U jedno prohladno jutro krećemo za mjesto Hodbina koje se nalazi između Mostara i Stoca kako bi prevezli kombi koji smo nedavno kupili. Budući da smo prvo trebali kod časne sestre Ljubice u Posušje, odabrali smo putanju kojom do sada nismo išli, u Jablanici smo skrenuli desno i onda preko planine Čvrsnice, došli u Park prirode Blidinje, gdje smo se nagledali predivnih krajolika, koji bi mogli da ukrase kalendare. Fascinirani ljepotom idemo lagano preko Hajdučkih Vrleti, i dolazimo do Posušja gdje ubrzo pronalazimo lokaciju na kojoj je sestra Ljubica.

U Posušju postoji časna sestra Ljubica Kovač koja spravlja lijekove od bilja, i namješta želudac jer isti najviše strada zbog stresa i sekiracije, pa se na neki način podigne. Njen dom nalazi se u idiličnom miru koji je okružen šumarkom u uređenom dvorištu punom neobičnih vrsta cvijeća, pa na neki način i taj ambijent liječi. Ljudi dolaze iz svih krajeva naše bivše države, bude baš gužva(ja sam bio dosta rano pa nije bilo puno ljudi možda 8 do 10), postoji i čekaonica za one koji imaju zakazan termin, ljeti je gužva još veća kada naši ljudi sa svih strana svijeta dolaze na odmor, mnogi su izliječeni ovim načinom prirodnog liječenja, pošto sam došao bez najave nisam sreo sestru Ljubicu, niti sam bilo šta snimao izuzev ove fotografije iz njenog vrta gdje vlada neki predivan religiozni mir koji opušta i zadivljuje. Sve je počelo slučajno dok se brinula o svojim bolesnim roditeljima, počela je spravljati čajeve za njih, a onda je došla neka žena sa dječakom koji je imao teži oblik astme , te je zamolila da mu napravi neki čaj, i uspjelo je... Bilo je to 1988. godine i od tada se prenose priče o uspjehu sestre Ljubice, a ona je autor knjige o liječenju ljekobiljem. Toliko je mnogo ljudi koji dođu po svoj lijek da se djevojke koje joj pomažu ne stižu javiti na telefon 039/200-220 ( zvonio je bez prestanka tokom mog boravka u ovom dvorištu), ali ako vam treba neka pomoć budite uporni, ili po njihovoj uputi pošaljite SMS na broj 00385 99 881 9952, pa će vas kontaktirati. Mnogo je nevjerovatnih priča koje donesu ljudi koji se nađu u tom dvorištu, recimo neki su je sanjali iako nikad ranije nisu čuli za nju, pa kad nekome ispričaju san bude da ih taj neko uputi baš ovdje, neki su se uvjerili u djelotvornost prirodnih lijekova koji su spravljeni po njenom receptu. Zadivio me mir koji opušta, taj dar koji ima jedna žena da spozna ljekovitost trava, ta masa ljudi koja s nadom dođe i pronađe olakšanje.

Onda nastavljamo dalje za Mostar, pa po Zastavin kombi, kojeg smo brzo natovarili na prikolicu, a ujedno kupili još jagode i trešnje. Ručali smo u mjestu Buna, zatim posjetili našeg starog prijatelja Marka i divili se starim vozilima koja posjeduje. Lagano se kotrljali nazad, a kombi je izazivao reakcije ljudi koji su ga vidjeli. Konačno je stigao u svoj novi dom, a baš smo juče počeli sa preuređivanjem kombija, koji će imati jednu lijepu misiju, da prevozi mladence, naljepnice su tu, sada radimo unutrašnjost.