Upravo sam se vratio iz Beograda, ali neću pisati o Beogradu danas, već o onome gdje sam stao, pokušat ću prvo dočarati putovanje u Gračanicu koja je udaljena 80km od Živinica, u koju prijatelj i ja idemo da bi odnijeli dijelove i šarafe sa VW kombija T3 na cinkovanje u firmu Kovan. Na putovanje krećemo Golfom iz 1984. godine, a temperatura je skoro 30C pa sad zamislite kako je to izgledalo. No, Golf je bez problema jurio 100 km/h pravcima između Lukavca i Gračanice pa smo brzo stigli do firme u kojoj smo se već najavili. Budući da se radilo o 20kg dijelova i šarafa, rekoše nam da to neće biti gotovo odmah već će nas pozvati za dan ili dva.
Odlazimo kod jednog našeg prijatelja restauratora u Gračanicu, ali ovoga puta neću reći njegovo ime. Nadao sam se tu dobroj priči i naravno kamera je uz mene ali prijatelj nije voljan da se snima. Iako je odjavio firmu i više nema radnike, već restauraciju radi samo za sebe, proganjaju ga inspekcije. Pa sam i ove fotke načinio krišom uz obećanje da je to samo za moje oči, ali nemam duše da ih skrivam.

A ima tu puno dragulja, dosta Jaguara koji su meni ruku na srce velika nepoznanica, ima par američkih sportskih atomobila, ostalo su Mercedesi. Jedan od njih je rijedak W116 V8 450SEL (dakle oznaka SEL ukazuje na to da se radi o produženoj verziji) iz 1980. godine, a koji je bio u vlasništvu ambasade SFR Jugoslavije u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Odmah sam sjeo u taj auto, ali straga gdje sam osjetio sav komfor tog nekadašnjeg luksuza, prostora za noge ima i previše, a onaj ko se vozio tu mogao je još u to vrijeme spuštati staklo na dugme, ili pak podići zavjesicu! Kada sam sjeo za upravljač vidio sam da je tu čak i klima uređaj, a vozač je mogao sa svoje pozicije upravljati svim podizačima stakala u automobilu, kako je to kod savremenih automobila. Za ovaj auto kupci našem domaćinu nude 25.000EUR ali on neće ni da čuje. Posjeduje još jedan običan W116 SE koji ne vozi nekoliko godina i koji nije u stanju poput daruglja kojeg čuva. Ima tu još nekoliko W115 i W110 modela, ali šta je to što me najviše impresioniralo??

Porsche 911 Targa S, odnosno samo njegova školjka, dok su ostali dijelovi rasuti po toj garaži jer je isti u fazi restauracije. Vlasnik nam ispriča kako je baš to automobil čuvenog Beogradskog fanotoma.

Slučaj je to iz 1979. godine, beogradski "pozajmljivač" automobila Vlada Vasiljević (zvani Vasa Opel jer je najviše pozajmljivao Opele, odnosno Vasa Ključ jer nije bilo brave koju nije mogao otvoriti) je pozajmio jedan Porsche 911 Targa S, i desetak noći izluđivao tamošnju miliciju koji nisu mogli da ga stignu i zaustave. Počeli su se okupljati građani da vide tog nepoznatog ali vještog vozača koji odveze tri brza kruga kroz grad i nestane u noći. Vasa Opel volio je automobile, brzu vožnju ali i jednu Vesnu čiju je pažnju želio da privuče svojim noćnim vožnjama, o njemu su pisale novine, i grad bi noću čekao fantoma da protutnji pored slabašnih vozila milicije Zastava 1300 i Zastava 101... Jedne noći policija je dobila naređenje da okonča taj slučaj pod svaku cijenu, pa su u akciju uključeni najbolji moto i reli vozači kao i autobusi GSP-a što je i okončalo ovaj slučaj. Iako postoje fotografije koje dokazuju da se na fantoma pucalo, milicija to nikad nije priznala, vlasnik ovog Porschea mi potvrdi da mu je carina isporučila automobil bez stakala(za koji je tada dao 54.000 DEM). Automobil je zaplijenjen, te je dugo ostao u carinskom depou, a onda je prodat na aukciji krajem osamdesetih, vlasnik mi obeća probnu vožnju kada se restauracija završi, i kaže tad ga slobodno i snimaj. Pa preostaje mi da čekam, iako stari majstor nema nikakvog pomoćnika i sve radi sam vjerujem da će vješte ruke ubrzo sklopiti ovu ljutu mašinu sa bokser motorom od 2200 ccm.
Tu smo popili kafu, nagledali se dragulja koji nas fasciniraju i puni utisaka otišli našim starim Golfom do slične garaže u kojoj oživljavaju snovi, i lagano se spremali za novo putovanje koje nas čeka.