge.
Ne mogu ni biti na strani onog tko me ne vidi. Dovoljno mi je da se ljubazno pozdravimo, nasmješimo jedno drugom i da odem svojim putem, dok iza mene ostaju etike koje ne smatram svojim teretom.

Fotografija: Gilbert Garcin

samozavaravanje

ubitačne igre svjetla i tame
hipertrofirani nervi
isprevrnut moral
dokonost
usamljenost
duboka potištenost i tjeskobnost
usijanje zvijezda
do sveobuhvatnog ništa
lakoća brisanja
vlastite točke postojanja
nema tu višeg niti metafizike
duhovna realnost
našeg vremena
čovjek nema čime identificirati ljudskost
dok ne ubije u sebi oholost
a nju je najteže priznati

Fotografija: Kultur tava

Morana

utorak , 19.11.2019.

Što se ljudi boje smrti
Čemu zadrhte
na pomen njezinog imena
Zar ne vide koliko je divna
ona koja proslavi sve one
nevidljive za života

Rijekom pravde
studenom i brzom
odvozi duše u duboko more
na svojem brodu slave
daleko od zaborava
ko'g su živi međ' ljudima imali

Ilustracija: Morana by Kristina Toxicpanda

divlje srce

U čudna vremena živim.
Toliko je teškog.
Toliko je lošeg.
Pitam se,
nije li loše, ono što prevladava,
sve od mog rođenja?
Pamtim li dobro?
Ne pamtim.
I to loše, teško postaje lošije i gore.
To su činjenice.
Ali, ja sam lopov.
Kriminalac.
Čim nitko ne gleda, bezočno otimam.
U najvećoj tajnosti.
Kad god mi se pruži prilika.
Od sivog vremena kradem trenutke radosti.
Tada u meni opet bljesne iskra života.
Sloboda se rađa.
Moja tajna.
Divlje srce.
Moja snaga.

Izvor fotografije: nissnisa.blog.hr

bratoubojice

ponedjeljak , 18.11.2019.

nijedna igra bezumnika nije surova
kao bratoubilački rat
i nijedna krv nije tako crvena
kao ona nevina prolivena
i nijedna svijeća nije dostojna
pomilovati oči čovjeka
onog kojeg je gušila susjedova odmazda
u velikoj bitci za mali Vukovar

jesen je danas blaga kao i onomad
dok su po slavonskim oranicama
tko zna gdje rasute i zakopane
trulile kosti u raspalim tijelima
nedužnih pred Bogom
ali krivih pred ljudima
ubijenih u mržnji i gladi za osvetom
i tu se izgubio svakoj ljudskosti trag

Fotografija: moja

očima seljanke

nedjelja , 17.11.2019.

kad dođem u grad
prate me šok i neugoda
čudim se modi
jurnjavi guranju gužvi
zanijemim kad vidim
tuda što sve švrlja
i na što se polaže računa
tehnološko ludilo u posebnoj fazi

promet je posebna pjesma
ljudi voze
kao da hodaju po svojoj kući
skreću bez žmigavca
parkiraju preko dva mjesta
obilaze cijelu kolonu
po zaustavnom traku
na semaforima svi stoje
dok ispred njih auto ne odmakne
potom uđu na raskrižje
i blokiraju sve smjerove

i čudim se
svima je to očekivano
normalno ponašanje
a meni
to je mizantropija pod rukom psihopatije
ne činjenje izjednačeno s činjenjem
maksimalna tolerancija i trpljenje
nihilistički odnos prema svemu
koje kao rješava
postavljanje kamera
kontrola malih ljudi
umnožavanje policije

što idem starija
sve više mi je naporno
u gomili i bučnim mjestima
i sve više cijenim tišinu i spokoj
mog malog sela
bez mondene kulture
gdje mogu otići od kuće
a da ne zaključam vrata

Fotografija: Kultur Tava

crvena slova

subota , 16.11.2019.

Postoje posebni dani u godini koji su drugačiji od onih ostalih, običnih.
Mi ljudi, htjeli ili ne, svemu oko nas pristupamo i s dozom razuma i s dozom emocija. Stoga, neke dane volimo, neke ne, na neke tugujemo, na neke plačemo, ali od sreće.
Ima dana koje bismo najradije obrisali iz sjećanja, a za određene želimo da nikada ne završe.
I dok plešemo između svojih osjećaja i svjesti, događaju nam se dani koji pokazuju gdje smo na ljestvici razvoja.

Nije nikakva tajna da smo mi ljudi poput baterija. Možemo se prazniti, puniti baš poput spremnika energije, te je izvjesno da o našim aktivnostima i tempu ovisi koliko ćemo dugo trajati dok se ne ispraznimo.
Noć je, recimo to tako, dnevno punjenje, a nedjelja tjedno.
Kao što noću spavamo da bismo iduće jutro imali snagu za novi radni dan, tako i ta nedjelja treba biti odmor od tjelesnih aktivnosti i rada.
U posebne dane, na "crvena slova", apsolutno se ne trebamo baviti ničim vezano uz posao.
To su dani posebnog značaja, za koje su i naši davni pretci prije nove ere znali da se u njihovo vrijeme razvija posebna energija, snažna, koja intenzivno djeluje na čovjeka i sav živi svijet oko njega.

Nadalje, ako promatrate ljude (i sebe) dan prije, na sam "praznik" i dan nakon, primjetit ćete neuobičajeno ponašanje, gotovo kao da se odvija pregorijevanje.
I najzdravije će zaboljeti glava, svladati umor, bezvoljnost, labilni postaju neuračunljivi, agresivni, razdražljivi, većini manjka koncentracije, staloženosti i volje.
U te dane ćete najčešće stradati u nesreći, posvađati se s nekim, razboljeti se, donijeti krive odluke ili izgubiti nekog koga niste željeli izgubiti.
Dani su to koje nećete moći objasniti, ali će vas zbivanja oko njih razuvjeriti da se radi o slučajnostima.

Volim reći i misliti da smo sami odgovorni za ono što nam se događa u životu, ali to nije posve realno ni točno.
Na velik dio stvari nikako ne možemo utjecati, a one se itekako odražavaju na naš život i postupke.

Foto: Kultur Tava

vučji dani

vukovi zavijaju
lokve pljuskaju pod nogama
ne ponire voda u pukotine zemlje
tu ostaje s nama
sve nas okružuje
sve više raste dok srce zebe
opominje
bitno je ograditi sebe
od svega što Čovjeka plavi
od nesklada sa Svetim od koga svi bježe
čim više osorni su ljudi
tim jače priroda ih steže
ne da bi kažnjavala
one što ne misle ni na koga
već da ih podsjeti
da štuju krivoga Boga

Ilustracija: wolf in the mist by unknown

vid

petak , 15.11.2019.

oči su krasne
magnet za laku ljubav
lagan plijen
hedonizam
šteta kad muči ih vid
jednodimenzionalan
hladan i slijep
za sitnice i detalje

Fotografija: Kultur Tava

riječi nabacane redom

četvrtak , 14.11.2019.

nabacat ću riječi
redom kako dođu
i misliti da stvaram
opaku pjesmu
o sebi u zamci
o vrućici
koja koštanu srž
pretvara u lavu
o ludilu kad nema tople vode
jer bojler je krepao
o sinu koji svoje tijelo ne osjeća
ni moje ruke na svome čelu
samo strah
da nešto će krenuti po zlu
dječju bol
koju samo majka može odagnati
a to sam ja
samo ja
sve vrti se oko mene
bez mene ništa
samo trenutak
netko drugi bi bila
a ne ta koja sve može i zna
improvizacija
sila moja nemjerljiva
imam krizu a ne bih plakala
netko je rekao
pisati je teško
ali ne i meni
zabranjeno je biti obična
jedna od mnogih
daleko sam
nemam mira niti sna
nit' mi to treba
dovraga
ni ova pjesma ne liči na ništa
ali je stvorena
između njegovog udaha i izdaha

izvor slije: pinterest

hvala im

Napustili su me svi
svi oni koji bježe
od sebe
od nemilosti u kojoj jesmo
od tuge i okrutne zbilje
od drugačijeg mišljenja

Napustili su me svi
svi koji ne prezaju pred ičim

Napustili su me svi
svi koji vole
šarene laži
iluzije uspjeha i sreće
ljubaznost bez iznimke
sebe iznad drugog

Napustili su me svi
svi koji su čekali moje oprosti



izvot fotografije: www chanteurmoderne com

molitva

srijeda , 13.11.2019.

noćas poklanjam Tebi
jer najbolje ćutiš sve ono
što ljudsko ne zamjećuje

Ti ćeš meni ja ću tebi cjelivati rane
u tišini koja dotiče
bit svega što postoji

noćas se predajem Tebi
dok mi prsa puni spokoj
Svarože Oče sve više sam Tvoja

ne pričamo više

nedjelja , 10.11.2019.

mirišeš na jesen
zrelo grožđe i kišu
brada ti se bijeli
kao inje po granama
tvoja pouzdana ruka
obgrljava moj struk
dok spuštam uho
na tvoje rame
zatvaraš oči
dok tonem u san
prebacujući nogu
preko tvojih bedara
na koljeno moje
spuštaš vruć dlan
šapućem sama u sebi
blesačo zaljubljena

Ilustracija: Orion Nebula by Chris Mederley

biti moderan

Znam da je život lijep, da je "ljubav" najvažnija stvar na svijetu, kao i imati novaca za putovanja, luksuz, odjeću, stvari iz reklama ili novi auto.
Važno je drugima dati to do znanja.
Znam da je bitno djelovati pametno i uspješno, kao i ne zamjerati se nikome.
Znam i da su nas učili da je šutnja zlato i da umiljato janje dvije majke sisa, ali vremena su se promjenila i postala izopačena.
Odnosno, ljudi se tako ponašaju, izopačeno.

Netko može mirno postojati, bez obaziranja na to u kakvom svijetu živi, prekoračiti preko mrtvog i zauzeti njegovo mjesto.
Nitko se tome ne usprotivljuje, nadajući se skorom padu onoga na tronu jer on je sljedeći za to mjesto.
Netko ima obraza glumiti ulogu sveca, iako je dušom i tijelom vezan za banalna zadovoljstva u materijalnom obliku.
Takvi su najpodmukliji i ne propuštaju mahati "diplomom" kao ovjerom svoje vrijednosti.
Biti ohol ima svoju cijenu i oholi će je skupo platiti. Povijest je to dokazala mnogo puta.
Netko ne priznaje svoju ljudsku nesavršenost, ignorirajući čitavu svoju prošlost, pretvarajući se da se ništa ružno nije dogodilo.
Mogu to ljudi, ali ništa nije bez korijena i nemoguće je nešto što je postojalo uništiti bez tragova.
Netko je rekao:"duboke misli vode u duboke zablude".
To su parole onih plitkih poput lokvi nakon kiše.

Na kraju, jasno je zašto gubimo i ono zadnje zrno strpljenja i dobrih manira.
Zašto bi mi bili drugačiji, ako je svijet isprljan?

crno-bijela igra

subota , 09.11.2019.

došao je težak zrak sa sjevera
magle natapaju svijet
buja u neljudima
sjeme lošeg krivog
sjeme korova i otrova
padaju maske
istovremeno s lišćem
i ostaje gola istina

stigla su jutra mrazom praćena
lahorom što hladi
i truli dah zatrovanih
u gustu paru pretvara
čuvajte se nevini
ne udišite je naivni
ne vucite svoje kapute
od straha silom preokrenute

bijela smrt uzima jedino svoje
one koji Pravde se boje
koji znaju da sjena pod plaštom
oba vidi im lica
ne samo ono
koje stvaraju maštom

sve to i više zna Ona
stroga i hladna
mirna kao zima rasuta putevima
a njima priviđa se strašna i crna
drhte i škripe kosti
na sam spomen imena Mora
svima u kojima ima
crnog sjemena
(pizda im materina)

Izvor slike: pinterest

od...

Od prirode učim.
Od ljudi venem.
Od prirode snažim.
Od ljudi umirem.

Jasno je što biram.

Moja fotka.

kaljuža

petak , 08.11.2019.

Nije nimalo lako
oplemeniti maštom život
u pravom smjeru
Nije nimalo lako
oblikovati osjećaje svoje
u bogougodna djela
Nije nimalo lako
izbjeći suvremeno živo blato
i ne zaglibiti u kaljuži
ljudskih gluposti

Izvor fotografije: www unmissablejapan com

izbor

četvrtak , 07.11.2019.

Umorna sam od misli
razmišljanja
neispričanih priča
nepokazanih emocija
kritiziranja
očekivanja
analiziranja i dokazivanja
i svega sličnog u suživotu
svih nas "Titana"
umorna od svega
što lebdi oko nas
kao nepotreban teret
i kao svijet zlih duhova proganja
Ponekad se pitam
što mi sve to treba
jer ja to ne želim
ne biram takav svijet
ali on bira mene

Fotografija: Julia Hetta

bez adekvatnog naslova

srijeda , 06.11.2019.

Jednostavno je.
Moralno zdrav pojedinac je predmet poruge.
Nestala je i širina autohtonosti. Kao i pojam identitet. Vidim samo koliko su ljudi vješti u nekakvoj usvojenoj dvoličnosti.
Vidim koliko je ljudi pogazilo sebe, da bi postali kao likovi iz filmova i sa TV reklama.
Sve to suvremeno, nalik je gomili smeća, u kome truli Čovjek.
Vidjela sam neke da kopaju po tom smetlištu. Pomislila sam, evo ih, žele izvući ljude iz otpada, oprati ih, pokrpati i dati im novu šansu. Bila sam u krivu.
Ti što rovare po smeću, ne traže Čovjeka.
Traže limenke, bakar, željezo i boce za otkup.
Jednostavno je.

Izvor slike: agroportal hr

ne guši dušu

utorak , 05.11.2019.

ispod maske vjere i spokoja
na poniženja naviknuta
pokunjena i slaba
uplašena duša drhti

što li joj je činiti
da ne usahne čovjek
u čijem tijelu boravi
on smrti se raduje
u njoj vidi spas i ispunjenje

ne želi duša više
da neprijatelj utire joj stazu
i smisao jedino
u molitvi i oskudjevanju vidi
dok bespomoćno skuplja ruke Bogu
i poput roba
tuđinove naredbe sluša
i šuti
u strah zamotana
u strahu potopljena
iz straha okovana
ogleda se na nju
čovjekova predaja

i krenula je zboriti Duša
umij se Čovječe od šminke
pogledaj svoje lice
uzvrati grubu riječ i šamar
istom mjerom
umjesto apatije
predano radi sve ono
što tvoje ruke mogu
a mogu sve
ako nisu bespomoćno skupljene
i prose ono što im je već dano
njima Čovječe stvaraj
zato ih imaš
svladaj i oruđe i oružje
sviraj uči pjevaj
i ne jadikuj više
o svojoj nemoći

Izvor ilustracije: pinterest

dva užeta za velikana

ponedjeljak , 04.11.2019.

to jedno svitanje će doći
a ti ga slaviti nećeš
jer nisi proslavljao ni mnoga druga
prije toga
iz noći preselit ćeš odmah u vječnu tamu
jer tvoj smisao je bio grabiti
a ne stvarati

najveća prijetnja bili su ti ljudi
u kojima si samo ti
vidio zvjeri koje te trgaju
i od straha da ne razvuku ti kosti
na sve strane svijeta
kupovao si skupim darovima svoj mir
i lažnu sliku svoje vrijednosti
svejedno godilo ti je mnoštvo

no u sanduku
trulit ćeš malen hladan i sam
nošen plaćenicima
i spušten s dva užeta
u grobnu samicu
gdje pripadaš
daleko od Života

Izvor fotografije: Deviant art

kemijska s crvenim mufom

Umorna sam. Shvatila sam to već u 9 sati, kad sam i dignula ruke. Čemu onda mentalna bitka da, nešto što je počelo loše kao ovaj dan, promijenim na bolje? Nisam toliko jaka da težinu problema nosim na leđima i zato moram riješiti stvar po stvar, kako dolazi.
Parkirala sam na parkingu i počela u torbi tražiti popis za kupovinu. Strpala sam ga u džep, zgrabila novčanik, platnenu vrećicu, ključeve i popravila kapu na izlasku iz toplog auta na prohladan zrak. Pljuštala je kiša, ali otkad mi je netko jednom ukrao
kišobran, ne unosim ga u trgovinu.
Na samom ulazu u trgovački lanac, pogodio me snažan udarac u leđa.

- Joj, daj malo brže hodajte, kaj stojite na vratima?? - odmah sam čula žensko histerično kreštanje koje me više šokiralo od toga što sam silovito gurnuta.

- O jebem ti sve po spisku - izletjelo mi je dok sam se okretala vidjeti tko me to napada.

Zgodna, namirisana žena, u nekom šuškavom kaputu i bež štiklama, s Louis Vuitton kišobranom, koji je još bio otvoren i skrivao joj lice, iako smo ispod suhe nadstrešnice.

- Molim!? Još ste prosta i drska? E Bože, svašta ima u ovoj Hrvatskoj! - dreknula je i najzad maknula kišobran. Prepoznala sam lice s naslovnica, iako nisam pratila niti jednu jedinu njezinu seriju.

- Smeće nebesko - promrmljala sam razumljivo i stala u mjestu pred njom. Neka me zaobiđe, uđe prije mene i ode svojim putem. Naravno da je mrmljala neke fine kletve skupljajući kišobran i hiperventilirala kuckajući petama duž širokog hodnika, svjesna da je u centru pažnje svih pogleda.

Taj događaj me proganjao čitavo vrijeme moje kupovine. U redu na jednoj od samo dvije otvorene blagajne zazvonio mi je mobitel. Zvao me sin, koji se sjetio da mu treba slikarski ugljen za likovni i molio da mu ga kupim. Uzdahnula sam i izašla iz reda, žureći prema školskom priboru. Pokraj odjela, prolazila je slavna glumica s početka ove priče i hrlila na blagajne. Ovaj put nisam dobila po tamburi ali me gospodična nije ni primjetila. U sekundi se upalila žarulja koju ima inače moj crni humor.
Uzela sam ugljen za crtanje, mali blok, neku kemijsku s crvenim mufom i potrčala za njom.

- Oprostite... -

- Oprostite - ponovila sam glasnije - Možete li mi dati autogram, prosim Vas? - pružajući joj blok i prigodnu olovku.

Posve očekivano, žena se sva uzvrpoljila i ispunila ponosom, nasmiješila od uha do uha i upitala me:

- Za koga je? Kako se zovete? - tobože zainteresirana za mene, nakrivila je glavu i treptala poput rolete na vjetru.

- To ja za svog muža. Jako mu se svidio Vaš uradak, onaj na Pornhubu, i neće mi drugačije vjerovati da sam srela svjetski proslavljenu hrvatsku glumicu, koja me opalila s leđa a nije se ni ispričala! -

Sirota je zanijemila. Pognula glavu. Obrazi su joj gorjeli. Nečitljivo se potpisala. Okrenula se i nestala u gomili stalaža. Sjetila sam se njezinih riječi i da, u pravu je, zaista svega ima u ovoj našoj državi.

Slavodobitno sam se vratila u red, nakešena, u sebi grcajući od smijeha. Srećom, sve je brzo išlo oko tog plaćanja i u tren sam bila gotova. O Bože, kako sam se dobro osjećala stavljajući svoje stvari u vrećicu. Pozdravila sam veselo prodavačicu, a blok i kemijsku s crvenim mufom bacila sam u košaru za odlaganje mokrih kišobrana, u kojoj je bio samo jedan Louis Vuitton sklopivi kišobran.

kakav je osjećaj tuga

subota , 02.11.2019.

poput lišća koje pupa i otpadne
prije nego dosegne puninu ljeta

sivi oblaci i magla
u svakom novom svitanju

glib u koji svaki korak
uporno propada

vreća puna kamenja
prevaljena preko leđa

nemoć koja odrvenjuje
srž u kostima

voda koja puni pluća
u suhoj pustinji

slobodne ruke što oblače
dželatovu vreću preko glave

takva je tuga

Fotografija: Christian Coigny

ne tražite

petak , 01.11.2019.

ne tražite od mene
da se klonim onog
tko prijeti
tko steže
tko galami
tko emocijama
kao sabljom reže

ne tražite od mene ljubav
vi koji uzimate sve za sebe
koji sumnjate
koji ucjenjujete
koji se bojite
koji uništite
sve što dodirnete

ne tražite od mene milost
ako hinite ljubaznost
ako ste neiskreni
ako ste hiroviti
ako ste sebični
ako ste zgriješili
a ne mislite to ispraviti

Ilustracija: Paola Tuazon