Bugenvilija
22.12.2004., srijeda
BENETON
|
Evo nesto za one koji su kupovali poklone za svoje najmilije kod Benetona. OVDJE Cak i oni koji ne kuze njemacki mogu gledati slike, sasvim je dovoljno. |
- 21:13 - Komentari (51) - Isprintaj - #
21.12.2004., utorak
vrijeme promjena
 Pa toliko sam dans plodonosna da ne mogu povjerovati. Dawa je savladao dizanje i stajanje uz kauc, stol i kolica pa me vise ne gnjavi sa prodornim plac-cvilezom od jutra do mraka. Uspjela sam spletom cudnih okolnosti procitati dva bloga ali od A do Z, to najvise volim. Nyima je vec profesionalac u preskakanju manjih prepreka i barikada koje mu je majka smjestila na svim izlazima iz dnevnog boravka gdje je njihovo carstvo u koje se sa vremena na vreme stusti lud pas, dapace cak, luda kuja u tjeranju, luda ko sabljasta vjeverica. Dawa je tek danas postao priznati clan gusarske bande jer je do sada bio mala beba koja se samo valjuska kao valjuscic na ledjima i lovi svoje nozne palceve nakon sto si skine dokoljenke. Dragi je citav dan proveo na godisnjoj skupstini dionicara iz firme iz koje su ga izbacili jer im je previse dao. To je duga i tuzna prica koja se mjeri u milionima eura koje nismo vidjeli pa i necu o tome. Tako sam dan provela sama sa blizancima jer Luka ima praksu pa radi ko za istaca od 8 do 5, a koji put i do 6, he he, nece mu skoditi da vidi malo cija majka crnu vunu...itd. Uspjela sam skuhati rucak, cak, ma cak sam i ves oprala samo ga nisam mogla objesiti jer mi ga nije imao tko odnesti u podrum, a zbog ovog bruha se ne usudim, mislim mogu ja to, ma mogu sve ali do kada, ma i onda me poslije tri dana boli trbuh i povraca mi se od bolova. Pa to mi bas i ne treba. Tako nisam kupala klince u vanici vec su samo tusirani u kadi jer je vanica prebukirana sa vesom, eh. Ma zapravo super dan, krasno sunce od jutra, prekrasan minus 7 ili 8, snijeg, ma super. Zapravo ja volim kad sam sama jer si onda dan organiziram smisleno, a kad su decki doma samo se metiljaju po kuci ko strvine i bez veze sve. Ma idem sad ubiti oko, nemrem vise gledati, a magarac Nyima nije htio spavati u svom kinderbetu vec je htel u kolica pa sad jos cmrlji u istima, zahtjevno malo prase. Idem ga ubaciti u krevetac, tamo mu je sigurno ugodnije. Pusa svima i laka noc :) |
- 23:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #
20.12.2004., ponedjeljak
Pokloncici, pokloncici sunce vam zarko
 Sto cemo danas navlaciti kao temu? Ma muce me ovi pokloni koje nikako da zapakiram, svi su naslagani na vrh trosjeda da sitna zgadija ne moze do tamo i gledam ja njih i gledaju oni mene i gledamo se tako vec par dana. Kad dodje vrijeme za sitni sanak malih pismolja, mislim sad cu ja to za tren oka, a onda kako sam vec izvansebicna po pitanju bolova na svim frontovima, dograbim se svetog napitka i oroseno pivo svalim u sebe i dok to cinim gledam te poklone i oni gledaju mene i gledamo se tako. Dok maknem dve tri pivice vise nisam u stanju zamatati poklone jer mi se vec oci sklapaju, a ni pocela nisam i tako dan za danom. Vec treci dan visi tu sa reflektorice neka paucina od pola metra, a i ona me gleda, hulja nitijedna. Ponekad pozelim otici po cigarete ali kao sto rekoh ne pusim i nemam neku ispriku, mozda da prosecem Kiki ali ona je sad u fazi parenja pa mi samo ona fali da ju lovim u mraku negdje. Tako sjedim, gledam paucinu gledam poklone, gledaju oni mene. I onda se uhvatim blogova jer me oni ne gledaju niti ja njih gledam, bar ne onim pogledom i ode vece. Tako se prica zavrsi na tome. Ma nije ni vazno, imam jos tri dana fore, plus sve ostalo organizirati i spakirati ali mogu ja to, a i tko bi to drugi ucinio, pitam se? |
- 21:36 - Komentari (35) - Isprintaj - #
Samo za Iffu!
 Kad sam vidjela pilu, mam sem se sjetila Malog Dlakavog Praseta i rekoh ovo je dusu dalo za jos jedan postic u sitnu uricu, za malu curicu. :)) |
- 01:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #
19.12.2004., nedjelja
Zbrda zdola
 Bas nesto mozgam, otkako sam pocela pisati blog, toliko se imena izmjenilo onih koje sam redovito pratila da ih vise ne mogu pohvatati. Neki su ubrzo netragom nestali, ugasili se ili stavili na led do proljeca, neki su jos tu ali tako rijetko da ne mogu vise pohvatati konce njihovih misli jer je previse prica. Pa ako zelim nekog stvarno slijediti i citati redovito moram se jako truditi i biti prisutna sto mi je cesto tesko zbog ovo dvoje malisancica koji mi stalno vise o skutu ili bolje reci o hlacama. Nemam vremena ponovo pregledavati date komentare na drugim blogovima gdje se zapravo vodi stvarna konverzacija i to mi fali. Tako da sam u zadnjih tjedan dva svela citanje na 10 blogovo sto je stvarno malo i bas se zalostim zbog toga. Dobro sad ce nadam se biti malo zatisje preko blagdana, pa se nadam da necu svojim izbivanjem puno propustiti. Nemam ni za sebe pravog vremena i nisam jos bila kod frizera makar mi je i dragi rekao da bi bilo dobro da odem sto god da je mislio time, pa ne zgledam valjda tak staro sa tom prosjedom kosom. Ne stignem ni ves objesiti ni rucak skuhati... i sad zalopojke treceg stupnja. Zapravo nemam se kome zaliti pa se zalim blogu jer me ostali ukucani blago ignoriraju. Evo i sve moje misli krenu prije ili poslje u smjeru zalopojki. Staviti cu jos jednom moju cipkastu klupu da ju bolje vidite jer ju smatram izuzetno uspjelom fotkom. Pusa i aj bok. |
- 17:54 - Komentari (17) - Isprintaj - #
17.12.2004., petak
PRODJIMO ISPOD DUGE
 Diiiiiiinoooooo kaze: Naježio sam se od ovoga: GABRIEL GARCIA MARQUEZ, istaknuti 74-godišnji kolumbijski pisac, autor ,dobitnik Nobelove nagrade, boluje od raka. Povukao se iz javnog života, a svojim prijateljima poslao je , koje se evo širi internetom. Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam. Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem. Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, vise bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla. Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju. Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, ali i svoju dušu. Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav! Djeci bih napravio krila, ali uzeo bih im ih dok se ne nauče letjeti. Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću. Toliko stvari bih se naučio od vas, ljudi... Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh. Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo. Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti. Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš. Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom. Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš. Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, htio bih ti reći da te veoma volim. Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari. Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš. Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žaliti ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje. Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im 'žao mi je','oprosti','molim te','hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ. Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni. Steta je sto postanemo svijesni tih malih vaznih stvari tek kad nam netko dirne u nas mali zivot ili veliki, svejedno. Znati da se mozda necemo probuditi ujutro trebao bi biti nas zivotni moto. Zato cu ja sada reci; Sve Vas puno volim i stalno mislim na Vas, na Vase ljubavi, srecu, djecu, probleme, pse i macke ;)) Zato zelim da Vam onaj nas stari Djeda Mraz donese sve ono sto ste si zazeljeli, bez obzira bilo to veliko, malo, skromno ili neskromno. Pusa Bugenvilija PS: zaboravih zeceve i stakore ;)) |
- 23:36 - Komentari (15) - Isprintaj - #
KAKAV DAN...
|
Danas sam ko pijana kokos od jutra. Nakon narkoze naravno. Dosla sam doktoru vec u cikcak zore jos debelo prije sunca da bih u cekaoni prosjedila ravno cuku, koju sam mirne duse mogla prospavati u svom toplom kreveticu. No dobro. Onda sam nakon relativno tople cekaone jos 10 minuta cekala pred vratima ordinacije u podrumu kojem ni vila propuh nije ravna. Organizacija 0 bodova. Oni vole da im se pacijenti koji su nataste i nista nisu jeli zadnja tri dana dobro smrznu prije pregleda jer su im onda kad im bolestine postanu kronicne, stalni gosti. No dobro, bila sam dobro pripremljena jer sam znala u sta se upustam pa sam si obukla skoro skijaske hlace i jaknu i salom zamotala kljuku, da me vidla murja, ziher bi me priveli kao osumnjicenu da sprema atentat i opasan teroristicki cin na doktora opce prakse koji je kat iznad jer nosi zidovsko prezime. Ali srecom po mene svi su jos debelo snivali osim par posranaca koji su kao i ja cekali na red. Prvo me zaskocila sestra da popijem gutljaj ali ne ljute vec neke bas gadne tekucine, a i skrtare s njom ne znam iz kojeg razloga kad im to svi ionako nerado piju. Zatim sprej u usta ili bolje reci u grlo. Nakon toga su me rijesili jakne i sala i onak obucenu polegli na tvrdi krevet, pokriven tek papirom u roli kvalitete loseg wc papira. Tada je naisao doktor koji se zelio rukovati, a kako sam bila u lezecem polozaju to je izgledalo super komicno, meni bar. Tada mi je u krivu ruku koja skoro nema zile sprasio dvije inekcije i kao sto sam predpostavljala da hoce dobro zavezao flasterom na koji sam alergicna. Ma super, da nisam upozorila ne bih nista rekla. I onda je odnekud iz ladice ili ormara, izvukao neki aparat plus crno crijevo od najmanje 2 metra, nesvjesno mi se digla kosa na glavi. U cijevi je gorila crvena lampica, zmigala, namigivala mi je hulja i smijala mi se u lice, prasica crvena. Za to vrijeme tri sestre su me uhvatile, sto za noge, sto za ruke kao da sam im zeljela pobjeci i bas kad sam si pomislila, pa kaj ce mi to sve zgurati tranu, sam se onesvjestila tj. proradila narkoza. Prava sreca. |
- 22:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #
16.12.2004., četvrtak
Kunja mi se i gladna sam
   Sutra ranom zorom ko kuda, a ja na gastroskopiju. Zato sam danas naravno na postu od 6 sati ali kako smo bili kod poznatih i vratili se kuci u 6, nisam nis jela od podneva, a i tada samo malo guscu juhicu i sad bih mogla pojesti kita pecenog. Jos sam i pala preko novog djecijeg putnog kinderbeta kad sam nosila Dawicu u sobu i razbila si koljeno ali glavno da mojoj pticici nije nista, a koljeno ce zarasti prije ili poslije. Sutra to ludilo. Pa cu oped biti cijeli dan ne upotrebljiva nakon narkoze. Ma kad si bolje razmislim nije to ni tako lose jer onda svi trce, cuvaju djecu, kuhaju rucak, secu psa ili ga naprosto puste u dvoriste da se sam sece i nitko me nista ne pita i mogu kunjati i skupljati snagu poluotvorenih ociju umotana u dekicu. Jos mi donesu klopu na tacni. Ma morati cu si organizirati cesce te izlete do internista ili da sa njim napravim kakav dil. Recimo jednom mjesecno, pa bilo bi mi cisto fino. I ovako sam premorena kao pas konstantno. Jedino sto mi je stvarno super je prekrasno vrijeme koje ne pamtim odavno. Stalno je debeli minus i to hladnije danju nego nocu pa kad padne jutrom temperatura smrzne sve ono nesto maglice koja se nocu sunjala unaokolo i pretvori ju u cipku na drvecu i grmlju. Snijeg je pao pred tri dana, tako da je i trava pokrivena sa nekih sugavih 4-5 cm ali je zato sve fantasticno bijelo u gustom velu. Evo to su jutrasnje slikice. |
- 21:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Trio fantastikus
 Evo jedna slikica i samnom, te su tako rijetke da cu eto ovu staviti jer ne zgledam tak debelo ko na drugima. Nadam se da je ovime zadovoljena znatizelja onih nekih koji su inzistirali na tome. :)) |
- 13:23 - Komentari (22) - Isprintaj - #
IDEMO DOMA!
 Covjece, pa to je van svih mojih ocekivanja. Prvo nam je stigao novi auto na vrijeme, e, da covijek ne povjeruje svojim culima. Mislila sam da ce stici recimo 27. 12. u pol 4 po podne. To bi bilo primjerenije zadanoj situaciji. Ovo je poremetilo na sekundu moje misljenje o njemackoj tocnosti jer auto je kasnio u startu samo 10 dana, naprosto ne vjerojatno, vau. Koji je rezultat svega toga, osim sto ce mi one erozivne fleke mozda zarasti do petka pa se nece vidjeti na gastroskopiji, sto cisto sumnjam jer sam upotrebila i nesto zuci nervirajuci se oko toga, a i nisam sparna sa tim lakim alkoholom tj. pivama, dapace, ne umorno ih tamanim svako vece. Bas sam ne doslijedna, umjesto da se sad sparam na ljekovima ja locem ko da sam najzdravija na svijetu. E bas to sam ja, misung ne doslijednosti i zajebancije u trenutku raspada sistema. Sreca sto nije rat jer bi me lupila i panika. Dobro. To smo prezivjeli vise-manje. Sad mozemo u Zg. kad Luki zavrsi skola tj. praksa. Bilo je i vrijeme. Nisam bila od uskrsa, nekog, sad nemrem to nikak izracunati, joj koji sam mulac koji put. Ali sta sad, imamo novi auto! Nas! Napokon! Moj dragi je ponosan ko pjetlic, he he, tipicno muski. Ko ima najveci auto? Ja! Ja sam glavna faca, itd, he he. Samo bi se vozikao okolo, da ne povjerujes, he he. Tako, eto nas u Domaji za koji dan, sa djecurlijom i Kiki i veliiiikim autom, hi hi hi. |
- 00:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #
15.12.2004., srijeda
Vrazije stare godine
  Nesto se cudno i osvetnicko desava sa ovim starim godinama. Ovo je vec cetvrta za redom kod koje primjecujem izrazitu zelju za osvetom i maltretiranjem prije kraja. Obicno pocnu bas mjesec prije ili pred Bozic i traju skroz do zadnjeg svog smrdljivog dana trajanja. Pljuga je sto ne zavrsavaju kao sto to svi misle sa Silvestrovim, vec do drugog mjeseca. Negdje oko sredine recimo ma cak koji put i krajem prvoga, ne znam do kad ova traje ali ovo majmunovo je stvarno pretjeralo. Svi smo se ove godine izredali sa raznim zlocudnim i manje zlocudnim bolestinama, a neki su i podlegli u godini majmuna. Kome ta majmunska godina koristi kad Kinezi na tu godinu planiraju radjanje djece jer ju smatraju najpovoljnijom i sto je tu povoljno. Ma koliko sam primjetila pogoduje onima koji vec imaju hrpu love da ju okrenu i zarade jos vise ali za to im je i bilo koja druga jednako povoljna. Vrijeme je bilo stvarno promjenljivo ko majmunska cud, to stoji. Izredali su se svi prirodni elementi od vatre do vode preko zraka i zemlje i to u svojim najljucim i najekstremnijim oblicima da nam pokazu valjda sta sve mogu i da im nitko nije ravan, a posebno ne mi, mala ljudska bica koja su si umislila da su svemoguca i ne dodirljiva u svojoj genijalnosti. Pih! To nam je i onako kazna za bahatost. No vratimo se majmunima i posljednjim mjesecima drage nam godine koja mi je posebno zapaprila vec ionako ljutu godinu. Prvo porod koji je poceo mjesec i pol prerano, pa sam im skoro iskrvarila na stolu umjesto da su me pustili da sama rodim. Zatim sam dobila trombozu i to na najgorem mjestu ispod koljena i najtezi oblik, sa terapijom i carapom cijelo ljeto, puf-6 mjeseci. Bolovi u ledjima takvi da nisam ponekad mogla stajati vec bi se morala leci na ledja i dici noge u zrak sto i ne bi bilo tako lose da je bilo pod drugim okolnostima. Pa ti jebeni bolovi u trbuhu od kojih je i moj doktor imao mucnine jer nije znao kaj bi samnom, pa me je od muke poslao na pretrage zeluca da bi mi tamo nasli eroziju zelucane stijenke, nek mi se nadje. Pa sad to nije rijesilo bol u trbuhu pa me poslao i kirurgu i zena me samo pogledala sa pola metra i rekla, bruh, treba operacija. E dosta, mislim si, pa stvarno ste pretjerali. Sad preuzimam stvar u svoje ruke jer ako tako nastave naci ce mi jos ko zna sta sve ne, a to nema smisla. Pa tu ne bi bio kraj, da moj dragi debeli i lijeni muz nakon sto je kasljao ko konj 3 mjeseca ipak nije odlucio otici do doktora na sitne pretragice koje su ga dovele do inzulinske sprice sa odgodom od mjesec dana pa ako se uspije stogod spasiti dijetom i treniranjem super, a ako ne onda sprica. Sad ne smije nista jesti kaj ima secera u sebi i nis masno, a kak je vegetarijanac ne moram nista dalje objasnjavati. Nadam se. Kako je vama protekla? |
- 12:31 - Komentari (16) - Isprintaj - #
14.12.2004., utorak
deutsche telekom- MRZIM tE
 Hulje, psi smrdljivci, sugava banda, lopovi, prevaranti, gnjide, trotli uskoobzorni, coravci, nespospobnjakovici, gadomiri, bijesomorni zrikavci, lopine, suljavi nikogovici, prokleta stoko, pa nemrete iskljuciti ljudima internet. To ne. Iskljucite nam telefon, ionako ne telefoniramo preko njega vec preko Skypea ko svi pametni ljudi koji zele nakog jarca usparati u toj jebenoj zemlji seljaka. Koliko placamo golu pretplatu? 90 jebenih eura! Placamo uredno, svaki prokleti mjesec proveden u vasoj jebenoj prokletoj gubitnickoj zemlji! Zasto su nam onda iskljucili internet? Zato jer im budale ne pismene i ne talentirane rade tamo gdje im nije mjesto, zato jer su maksimalno odskolovani za glavnog operatera odvoza smeca sa lokacije A na lokaciju B. (tocka) Kipim od bijesa. Mislim da mi je ta spodoba u blizinai da bih mu nos u najmanju ruku razbila prvo lijevom, a zatim desnom nogom. |
- 21:43 - Komentari (17) - Isprintaj - #
06.12.2004., ponedjeljak
ODA RADOSTI
 Svaki dan spustati se u mracni i opasni podrum, pun crnih dlakavih pauka koji vrebaju sa zidova. Poneki stakor koji se smuca unaokolo i gleda kako bi te gricnuo za nogu. Mozda kakvo cudno bice nastanjuje podrum kad je ugaseno svijetlo ili zao duh, koji vreba priliku da ti digne kosu na potiljku. Sve to je moguce tamo gdje se drze kace kiselog kupusa, velike skrinje pune zita, odjeljci sa krumpirom, pa police sa pekmezima i ukiseljenim gljivama. Raznobojne posudice razlicitih velicina punjene cudnim mirisljavim sadrzajem, za kojima posezes kad ti mili imaju temperaturu ili ih boli zub. Repe i mrkve, pa cikle i celeri zapiknuti u pijesak u kutu. Zrikavac koji se sakrio pred zimom i skriva se u nekom siblju od stare metle. Pa sad se moramo popeti tim stepenicama od kojih je svaka drugacija i paziti da si u padu ne razbijemo zube. Penjemo se penjemo jer stepenice su zavojite i vode nas mimo stana na tavan. Tu je prohladno i mirisi po dimu. Sigurno dimnjak negdje malo pusta ili vjetar vrati dim kad se pali vatra. Tu u polumraku vidimo neke grede i preko njih prebacene debele konope. O njihovim krajevima na velikim sjajnim kukama lijeno se njisu veliki tamni prsuti, vijenci kobasica, table speka i vratine, sve prethodno dobro napacano pa stjesnjeno, dimljeno i suseno. Sad sve mirisi po dimu i suhom mesu. Tu i tamo projuri u prasinastoj svijetlosti sjena misica koji smugne brze nego li se pojavio, a sve od straha da ga ne vidi strasni macor, cuvar ovih prostora. Ja jadna nemam nista od toga, smrc. Imam samo veliki bijeli ormar koji se ukljuci u struju i koji mi hladi pive. Dobro, ne samo pive. Cesto kad je netko gladan na vecer, a znamo takve, samo smugnemo u kuhinju, otvorimo carobna vrata, a unutra razne djakonije. Sad si zamisli ovako kasno, a pozelis malo vratine fino suhe sa kiselim vrganjima. Prvo se penjes na tavan po vratinu, a onda medju duhove i pauke po sumnjivim stengama do kiselih gljiva. Pa to je grozno, sigurna sam da bi svi bili kadri pregristi taj zadnji slatki obrokic prije spavanja, samo da se ne moraju muciti. Svi bi bili bar 10 kila laksi pa cak i ako bismo lovili namirnice po noci jer bi hodali gore dole stengama. Koje je naravo ucenje. Izbacimo frizider iz kuce, vratimo se starim vrijednostima. (mos mislit) |
- 22:39 - Komentari (39) - Isprintaj - #
05.12.2004., nedjelja
NESTO SASVIM DRUGACIJE
 Evo to je Ifina vocko-maca. Nisam mogla odoljeti jer se mojim deckicima ona jako svidja. Pusa zato malom Prasetu |
- 23:46 - Komentari (28) - Isprintaj - #
BAS HLADNO
 Jucer me bolila palcana kost na nozi, bila sam ziher da cemo danas vidjeti sunce. Uvijek kad me to boli bude lijepo vrijeme, ma tlak je isao gore ali je hladno i maglovito. Srecom nije bilo vjetra. Ne znam sto se to desilo sa mojim meteoroloskim pomagalom. Mozda bih si trebala naruciti novo stopalo ovo je u prilicno losem stanju. Ni prognoza ga vise ne ide. |
- 23:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #
TKO JE TU LUD?
|
IZ KODEKSA MEDICINSKE ETIKE I DEONTOLOGIJE HRVATSKOG LIJEČNIČKOG ZBORA Članak 5. Presađivanje tkiva i organa 1. U slučaju moždane smrti, utvrđene na stručno prihvaćeni način, liječnik smije u okviru pozitivnih propisa, održavati život organa, dijelova tijela ili tkiva koji se mogu iskoristiti u svrhu liječenja drugih bolesnika. O namjeri da s mrtvog tijela presadi dijelove tijela, organe ili tkiva, liječnik će obavijestiti najbližeg člana obitelji. To sam pokupila ovdje: http://www.hdm.hr/zakoni.html#rezolucija Cije je ovo maslo? Kome je ovo palo na pamet i zasto? Tko kupi lovu? Odakle mu moralno pravo? Ja sam bez teksta. A Vi? |
- 01:42 - Komentari (39) - Isprintaj - #
04.12.2004., subota
KLIPANI STARI 10 MJESECI!
 Nyima  Dawa  Nyima spava na podu  Nyima i Dawa voze vlakica obasjani zrakama sunca |
- 21:49 - Komentari (21) - Isprintaj - #
03.12.2004., petak
kako to obicno biva
 Pregled gotov. Srecom. Cekakla sam tri sata, za popizditi i jos sam na licu mjesta morala strgati jednu litru carobne srac-tekucine. Dosla sam druga, a otisla zadnja, nakon 23 ljudi, bila sam ne gladna, nego izbezumljena, glavoboljna i na rubu placa. Nisam se davno tak sjebano osjecala. Jebes glupe preglede. Nasli su mi srecom samo nesto sto se zove korozija zeluca, pred cirno stanje, pretpostavljam. Sad dva tjedna pijem neke tabletice, a onda ponovo gastroskopija. Pa nemrem vjerovati, pa to se samo meni moze desiti, da na jebeni gnjusni pregled moram ponovo ici. Umjesto da mi kazu nakon sto me lupe po ledjima, ma ne, vi ste zdravi ko dren, drenak, drenovina i mozete ici kuci i vise nikada ne morate doci. Dragi je dosao po mene jer ja nisam bila pri sebi nakon inekcije za uspavljivanje. Dosla sam kuci zdrogirana i nakon tusa potrazila utjehu, ne u jelu, kao sto ste pomislili, vec u krevetu i zbudila se nasilno djecjim urlicima sestog stupnja oko tri- pol cetri, gladnaaaaaa, ko zmaj koji je prespavao 300tinjak godina. Ma da, da ne bi slucajno, pa prvo djeca. Bacili smo kasice na brzaka, pritom sam im pjevala da ih animiram da brze pojedu. Bili su gladni jadnicci ko zna kad su i sta zadnje dobili za jesti, sigurno samo flasice, moj dragi ne zna nis drugo napraviti. Blazene flasice. Zakunjali su rekordnom brzinom nakon klope i to bez uspavljivanja. Sto je super jer sam vec bila na izmaku snage, pocelo mi se svindlati i nekakav tlak u glavi me rusio sporadicno. Cudo jedno kako gladan covjek ima super inspiraciju za kuhanje, sve je bilo gotovo za 20 minuta: integralna riza kuhana sa kombu algom, sampinjoni na bugenvilija art, crveni radic sa maslinjakom i govedji snicl isjecen na rezance, pomjesan sa zlicicom senfa, zlicicom sitno nasjeckanog cesnjaka, paprom krupno mljevenim, solju i maslinovim uljem, dobro izmjesan i presipan u vrucu tavu sa kap maslinovog. Zapeci kratko da dobije boju pa okrenuti kao popecak na drugu pa ponovo kratko zapeci. Sjajno, ubila sam se u klopi i sve zalila, ne kamilicom, nego hladnim pivom. dodatak za eviltwina: Sampinjone nasjeci na ploske od 2-3 mm, na tavici rastopiti putra jednu zlicu, sampinjone posloziti po tavici pa kad su rumeni s jedne strane okrenuti, posoliti i dodati sitno isjeckani persun list. Servirati uz gore navedeno. Uzivajte ;)) |
- 20:21 - Komentari (23) - Isprintaj - #
02.12.2004., četvrtak
Segrt Hlapic
 Danas sam doruckovala zemljicu sa medom. Mljac. Bila je bez putra ali sta sad. Tragedija je samo u tome da je to jedino sto sam danas jela, a popila sam vec 4 litre caja. Dragi se guti sa nekim cokoladnim delicijama. Vikala sam na njega da je hulja i gad, da kak mi se moze presetavati tu sa tim mirisom kaj lebdi oko njega. Samo me cudno pogledao jer nije odmah ukapirao. Jadnicak. Em ti gladovanje, a inace mogu ne jesti dan dva bez problema. Sad ludujem jer mi je klopa zabranjena, kak smo mi smijesni ljudi. Dosao je Luka sa prakse, gladan ko vuk i ravno pravac kuhinja. Zali se cujem ga kak mrmlja sebi u bradu, kak nema nis skuhanog. Rekoh, dragi moj danas se snadji kako znas i umijes ja danas ne kuham, nema sanse. Najveca moja danasnja zrtva se svodi na hranjenje pikavaca, tu klopu ionako izbjegavam kusati. Pljuga je sto cetri sata prije pregleda moram popiti nekakvu otopinu i to 2 litre koje pak pijem u toku dva sata, sto ce reci da s obzirom da sam narucena za 8 ujutro, moram poceti piti u 2 u jutro, a kad cu spavati molim lijepo. Dovragaibestraga. Znala sam da ce to biti jedna duga i tuzna noc ali pokusati cu je oplemeniti citanjem blogova svih onih do kojih nikad ne stignem. Svako zlo za neko dobro. |
- 18:23 - Komentari (19) - Isprintaj - #
01.12.2004., srijeda
prase na raznju
 Danas je prvi dan posta, jedem samo bijeli (fuj) kruh i presanu sunku (fuj), slane stapice (fuj) i pijem caj. Nemam rijeci. Gladna sam ko vuk. I pospana ko troprsti ljenivac. Sutra samo dorucak i to zemljica sa medom, bez putra i caj i tako cijeli dan. U petak pretrage. Fuj. Kad se vec tako mucim prije tog sranja bilo bi sasvim u redu da mi makar neki cir na zelucu nadju. Da imam osjecaj da se nisam mucila za badava ;)) |