Nestrpljenu i čekaju došao je kraj, danima se spremao alat i sve potrebno za akciju izvlačenja kombija Volkswagen T1 koji je uz suhozid u Opličićima po provobitnom saznanju propadao 30 godina, a kasnije ćemo saznati da je broj tih godina puno veći.
Moj zadatak bio je da kvalitetno snimim ovaj za naš život bitan događaj, a ekspediciji se pridružio veliki zaljubljenik starih Volkswagena Nihad Halilbegović Hony iz Gračanice, koji je svakako svojim znanjem i vještinom bio od velike pomoći. Moralo se krenuti što ranije prema Čapljini, da bi posao izvlačenja kombija bio učinkovit i brz. Valter se probudio u 23:59, sjeo u automobil i odvezao se do Gračanice gdje ga je čekao upravo Hony, oko 2:10 je zakačio prikolicu i bio ispred moje kuće, gdje sam ga već čekao budan i radostan. Krenuli smo okovani gustom maglom koja je svakim novim kilometrom nestajala, cesta kao da je rezervisana za nas, rijetko smo se s nekim mimoilazili, a onako sneni prvu kafu popili smo upravo u Olovu, u vrijeme kada „pošten“ svijet uglavnom spava, bilo je to u subotu oko 3:20, a ljudi koje znam uglavnom se subotom bude oko 9 sati, ali eto ... nismo svi isti, jer kao što već rekoh u ranijem tekstu, zov avanture jači je od svega i zbog njega morate imati neuredan san.
Nižu se tuneli, a mrak se ne sklanja, dolazimo u Mostar u 6:30, a tu nam je doručak, čekajući da sirnica bude gotova otrčao sam dva kruga kroz Bišće Polje, i tako se konačno razbudio, nakon toga doručak je bio slasniji. Sjedamo u auto i nastavljamo prema Čapljini i vrlo brzo stižemo u Opličiće i zaustavljamo se pored table na kojoj je ispisan naziv ovog nama bitnog mjesta. Svanulo je, i sa prikolicom se provlačimo uskim puteljkom i stižemo tik do voćnjaka povrh sela u kojem spava kombi star preko 60 godina. Brzo se vadi alat za izvlačenje, i prvo se pristupa istovaru drveta, vreća i žice koje su se nalazila u kombiju. Polako se odiže zadnji kraj, zatim prednji i na kombi se montiraju točkovi koje smo ponijeli.
Radilo se bez pauze, a ja sam ipak na trenutke pokušao da uhvatim ljepotu hercegovačkog krajolika. Jutro se protezalo na prste, posao je napredovao i uskoro je kombi bio na novim točkovima. Za divno čudo, volan je funkcionisao te je manevrisanje kombijem bilo olakšano. Okrenuli smo prikolicu, te je pomjerili na mjesto na kojem je puteljak najširi, u guranju kombija, odnosno njegovom održavanju niz liticu pomogao nam je i prodavac Smajo. Zakoni fizike i kombi bez kočnica u jednom momentu su sklopili pakt, pa je naš Hony koji je bio za upravljačem morao da se odluči za prinudno zaustavljanje karoserije koja se trese. Kombi se brzo „popeo“ na prikolicu, pričvšćen je , i onda je lagano krenuo na svoje putovanje dugo 250km. Iz Opličića je ispraćen pogledima i komentarima mještana kako su se već odavno na njega navikli i da im je bio poput orjentira.
Prvo pranje nakon 50 godina imao je u Domanovićima, i cijelim putovanjem je plijenio pažnju, a posebno je lijepo izgledao pored smaragdne Neretve uz koju smo ručali. Kada smo već stigli u Živinice, i barem mrvicu odmorili , i tek što smo skinuli kombi , doznali smo nešto zanimljivo. Znao sam da je moj prijatelj Jasminko Razić porijekom iz Hercegovine, ali da je baš iz Opličića, e to zaista nisam znao. Iznenađenje je postalo još veće kada mi je reko da je predmetni kombi bio u vlasništvu njegovog amidže, i da ga se on sjeća dok je još bio u funkciji, a posebno da se u njemu igrao kao dječak od 12-13 godina kada je kombi već bio ostavljen u voćnjaku i počeo da služio kao ostava za sve ono što je potrebno jednom domaćinskom voćnjaku. Dakle, kombi je uz suhozid bio cijelih 50 godina! Te je pola vijeka propadanja imalo svoje vidljive rezulatate. Nažalost na pločici koja postoji, nekim čudom nije utisnuta godina proizvodnje, ali po bravama, migavcima, branicima, zaključujemo da se radi o 1959. ili 1960. godini.
On je sad pod našim nebom, daleko od Hercegovine, gdje ga je dovela sudbina i naša volja. Sretni smo zbog toga što je on tu, i što ćemo mu vremenom udahnuti život, obnoviti ga i to će biti pravi pravcati dragulj, koji iza sebe ima zanimljivu istoriju. Rakli bi neki starudija, a on dragulj koji će vremenom zablistati, jer toliko je stvari koje drugi ne primijete, a mi ih gledamo s ljubavlju i željom.
Tu je naravno video u kojem ćete moći pogledati cjelokupnu operaciju izvlačenja i transporta starog kombija.