Onda kada zanijeme mi usne,
Zapjevat će moje srce
A tu pjesmu će čuti
Kćeri i Sinovi Neba.
Moja je kuća gore, sa njima,
I postelju jednu čuvaju za mene
Da kad pristignem
Iz ovoga života,
Odmorim od čovječjih djela.
No vrijeme za odlazak još nije.
Još ima rada za moja pleća,
Obaveza svuda ići i biti,
I nenajavljena iznenađivati.
Još moram pružati ruke i dušu,
I nešto na bolje
Pokušati promijeniti.