KOLUMNA-Od srijede do srijede
dana: 10.12.2008.


Djed Mraz


Deseti dan mjeseca prosinca u svijetu je poznat kao dan ljudskih prava.U kojem obimu i u kojim slučajevima se (ne)poštivaju ljudska prava svima nam je manje-više poznato.Meni je poznato da ne postoji konvencija koja će svima donijeti jednakost , zavesti red i mir u svijetu.Kad već pomenuh svjetski red i mir to me podsjeti na jedan rujanski dan godine 2006. kada sam šetajući Tuzlom promatrao kako se sunce skriva iza zgrada u ruke mi uguraše neku brošuru.Ništa čudno reći ćete , kad god se nađemo na ulici dobijemo na poklon neku od brošura.Na ovoj pomenutoj nisu bile ponude za ljetovanje a ni ponuda najnovijih mobitela na rate.Pa šta je onda? Pripadnici neke sekte propagiraju načine kojim bi se moglo doći do svetskog mira , neizmjerne ljubavi i harmonije u svemu i svačemu.Znao sam da je tako nešto nemoguće te da ne postoji sekta koja bi mogla postići tako nešto, ali bilo mi je drago čitati o tome.Ima nešto u čovjeku ,a ja ne znam šta je , nešto što vjeruje u nemoguće.Svojevremeno sam vjerovao u Djeda Mraza koji je iz godine u godinu ličnost koja se osporava u sarajevskim vrtićima u doba novogodišnjih blagdana.Dobronamjerno su me lagali o njegovom postojanju.Danas možda lažem sam sebe.Zamišljao sam ga onako kao i većina djece.Dobroćudni starac koji živi na Sjevernom polu, odjeven u crveno , za vrijeme blagdana dobroj djeci donosi darove.Šta ima loše u tome?Sjećam se da sam ga čekao i za vrijeme rata a on bi mi uvijek donio neki dar, sve dok poslije nisam saznao da on uopće ne postoji te da se netko od ukućana iskrade sa poklonom te potom obavi čarobani ritual u ime Djeda Mraza. Čarobni ritual bio je pokucati (ili pozvoniti) ostaviti poklon,zatim brzo nestati.Sa prvim mrakom ja bih počeo šetati od prozora do prozora sve dok se ne bi začulo zvono , negdje sam pročitao u to vrijeme da bi se Djed Mraz istopio ukoliko bi ga netko vidio, pa nisam htio otvoriti vrata prije nego bi on otišao.Danas sam evo stao u njegovu obranu, iako znam da je to jedna svjetlucava laž koja se djeci čini jako simpatičnom.Zato danas mogu ovako pričati o njemu jer sam iskoristio svoje pravo na Djeda Mraza, dok neki od današjih mališana neće biti u prilici spoznati u potpunosti tu izmišljenu personu jer su rođeni kao pripadnici neke religije u kojoj Djed Mraz nije poželjan za Novu godinu (što je međunarodni praznik da podsjetim).Nisu djeca birala religiju, te ih ne bi trebalo zamarati religijom (i nacionalizmom što je kod nas neodvojivo) u najljepšem životnom dobu.Kada postanu sposobni da bolje rasuđuju neka odlučuju hoće li živjeti u okvirima svoje religije slaveći recimo Bajram uz alkohol i nekog srbijanskog pjevača.To izgleda nije toliko zlo koliko je Djed Mraz, dok se o tome ne protivi baš puno.Sramota je da se u suvremeno doba bojkotira brend kakav je Djed Mraz.A zašto Djed i zašto Mraz to mi ni dan danas nije jasno, to dođe ime i prezime, pa bi se moglo kazati Mraz Djed samo što na tu inverziju nismo baš priviknuti. Možda je sav taj otpor iz razloga što se Djed Mraz još nije izjasnijo koje je on vjere zapravo nacionalnosti.Mislim da je on pripadnik one nacije čiji pripadnici na dječijim licima izmamljuju osmijehe, što će reći da je kao takav svima podoban.Nedavno su se u TV emisiji Duške Jurišić okupili neki ljudi koji su ZA i PROTIV Djeda Mraza, gledateljsvo je također bilo podijeljeno.Meni se to nije dalo gledati kao što mi se inače ne gleda , jer nijedna od suprostavljenih strana neće ostvariti svoje ciljeve svađajući se u TV emisiji što možda naklonjeno gledateljstvo i očekuje.Ja sam davno uvidio da je to “prazna priča”.Imaju ljudi pravo da iznose svoje stavove te im to niko ne može osporiti.I ovo moje je nekome “prazna priča”,jer postoji ono : “Ma pusti”, što u prevedenom značenju izgleda: “Ja sam pametniji od svih njih,samo nemam dovoljan fond riječi da oblikujem svoj stav prema tome”. Takvih je danas mnogo.

tekst u DOC formatu

Emir Nišić S.
emirnisic@mail.com
www.emirnisic.pege.tl