Poezija u vječnosti
Prema pjesmi u Knjizi mudrih izreka Mudrost se prikazuje
poetično kao graditeljica, koja je "bila u radosti, iz dana u
dan, igrajući pred Njim sve vrijeme", govori nam o nastanku
i vječnosti poezije. Prvo čitanje Izr 8,22-31 - Prije nastanka
zemlje Mudrost već bijaše rođena. Dakle i prije nastanka
zemlje ovom pjesmom poezija je bila rođena, pa pročitajmo:
Mudrost
»Gospodin me stvori kao počelo svoga djela,
kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
oblikovana sam još od vječnosti,
odiskona, prije nastanka zemlje.
Rodih se kad još nije bilo pradubina,
dok nije bilo izvora obilnih voda.
Rodih se prije nego su utemeljene gore,
prije brežuljaka.
Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana,
ni početka zemaljskom prahu;
kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna,
kad je povlačio krug na licu bezdana.
Kad je u visini utvrđivao oblake
i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
kad je postavljao moru njegove granice
da mu se vode ne preliju preko obala,
kad je polagao temelje zemlji:
bila sam kraj njega, kao graditeljica,
bila u radosti, iz dana u dan,
igrajući pred njim sve vrijeme;
igrala sam po tlu njegove zemlje,
i moja su radost djeca čovjekova.«
Riječ Gospodnja.
(Uvdje je Mudrost Božja izrekla najljepšu poeztiju o sebi samoj,
i tu poeziju prenijela čovječanstvu riječima: "i moja su radost djeca
čovjekova" i zato pezija traje i tajat će u vječnosti i (po meni) nema
te književne grane kojom se može više reći i biti bliže Istini od poezije...
komentiraj (21) * ispiši * #
