Dvorci, crkve i stari gradovi
31.03.2021., srijeda
Stara Gradiška
|
Napisati smisleno nešto nije baš lako,a još i da je zabavno duhovito ,a i da se nešto nauči. Još od najmlađih dana volio sam biti informiran,rekli bi znatiželjan,a danas već na pragu 50-te,još više volim biti informiran.Političan sam i pratim sve vijesti,dnevnike,jer volim vidjeti i znati za što radim,od čega i kako živim.Smatram da biti apolitičan nije baš pametno u ovo vreme,jer onda postaneš apatičan i radi ti se što god želi,a njemu lijepo.To je kao sex,kad samo jedan uživa.Svaku večer,pa i tijekom dana,ja primim svoju porciju sexa u mozak,i odem suh totalno na počinak.U posteljici svojoj privatnoj se onda pečem polako,okret tamo,okret vamo,pa roštiljada.A onda zaspem snom pravednika,tvrdo,čvrsto,jer znam da će sutra biti nova vijest od koje ću opet roštiljati.I tako se ja radujem svakom novom danu.Imam nekoliko lijepih u politici i ženskih i muških,a jako volim gledati i crtiće.E sad i oni putuju kao i ja,samo sam ja skromniji,pa putujem po doma i okolici,a oni putuju daleko od doma i okolice.Ja putujem na svoj trošak a i oni putuju na moj trošak,pa ti to dođe kao isto,pa se ovako čini da ja idem s njima. No,Hrvatska je krasna,imamo autopute,na kojima se može brzo voziti,bez obzira što postoje ograničenja.Pokraj autoputa pasu hrvatske krave,konji i ovce.Idila!!A onda moraš izaći s autoputa,dignuti nogu s gasa i polako uploviti u stvarnost.Sve ono što ti se s autoputa činilo romantično,rustikalno,najednom gubi sjaj.Magla i sunce se igraju,igraju se sjene u pustim naseljima i selima.Traktori,vesela djeca iz škole,rijeka,potok. Pitam se pitam,da li su naši vodstveni ikad prošli Hrvatskom koju toliko vole, ili samo projure pod sigurnosnim svjetlima samo da ne vide.Jer kad konačno zaustaviš auto,izađeš iz njega ostaneš sam,samcat u magli povijesti i magli vremena.Kao da je i Bog napustio to mjesto,premda se koči nova crkva,meni doduše nimalo vrijedna,jer se zna da volim one stare ,raskošne,a volim isto tako i one male,skrivene,jednostavne.Ne mogu niti ja stalno gledati u sjaj baroka,jer kad izađem van iz zlata ostanem zatečen sivilom nepoznatih lica koja u meni gledaju,pogle,još jedan purger. Oni niti ne vide,niti ja želim pokazati koliko mi je stalo do njih,ali smekšati se značilo bi samo u današnje vrijeme ne razumijevanje,nego slabost,kukavičluk.U što su se ljudi pretvorili,ne prepoznaju niti ono malo osjećaja,jer su otvrdnuli negdje u sebi,zahvaljujući tome što ne gledaju vijesti ili ih previše gledaju možda. Ne želim biti grub niti drzak,niti pljuvati po svemu i svačemu,samo se ražalostim,pustim suzu,ušutim,tu i tamo nekaj prekunem onak junački,ali ostanem u sebi duboko tužan.Aparat jest u rukama i slikam,jer ne znam kad će sve nestati netragom,ali nije mi lako gledati sve ovo,a pogotovo jer je samo mjesto zloglasno.A djeca iz škole eto ovaj tren prolaze,oni su veseli i vedri,smiju se,zezaju se,zadirkuju jedan drugoga.E deco moja..... U taj tren odnekud se stvori vesela žuta curica,ima ogrlicu,dakle je nečija i radosno skače po meni,ja je mazim naravno,jer kako pustiti psa da prođe pored mene,a da ga ruka nije takla.Ne mogu te uzeti sa sobom – i opet tuga. Stara je Gradiška mjesto.Od rimljana naovamo na samoj granici ispred Bosne.Jure auti stranih registracija,netko nešto vuče doma u Bosnu,a ja stojim.Dilema,da li da slikam ili ne!Slikam naravno,ali ne mogu izbjeći pomisao da su ovdje nastale i rađene jako jako ružne stvari za ljudski vijek.Kome je potrebno toliko muke i jada i patnji da nosi na svojoj savjesti?! Stara je još utvrda koja polako tone s vremenom i ljudima na samoj cesti.Malo dalje stoji još jedan dio te obrane i odbrane povijesti,ali ona je vremenima nekim postala toliko zla,da bih ju najradije zaobišao.Nema sjaja mog baroka,nema ni zlata,samo ljudska glupost i tuga,velika tuga. Idem brzo u auto,ne mogu dugo stajati ovdje.Zbogom mala plava........  Oznake: stara gradiška, Slavonija |
