kad dođem u grad
prate me šok i neugoda
čudim se modi
jurnjavi guranju gužvi
zanijemim kad vidim
tuda što sve švrlja
i na što se polaže računa
tehnološko ludilo u posebnoj fazi
promet je posebna pjesma
ljudi voze
kao da hodaju po svojoj kući
skreću bez žmigavca
parkiraju preko dva mjesta
obilaze cijelu kolonu
po zaustavnom traku
na semaforima svi stoje
dok ispred njih auto ne odmakne
potom uđu na raskrižje
i blokiraju sve smjerove
i čudim se
svima je to očekivano
normalno ponašanje
a meni
to je mizantropija pod rukom psihopatije
ne činjenje izjednačeno s činjenjem
maksimalna tolerancija i trpljenje
nihilistički odnos prema svemu
koje kao rješava
postavljanje kamera
kontrola malih ljudi
umnožavanje policije
što idem starija
sve više mi je naporno
u gomili i bučnim mjestima
i sve više cijenim tišinu i spokoj
mog malog sela
bez mondene kulture
gdje mogu otići od kuće
a da ne zaključam vrata