Bugenvilija
19.12.2004., nedjelja
Zbrda zdola
 Bas nesto mozgam, otkako sam pocela pisati blog, toliko se imena izmjenilo onih koje sam redovito pratila da ih vise ne mogu pohvatati. Neki su ubrzo netragom nestali, ugasili se ili stavili na led do proljeca, neki su jos tu ali tako rijetko da ne mogu vise pohvatati konce njihovih misli jer je previse prica. Pa ako zelim nekog stvarno slijediti i citati redovito moram se jako truditi i biti prisutna sto mi je cesto tesko zbog ovo dvoje malisancica koji mi stalno vise o skutu ili bolje reci o hlacama. Nemam vremena ponovo pregledavati date komentare na drugim blogovima gdje se zapravo vodi stvarna konverzacija i to mi fali. Tako da sam u zadnjih tjedan dva svela citanje na 10 blogovo sto je stvarno malo i bas se zalostim zbog toga. Dobro sad ce nadam se biti malo zatisje preko blagdana, pa se nadam da necu svojim izbivanjem puno propustiti. Nemam ni za sebe pravog vremena i nisam jos bila kod frizera makar mi je i dragi rekao da bi bilo dobro da odem sto god da je mislio time, pa ne zgledam valjda tak staro sa tom prosjedom kosom. Ne stignem ni ves objesiti ni rucak skuhati... i sad zalopojke treceg stupnja. Zapravo nemam se kome zaliti pa se zalim blogu jer me ostali ukucani blago ignoriraju. Evo i sve moje misli krenu prije ili poslje u smjeru zalopojki. Staviti cu jos jednom moju cipkastu klupu da ju bolje vidite jer ju smatram izuzetno uspjelom fotkom. Pusa i aj bok. |