To je duhovno srodstvo, velike važnosti kod naših naroda, a posebice kod Srba. Najpoznatija krilatica na tu temu kaže: „Kum se poštuje na zemlji, a Bog na nebu“. Kumstvo postoji kod katolika, pravoslavaca i naravno muslimana iako to neki suvremeni vjerski teoretičari poriču nepoznavajući i iskrivljujući povijest. Ja definisah kumstvo kao duhovno srodstvo, ali naši stari su išli jedan korak dalje pa su tvrdili da je to „duhovno roditeljstvo“. Zapravo u kumstvu se traži neki spas i garancija, zaštitnik koji će uvijek brinuti za čovjeka, kada ostane sam, bez roditelja prvenstveno. Tada treba da mu oko svega pomogne kum, onoliko koliko može. Prije svega onima koji misle da nešto znaju, treba reći da je religija jedno a običaj nešto sasvim drugo, osim toga svaku religiju naši su ljudi prekomponovali po svome. Kumstvo je važan stup naših običaja.

Kumstvo kod Hrvata u BIH

Jedan od najvažnijih socijalnih odnosa kod katolika u Bosni i Hercegovini svakako je kumstvo. Uglavnom se ono prenosi sa obitelji na obitelj, te postoje takve veze koje traju stotinama godina. Svako kumstvo je prepreka za brak, jer se kumstvo izjednačava često sa krvnim srodstvom. Glavne vrste kumstva kod katolika u Bosni i Hercegovni su :
Kumstvo pri krštenju
Kumstvo kod krizme
Vjenčano kumstvo
Kumstvo kod prvog šišanja djeteta
Najvažnije je kršteno kumstvo, te se kršteni kum smatra drugim roditeljem. Kršteno kumstvo je općepoznata stvar te o tome ne trebam puno ni govoriti. Krštenje je crkveni obred, uvođenja novog člana zajednice (djeteta) u hrišćanstvo. Isto tako važno je i neophodno kumstvo pri krizmi, često je to isti kum (kuma). Krizma se smatra potvrdom krštenja, u ovom obredu sudjeluje kum ili kuma te krizmenika prati držeći mu desnu ruku na desnom ramenu, a postoji i jedna molitva koju kum pri obredu mora izgovoriti. Ovdje kum mora biti katoličke vjere.
Vjenčano kumstvo je zajedničko svim narodima u BIH, najčešće se kod katolika i muslimana kaže da to i nije kumstvo već se radi o svjedocima pri sklapanju braka, ali svi ljudi koje znam imaju vjenčane kumove i tim imenom ih nazivaju. Za vjenčane kumove se biraju bliski prijatelji, a biti kumom na vjenčanju je izuzetna čast i privilegija. Kum se na svadbi najviše i veseli, posebno ako je to kum koji osobu prati od rođenja, onda je to i njegovo veselje. Poznato je da se na svadbama glasno izvikuje rečenica : „Kume izgore ti kesa“, što ukazuje na to da je kum obavezan da najviše časti. Kum je onaj ko će pomoći u svakoj nevolji, vjeruju naši katolici, te se priželjkuje da kum bude iz većeg društvenog statusa. Kum je uvijek dobro došao u kuću, te mu se pridaju posebne počasti kao gostu. Ako bi se u nekoj obitelji desilo da im umiru djeca, onda se trajno kumstvo raskida i traži se novi kum kako bi se taj nesretni niz prekinuo, pa se za kuma uzima slučajan prolaznik ili pak pripradnik druge vjere. Institut šišanog kumstva kod katolika u Bosni i Hercegovini već dugo vremena ne postoji. To je obred prvog šišanja djeteta, pri čemu sudjeluje kum , koji opet ne mora biti kršteni a ni krizmeni kum. Kumstvo među katolicima je stvar ogromnog značenja i međusobnog poštovanja. Može biti raskidivo, pored slučaja koji sam već pomenuo, kum se mijenja i pri kršenju moralnih i običajnih normi.

Kumstvo kod Muslimana u BIH

Jednom davno pronašao sam tekst u Glasniku zemaljskog muzeja iz 1889. godine, gdje stoji naslov „Kumstvo u Muhamedovaca“. Rečenica kojom je autor Kosta Hörmann završio ovaj tekst glasi : „...Osmanlijama je kumstvo posve nepoznato i nećeš mu naći traga ni u Kur'anu niti u šerijatu.“ Tačno tako, kumstvo kao vid socijalne brige, pomoći, međuljudske ljubavi i poštovanja, izostavljena je nažalost u islamu koji važi za jednu od najčistinih vjera današnjice, i koja od svih najviše njeguje ljudske vrijednosti poput brige za nejake, bolesne, siromašne, ljubav za cio svijet i slično. Kumstvo je da se razumijemo, pozitivna stvar, i jako mi smetaju oni koji kažu da je ono „haram“ (grijeh). Ono prije svega nije izričito zabranjeno islamom. Svi Muslimani koje poznajem i s kojima živim imaju kumove. Kako je zabilježio autor pomenutog teksta u Glasniku zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, on je prvo čuo lirske pjesme koje govore o kumstvu kod „Muhamedovaca“. Postojale su tri vrste kumstva kod Muslimana u Bosni i Hercegovini :

Svatovsko ili vjenčno kumstvo
Šišano kumstvo (vodeno)
Kumstvo kod suneta

Kumstvo je i ovdje velika čast, i nikada se ne odbija. Od svih ovih danas se jedino zadržalo vjenčano kumstvo. Kako i zbog čega su Muslimani sve ovo napuštali ne bih znao, ali niko ne može poreći da ono nije postojalo. Svjedoke na vjenčanju i danas nazivamo kumovima, a to su u pravilu dobri prijatelji, često i druge vjere. Sa njima ostaju trajne veze, često je uzvraćeno. Kumovi se osobito paze i pomažu, ne sjećam se da sam nekada čuo da su se kumovi zavadili. Šišano kumstvo kod ove vjerske skupine najduže se zadržalo u Hercegovini. Svako kumstvo pa i ovo služi za utvrđivanje prijateljstva, a kod šišanog kumstva kum ne mora biti musliman. Kod prvog šišanja kum uzima dijete u krilo pa mu na tri mjesta odsiječe makazama tri pramena kose, nakon čeka kum daruje dijete novcem. Šišani kum postaje zaštitnik djeteta i to traje sve dok su kum i kumče živi, a ono prestaje smrću jednog od njih. Nakon ovog ritualnog šišanja, priređuje se slavlje, majka djeteta po kumu šalje poklone njegovoj porodici. Slično je kumstvo pri obrezivanju djeteta tj. kod sunećenja, kum u ovom slučaju drži dijete dok berber ili neka osoba vrši obrezivanje koje je svojstveno muslimanima. Kum je poseban i važan gost, nađe se u svakoj nevolji, a pred njim se žene u kući ne skrivaju što je nekad bio običaj kada u kuću dođe muškarac koji nije iz bliže rodbine. Ako dijete kojim slučajem ostane bez oca, onda ima kuma, da mu se obrati za pomoć a on će uvijek pomoći koliko je to moguće. Postojao je i običaj da kada dolazi mladenka u kuću, ona pored poklona koje donosi u mladoženjinu kuću donosi i poklone za kuma i njegovu kuću. Da li su društveni tokovi, ili sasvim drugačije tumačenje vjere doveli do gašenja ovih instituta koji simboliziraju ljudskost i vjekovnu tradiciju ?

Kumstvo kod Srba u BIH

Narod koji kumstvo poštuje kao najveću svetinju zasigurno su Srbi. Tu imamo četiri vrste kumstva:

Kršteno (vjersko ili mokro )
Vjenčano kumstvu (suho)
Striženo (suho)
Kumstvo u nevolji

Kršteno kumstvo je zasigurno najvažnije, jer je ono prožeto vjerom, a ostala su prijateljska. Ova vrsta kumstva uglavnom je uzvraćena, tj. po osnovu naslijeđenog kumstva. Kumovi su uglavnom rođaci, prijatelji ili pak komšije. Kako se krug kumstva proširivao tako se sužavao krug za izbor bračnog druga, jer je duhovno srodstvo zabranjivalo brak, ali i spolne odnose, te se taj prijestup smatrao „duhovnim incestom“. Najvažniji učesnici obreda krštenja su svakako kumovi, oni snose velik dio materijalnih i moralnih obveza, a kod Srba najčešće kum bira ime za novorođenče. Na kumu je obveza i da plaća krštenja, časti sveštenika, kupuje krst, daruje porodicu, a često i goste, zatim kumčetu kupuje poklone na svaki rođendan i na značajne praznike. Krštenje je simbol inicijacije u pravoslavnu vjeru. Kum ide u prošnju djevojke, te se pita oko mnogo stvari u životu kumčeta. Poznato je i to da se kumstvo ne odbija. Poštovanje koje uživa kum jednako je poštovanju koje uživa i otac. Svako kumče poštuje svoga kuma i kumu, te im ukoliko nemaju djece pomaže kada ostare. Isto tako važi i za kumče koje bi ostalo bez roditelja, brigu nad njim vode kumovi. I kod Srba kumstvo može biti raskidivo, u slučaju da nekoliko djece umre u jednoj prodici, ili kada se rađaju samo kćerke, ili kada se kum ogriješi o moralne norme. Tada se pristupa tome da se dijete odvede na neko raskrižje, pa prvi prolaznik koji naiđe mora kumovati djetetu, ošišati ga i darivati ga novcem. Ovo se zove slučajno kumstvo, ponegdje kumstvo na sreću, kumstvo na raskrsnici, a samim tim ovo podrazumijeva i štriženo kumstvo. I ovdje striženo ili šišano kumstvo podrazumijeva onoga kuma koji je prvi puta, ili na raskrsnici ošišao dijete. Vjenčano kumstvo je važana socijalna veza kod Srba, a i tu kumstvo može biti uzvraćeno ili nanovo sklopljeno. Jedno od najljepših podvrsta kumstva je kumstvo u nevolji, ono nažalost postoji samo kod Srba, te ne znam iz kojeg ga razloga nisu prihvatili i pripadnici ostalih naroda u Bosni i Hercegovni. Kada se čovjek nađe u teškoj nevolji, onaj ko mu pomogne postaje njegov kum u nevolji, kum u nevolji može biti i onaj s kim se zajednički prebrodio neki životni problem. Kum u nevolji ostaje vječan i posebno cijenjen prijatelj kumu i njegovoj porodici, najčešće iz vječne zahvalnosti. Postoji još jedna vrsta podkumstva kod Srba ali je nisam naveo ranije, iz razloga što to nije kumstvo među ljudima, već kumstvo među čovjekom i bogomoljom, tj. crkvom. Kum se crkvi bira svake godine, na neki veliki praznik, pri otvaranju nove ili obnovljene crkve, i to mora biti čovjek koji poštuje vjerske postulate, i ujedno mora biti imućan te darovati crkvu novcem, on je te godine zaštitnik crkve, nosi ikonu ili veliki krst tokom vjerskih obreda, ovaj obred strogo je formalan, i podrazumijeva čestitanja kumu ponajprije od sveštenika a zatim i od starog kuma crkve, ponegdje kum kumu predaje krst, ponegdje se prepolovi pogača i slično. Dostupna mi literatura o crkvenom kumstvu malo govori, te sam ovo napisao po sjećanju tj. ono što sam vidio nekoliko puta na različitim mjestima. Rekoh u ranijim tekstovima da pri sahranjivanju u nekim dijelovima Srbije kum oko groba prostire slamu, kako bi duša lakše našla put do drugog svijeta, te se ova slama naziva „kumova slava“, smatram da taj običaj izumire i u Srbiji, a nikada nisam čuo da je postojao kod nas u Bosni i Hercegovini.

Kumstvo ponajprije ono vjenčano postoji kod mnogih naroda diljem svijeta, te je ono prije svega ima socijalni i običajni značaj, a dijelom i vjerski. Kršteno kumstvo je kao što rekoh vid prihvatanja novog člana u vjeru. Ova socijalna pojava propagira prijateljstvo, međusobno pomaganje, brigu za prijatelja, poštovanje, jačanje međuljudskih odnosa. Biti kum velika je čast i privilegija, kum je uvijek drag i najvažniji gost, prisutan na svim slavljima i svim bitnim životnim momentima od rođenja do smrti, pa i nakon nje. I ja sam kum, ali me kumom oslovljavaju i ljudi kojima sam drag, što me osobito raduje. Vjerujem da vam je moj tekst pomogao da o kumstvu naučite neke osnovne značajke, te uvidite sličnosti i razlike po pitanju kumstva među narodima u Bosni i Hercegovini.

Emir N.

Literatura :

-Slovenska mitologija, enciklopedijski rečnik
-Kumstvo u Muhamedovaca, Kosta Hormann,GZM 1889. knjiga I