Bugenvilija
15.12.2004., srijeda
Vrazije stare godine
  Nesto se cudno i osvetnicko desava sa ovim starim godinama. Ovo je vec cetvrta za redom kod koje primjecujem izrazitu zelju za osvetom i maltretiranjem prije kraja. Obicno pocnu bas mjesec prije ili pred Bozic i traju skroz do zadnjeg svog smrdljivog dana trajanja. Pljuga je sto ne zavrsavaju kao sto to svi misle sa Silvestrovim, vec do drugog mjeseca. Negdje oko sredine recimo ma cak koji put i krajem prvoga, ne znam do kad ova traje ali ovo majmunovo je stvarno pretjeralo. Svi smo se ove godine izredali sa raznim zlocudnim i manje zlocudnim bolestinama, a neki su i podlegli u godini majmuna. Kome ta majmunska godina koristi kad Kinezi na tu godinu planiraju radjanje djece jer ju smatraju najpovoljnijom i sto je tu povoljno. Ma koliko sam primjetila pogoduje onima koji vec imaju hrpu love da ju okrenu i zarade jos vise ali za to im je i bilo koja druga jednako povoljna. Vrijeme je bilo stvarno promjenljivo ko majmunska cud, to stoji. Izredali su se svi prirodni elementi od vatre do vode preko zraka i zemlje i to u svojim najljucim i najekstremnijim oblicima da nam pokazu valjda sta sve mogu i da im nitko nije ravan, a posebno ne mi, mala ljudska bica koja su si umislila da su svemoguca i ne dodirljiva u svojoj genijalnosti. Pih! To nam je i onako kazna za bahatost. No vratimo se majmunima i posljednjim mjesecima drage nam godine koja mi je posebno zapaprila vec ionako ljutu godinu. Prvo porod koji je poceo mjesec i pol prerano, pa sam im skoro iskrvarila na stolu umjesto da su me pustili da sama rodim. Zatim sam dobila trombozu i to na najgorem mjestu ispod koljena i najtezi oblik, sa terapijom i carapom cijelo ljeto, puf-6 mjeseci. Bolovi u ledjima takvi da nisam ponekad mogla stajati vec bi se morala leci na ledja i dici noge u zrak sto i ne bi bilo tako lose da je bilo pod drugim okolnostima. Pa ti jebeni bolovi u trbuhu od kojih je i moj doktor imao mucnine jer nije znao kaj bi samnom, pa me je od muke poslao na pretrage zeluca da bi mi tamo nasli eroziju zelucane stijenke, nek mi se nadje. Pa sad to nije rijesilo bol u trbuhu pa me poslao i kirurgu i zena me samo pogledala sa pola metra i rekla, bruh, treba operacija. E dosta, mislim si, pa stvarno ste pretjerali. Sad preuzimam stvar u svoje ruke jer ako tako nastave naci ce mi jos ko zna sta sve ne, a to nema smisla. Pa tu ne bi bio kraj, da moj dragi debeli i lijeni muz nakon sto je kasljao ko konj 3 mjeseca ipak nije odlucio otici do doktora na sitne pretragice koje su ga dovele do inzulinske sprice sa odgodom od mjesec dana pa ako se uspije stogod spasiti dijetom i treniranjem super, a ako ne onda sprica. Sad ne smije nista jesti kaj ima secera u sebi i nis masno, a kak je vegetarijanac ne moram nista dalje objasnjavati. Nadam se. Kako je vama protekla? |