jedna za djecu

ponedjeljak , 06.08.2018.

noć ne može postati dan
ne budi prkosno, dijete moje milo
znam da na oči ne želi ti san
i znam kako je lijepo igrati se bilo

sjest ću pokraj tebe i pričati ti priču
o dalekoj zemlji punoj žutog snijega
gdje ptice ne pjevaju, nego nešto viču
slušajuć' svoj glas sve do vrha brijega

taj snijeg nije hladan, već toplo toplo grije
a crveno drveće rađa zeleno voće
voda kruži zrakom, hvata se, pa pije
i ondje svako dijete sve zdravo jesti hoće

od igranja u blatu odrasli su musavi
ne slušaju djecu da trebaju odrasti
tamo su zaista neki ljudi šašavi
najviše vole kakaom zube oprati

heeej, da li me čuješ, il' si šuša-buša
pa kome da pričam kad žmiri tvoje oko
a slutim ni tvoje uho više me ne sluša
ma evo ti pusa u pametno čelo visoko