Pohvalno je što pisci brižno oštre svoja pera i, onda nas ne treba čuditi što svakim novim danom niču nova djela. Tako je i sa piscem Emirom Nišićem, njegov nerv nikad ne miruje; svoju vrijednu istrajnost iznjedruje, iznosi pred mnenje, kao autor nadahnute poezije i priče vješto ispričane, kao autor crtica kroz koje vješto kazuje svoja zapažanja – svoj kratki, ali jasni umjetnički izraz, i kolumni, putopisa i zapisa značajnih i historijskih mjesta koja je pohodio i istraživačkih postignuća, koja su, kao pečat, dala smisao temi vrlo jasno i potvrdno, na kojim bi mu zavidili i divili se i mnogo starije kolege – pisci.
Tako nam Nišić svojim sveukupnim umjetničkim izdizanjem, ponovo potvrdio da je u dobi kada mu ne nedostaje stvaralačkog zamaha. Svojim istraživačkim radom izdigao se iznad stvarnosti. Po ko zna koji put, Nišić potvrđuje da historija igra važnu ulogu za sadašnjost i budućnost naroda o kojem se bavi i piše.
Dakle, u ovoj knjizi riječ je o nišanima koje je Nišić proučavao i istraživao u svome užem zavičaju. To je štivo u kojem se opominju svi oni koji su trebali ili trebaju povesti više djelovanja da takvo što, kao što su nadgrobni spomenici i obilježja, ne prekrije maglena, bar da se sačuvaju u obliku trenutnog zatečenog stanja, jer, kako ističe autor, mnogi su nišani, pa i stećci, vidno oronuli, u fazi zaborava i nestajanja. Ali autor dopunjuje ovu istraživačku misiju, te iznosi monografsko kazivanje o Đurđeviku, naseljenom mjestu općine Živinice, gdje je rođen i gdje živi. Pomno se bavi, prije svega, ispravljanjem pogrešaka iz prošlosti i postavljanja u nizu hronološkog dešavanja, u okvire tačnosti o svome prelijepom i pitomom mjestu Đurđevik, kojeg čine MZ Stari Đurđevik i Đurđevik Dom. On opovrgava ili potvrđuje činjenice i dokumentuje dokučena akta iz spisa do kojih se moglo doći. Naravno, i sva druga obrađena mjesta u ovoj knjizi nisu zakinuta za objelodanjivanje o pojedinostima iz svoje daleke i bliske prošlosti. Ovaj mali prostor gdje je Nišić vršio istraživanje, opit i studiju o nadgrobnim spomenicima, nije umanjio željenu vrijednost, jer i da je uzet širi teritorij ništa se, tako da kažem, primjetno ne bi promijenilo, osim eventualnog broja te sakralnosti. Svugdje su nišani dovedeni do stanja „biti ili ne biti“. Kako rekoh, Emir Nišić je na ovim prostorima rođen, a onda za očekivati je bilo da svoj istraživački poriv sruči na uži zavičaj, koji je svakako historijski izuzetno bogat , a samim time i svakojakim nišanima i stećcima. Jasno i poučno objašnjeno i razjašnjeno je sve u ovoj knjizi o nišanima, a onda i mnogobrojne fotografije, koje zamjenjuju mnoge riječi... Znači i sve rečeno, i sve fotografisano, i o nišanima, i u monografskom kazivanju o autorskom rodnom mjestu Đurđevik. Naročito me dojmilo autorovo kazivanje o nišanima sa epitafima. To je poseban izricaj i poriv svakog pjesnika. Sjetimo se naslova nekrologija o živiničkim šehidima i poginulim borcima:
„Na krilu zemlje -
Za usnule
Čvrstim snom -
Kamen je odgovor Nebu.“

Ali i Maka Dizdara, Nijaza Alispahića, i mnogih drugih velikih pjesnika, koji pjevaše o nadgrobnim spomenicima obilazeći šehitluke.
Tako je to, kroz mjesta kročio je Emir i bilježio vrstu nišana, tačan broj svih vrsta, nestala mezarja, pa starost i šehitluka i nišana, a nije da toga nije od drevne prošlosti do danas u svakom pohođenom mjestu... Naravno, kako je i sam autor rekao, razlika je neminovna od mjesta do mjesta, pa i sela i grada, kada su nišani u pitanju, i vrsta, i izgled, i veličina. No, bujrum autori – istaživači, ovo djelo dobro će vam doći, kao podloga za početak ili bolje reći nastavak gdje je Nišić zaustavio se; ovakvih knjiga nikad nije dosta, a ovu knjigu toplo preporučujem svima koji vole dobro i poučno štivo.


Alija Arif Delić

STARI NISANI u Djurdjeviku- Emir Nisic by Emir Nisic