Poslijeratni period bio je izvor svega i svačega: tuge, bola, veselja, slobode, ali i zanimljivih poslovnih ideja. Svuda okolo iznicale su male trgovine, mehaničarske radionice, nešto legalno ali većinom to nije bilo tako. Bila je to i prilika za sve moguće manipulacije, kada su nadležni organi bili zabavljeni drugim poslovima, i zakonski propisi nisu predviđali sankcije za neke situacije.

Povrijeđenih osjećanja, narušenog zdravlja, u lošem emocionalnom stanju naši ljudi bili su prilika za prevarante i čudotvorce koji su im prodavali maglu. Znam za brojne slučajeve vidovnjakinja, proricatelja, bijelih magova, koji su otklanjali bolesti, brige, spriječavali nevjere, rastavljali i sastavljali, i govorili ljudima šta i kako da rade. Isti su se pojavljivali na televiziji, na radiju, te savjetovali da rade nešto neobično, a samo su gomilali bogatstvo na račun mentaliteta i vjerovanja naših ljudi. Jer kažu u tom neobičnom i jeste stvar magije, stvar izliječenja. Kad našeg čovjeka stigne nevolja, on puno ne razmišlja, ako mu neko kaže da ide glavom kroz zid on će ići, ali svakako spas traže u nekim alternativnim metodama otklanjanja zdravstvenih i ostalih problema.
U neko doba, žene su uglavnom tihim šapatom po sprečkim selima pronijele glas o nekoj svetoj ženi, sve trudeći se da to učine uvjerljivim, jer šapatom su to skrivale od samoga Boga, od svega, a opet su htjele da se to čuje i zna.

- Usnila je, moja draga, žena u Lukavici, 'ticu. A 'tica je doleti'la tu đe će ona iskopat bunar, to ti je zem-zem voda. I ona je tu vodu pila, i njom' se izliječila.
- Ma biži bona ?
- Jest' Allaha mi. Pričala men' Mejra. Sad ta žena liječi i pomaže, poneseš flašu i ona ti nalije vode, i kaže ti da se njom il' umivaš, il' pereš ruke, noge, sve što ti ona rekne a ti tako radiš i sve ti prođe što te muči.
- E valja mi otić', jer imam nešto problema sa ženskijem stvarima, da ti ne pričam sad.

Od usta do usta, po kahvama, sijelima, na putovima seoskim, uz plotove i u ambulanti, u džamiji čak, pričalo se tih godina o tom čudu, a svako ko je čuo priču i imao neku svoju muku, vidio je u zem-zem vodi obiman spas, pa su sjedali u kola, ili pješice odlazili na razgovor sa ovom svetom ženom, poslije čega je ona preporučila dozu i način korištenja zem-zem vode. Naravno sve je naplaćivala, što je bio i njen osnovni motiv. Zem-zem je sveti bunar na svetištu u Meki, i samim tim ne može se pojaviti takav sveti bunar u našem kraju, ali naš narod je bio gladan čuda.
Veća kuća ispod seoskog puta, bila je okupljalište ljudskih sudbina koje su sa očima punim nade dolazile po pomoć, po svetu vodu, iako je vrijeme čuda odavno prošlo. Automobili i konjske zaprege bile su prakirane sa obje strane puta, avlija je bila puna naroda, pa je izdaleka to ličilo da je tu svadba ili neko naročito veselje. Donosili su i nepokretne, teško bolesne, dolazile su nerotkinje, pa čak i oni sa nekim problemima koji nisu zdravstvene prirode. Jedni od drugih čuli su po ko zna koji puta kako je žena odsanjala san, kome je i kako pomogla.

- Eno u mene sestra, više nejma problema s' bubrezima, k'o da joj ništa nije bilo. I vidim ja tu ima nešto i evo doš'o sam.
- Dolazila je i moja zaova, čo'j'k joj pogin'o u ratu, došlo joj da poludi, i dolazila ovd'e, uvimivala se vodom s bunarića od ove žene, i eno je procvala.
- A odakle si ti mlada ?
- Iz Podgajeva, a ti djede odakle si ?
- Staro selo Turijanci, to je u Dubravama, ako si čula, doš'o sam s Halilom on ima konjska kola, i dovuko svoju ženu evod, i ja krenu' š njim. Reko' Halile de i mene povuci u Lukavicu kod ete žene.

Tako su ubijali vrijeme, upoznavali se, pričali, raspitivali, sjećali se rata, i svi zajedno vjerovali u nešto bolje, pa makar to bila i mutna voda za koju se vjerovalo da je sveta. Mnogi su kaže izliječeni i preporođeni poslije tretmana, a neki su poslije prvog posjeta većoj kući ispod puta, digli ruke od svega, sluteći prevaru. A po selima su se pojavile i antireklamne priče, i sve je trajalo, do nekad. Da li postoji sveti bunar, zem-zem voda u ravnici rijeke Spreče i tako velika čuda? Ne bih znao. Ali ovdje se u svašta vjeruje.

E. Nišić

*-svaka sličnost sa stavrim događajima i imenima sasvim je slučajna