Zadrhtat ćeš a oko srca
Tvoje će meso truliti,
Kada upreš pogled tamo
Gdje su Ti nekada pjevale šume
A sada isparava sumporno tlo.
Dizat ćeš dlanove Nebu i prositi kišu
Od nijemog i dalekog lica
Boga svojih predaka Ognjenog Sunca,
Da natopi i oživi zemlju.
Kleknut ćeš, čovječe, ali prekasno ponizan.
Tumarat ćeš Zemljom, sam sa svojim sjećanjima
Na dane kada si trebao vikati za milost nedužnima
A Ti si šutio.