riječi nabacane redom

četvrtak , 14.11.2019.

nabacat ću riječi
redom kako dođu
i misliti da stvaram
opaku pjesmu
o sebi u zamci
o vrućici
koja koštanu srž
pretvara u lavu
o ludilu kad nema tople vode
jer bojler je krepao
o sinu koji svoje tijelo ne osjeća
ni moje ruke na svome čelu
samo strah
da nešto će krenuti po zlu
dječju bol
koju samo majka može odagnati
a to sam ja
samo ja
sve vrti se oko mene
bez mene ništa
samo trenutak
netko drugi bi bila
a ne ta koja sve može i zna
improvizacija
sila moja nemjerljiva
imam krizu a ne bih plakala
netko je rekao
pisati je teško
ali ne i meni
zabranjeno je biti obična
jedna od mnogih
daleko sam
nemam mira niti sna
nit' mi to treba
dovraga
ni ova pjesma ne liči na ništa
ali je stvorena
između njegovog udaha i izdaha

izvor slije: pinterest