spusti se na moje rame ptico
od zamaha bezbrojnih odmori krila
dadni mojoj duši uzlet
želim te čuti i poslušati
gdje si sve ove godine bila
pjevaj ptico o rijetkom zraku tamo gore
o Stribogovom dlanu što te vazda nosi
klisovima strmim i oštrom trnju
napuštenim kolibama u planini
i bistrim potocima gdje dođeš piti
kliči mi o oceanima prepunim života
brodovima koji jašu goleme valove
kitovima i dupinima što ih prate
i starim svjetionicima na otocima
naplavinama koje krase daleke žalove
pjevaj mi ptico o vrelom pijesku
o pustinjskim olujama koje ga hlade
fatamorganama i otrovnim zmijama
oazama prepunim vode i voća
i osjećaju spasa i nade
sve mi reci
baš sve čega na svijetu ima
želim dijeliti s tobom
znanje i pripadanje
dalekim svijetovima
Post je objavljen 18.01.2020. u 10:50 sati.