crvena slova

subota , 16.11.2019.

Postoje posebni dani u godini koji su drugačiji od onih ostalih, običnih.
Mi ljudi, htjeli ili ne, svemu oko nas pristupamo i s dozom razuma i s dozom emocija. Stoga, neke dane volimo, neke ne, na neke tugujemo, na neke plačemo, ali od sreće.
Ima dana koje bismo najradije obrisali iz sjećanja, a za određene želimo da nikada ne završe.
I dok plešemo između svojih osjećaja i svjesti, događaju nam se dani koji pokazuju gdje smo na ljestvici razvoja.

Nije nikakva tajna da smo mi ljudi poput baterija. Možemo se prazniti, puniti baš poput spremnika energije, te je izvjesno da o našim aktivnostima i tempu ovisi koliko ćemo dugo trajati dok se ne ispraznimo.
Noć je, recimo to tako, dnevno punjenje, a nedjelja tjedno.
Kao što noću spavamo da bismo iduće jutro imali snagu za novi radni dan, tako i ta nedjelja treba biti odmor od tjelesnih aktivnosti i rada.
U posebne dane, na "crvena slova", apsolutno se ne trebamo baviti ničim vezano uz posao.
To su dani posebnog značaja, za koje su i naši davni pretci prije nove ere znali da se u njihovo vrijeme razvija posebna energija, snažna, koja intenzivno djeluje na čovjeka i sav živi svijet oko njega.

Nadalje, ako promatrate ljude (i sebe) dan prije, na sam "praznik" i dan nakon, primjetit ćete neuobičajeno ponašanje, gotovo kao da se odvija pregorijevanje.
I najzdravije će zaboljeti glava, svladati umor, bezvoljnost, labilni postaju neuračunljivi, agresivni, razdražljivi, većini manjka koncentracije, staloženosti i volje.
U te dane ćete najčešće stradati u nesreći, posvađati se s nekim, razboljeti se, donijeti krive odluke ili izgubiti nekog koga niste željeli izgubiti.
Dani su to koje nećete moći objasniti, ali će vas zbivanja oko njih razuvjeriti da se radi o slučajnostima.

Volim reći i misliti da smo sami odgovorni za ono što nam se događa u životu, ali to nije posve realno ni točno.
Na velik dio stvari nikako ne možemo utjecati, a one se itekako odražavaju na naš život i postupke.

Foto: Kultur Tava