Nemam mnogo
samo koliko mi treba
ja sam kao drvo
korijenjem duboko u Zemlji
krošnjom visoko do Neba
Silno volim okružujući Svijet
tako moćan, velik i prepun ljepota
njegove me brojne tajanstvenosti
i jasne zakonitosti Svemira
podsjećaju na jedinstveno čudo Života
No ponekad budem poput ribolovca
udicom upecam i patnje i tugu
um mi zbiju sjećanja i želje
zamišljanja razno razna i brige
koje me stežu u svom rušilačkom krugu
Kad padnem ne bojim se dotaknuti dno
znam da ću se pridići punih ruku
i opet harmonično i čisto prodisati
čuti poj ptica, žubor vode, puhanje vjetra
i šuštanje lišća koje odnese svu moju muku