SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijede
dana:22.10.2008.



Ovijeni maglom

Utorak ujutro sam se probudio pod snažnim dojmovima političkog magazina ''60 minuta'' Bakira Hadžiomerovića, emisija je takva da nikoga ne ostavlja ravnodušnim.Pamtim dosta dobrih priloga hrabrih novinara koje pratim iz sezone u sezonu.Ponekad sam ''namjerno propuštao'' pogledati emisiju razočaran nemarom nadležnih institucija i organa za ono što hrabri novinari predoče javnosti.Jutro opet maglovito a ja evo prognoziram kako bi moglo biti za vikend a želja mi je da bude što sunčaniji jer za ono što sam naumio raditi za predstojeći vikend je najbitnije lijepo vrijeme.Trenutno je grad u kome živim ovijen ne samo maglom već i tugom zbog nedavne prometne nezgode u kojoj je život izgubila mlada Sabina Goletić.Imala je samo 19 godina.Poslije njene dženaze čuli su se komentari starijih ljudi da nisu zapamtili veću dženazu u svome vijeku.To sigurno znači nešto.Uzalud nam je sad osuđivati vozača u alkoholiziranom stanju koji je autom naletio na Sabinu i njenu sestru koje su u toj prometnoj nezgodi sudjelovale kao pješaci.Jedna mladost okrunjena djevojačkom ljepotom je ugašena, poslije nje je ostala samo glasna tišina. Nikad mi neće biti jasno zašto poslije svakog događaja (bio sretan ili tužan) naš narod izmišlja priče obogaćene neistinitim činjenicama.Što se vijest dalje širi selom ili gradom (sad to dođe na isto) gubi svoju prvobitnu formu.Volimo pričati a niko da iz nečega izvuče neku pouku , da se zapita...
Svi su kritičari,svi su najpametniji , ne poštuje se drugačije, a svi se u sve razumiju.Blago nama.
Ja sam zadnjih dana dosta razmišljao o životu i smrti ,shvatio sam da je život jedan mali dio između postanka i smrti.Ono što se nedavno desilo Sabini može se desiti svakome.
Juče sam imao priliku jesti tunu iz Vijetnama. Jeo sam i čudu se čudio.Sad barem ima tih konzervi a mene je ''zapala'' baš vijetnamska. Dosta je čudnog okusa , pa sam u neke momente pomislio da nije nešto drugo... Valjda nije, tješim se. Ispričao sam to svome prijatelju koji je inspiriran mojim čudnim obrokom napisao blog na tu temu.I na kraju ću reći samo jadan onaj tko jede ribu iz Vijetnama.Čujem i kako ćemo uskoro moći uvoziti rabljena vozila starija od sedam godina.Planiraju pomjeriti granicu na deset godina.Tko može i tko voli neka izvoli.Trebalo bi uskoro pojeftiniti gorivo pa će se sretni ljudi ove zemlje moći vozikati koliko mogu i znaju.Moj frend Džaja neće biti te sreće jer nema posla u struci a još je mlad da bi razmišljao o nekim alternativama.Ja sam nagovarao nešto ali nije baš zainteresiran.Kaže volio bi ići opet u školu , najbolje mu bilo dok je bio u klupi , nije kaže bilo briga i problema.Sad ga pokušavam nagovoriti na doškolovavanje , pa mi valjda uspije.Bio je i danas tu kod mene , dotakli smo se raznih tema.Prisjetili se nekih naših nekadašnjih druženja, i planova.Od naših planova su ostala samo ova naša sjećanja , malo nam se od toga ostvarilo.A i da jeste možda bi bili nespremni da prihvatimo neke stvari. Sad smo hajmo reći spremni, ali smo ovijeni maglom.Možda nekad i od magle može biti koristi neke , ostaje da se razvidi .

skini tekst u DOC formatu

Emir Nišić S.
emirnisic@mail.com
www.emirnisic.pege.tl