Dvorci, crkve i stari gradovi
08.04.2021., četvrtak
S.S.Kranjčević
|
Zavadi ,pa vladaj fora je i danas,toliko smo svi skupa posvađani uzduž i poprek da je to postala tradicija,a da je tome tako,odnosno da je povijesno uvriježeno govori nam još i ona stara popijevka „ Bilo je to godine 1903“ i sjajna politika onog zloglasnog mađarona Khuena,pa su je naši preuzeli i premda su naši i opet tada gorko zdvajali zbog ne-slobodne misli i volje.NO,kako stalno ponavljam,povijest se uvijek vrti u krug. Imamo nekoliko predstavnika koji pišu narodnim jezikom,koje guše mađarizacija,koji se bore za slobodu ovog naroda,koji uredno i stalno zaboravlja korijenje,pa i danas je to toliko očito da možemo kliknuti vazdazeleno. U tim vremenima,a poslije uskoka,Mletaka,Turaka,kad nas čeka samo napredak,kad se i opet po stoti puta sve raspalo na krpicu,ne samo riječku,nego na krpicu ostavine ugarsko-hrvatske nagodbe.Kukuljević klikti u saboru,Mihanović podržava,ban Mažuranić iz naroda i svi oni ostali koji čeznu za domovinom ili onime što i opet ostaje od nje. U Senju se rađa još jedan ,nošen duhom onog i propalog narodnjaštva,onog ilirizma,kojemu duša pjeva hrvatski.No,ta duša možda jest i usamljena uslijed svih onih kojima je novac važniji od zemlje,premda se ,kao i danas kunu u nju,ljubav prema domovini. Taj hrvatski pjesnički izraz nadahnut epovima,Gundulića,Marulića,kasnije Preradovića,Silvije Strahimir Kranjčević,rođen u Senju 1865 godine,17.veljače,upravo želi prikazati jad stanja u kojem se Hrvatska našla.On opisuje bosanski provincijski čemer,raseljenu od gladi zemlju i zaostalost,podmuklost duhovnih i socijalnih prilika.On ništa značajno ne može učiniti,nego svojim srcem pjeva ono,što će kasnije možda još većim buntom pisati Krleža i Polić i nakon njih Ujević.Mora mu se odati čast jer je utjecao na mnoge kasnije generacije pjesnika,koji klikću Narodnom potrebom za slobodom.On je vikao dušom,tihom,pjesmama,ne urlikom i bukačenjem,njegov glas bio je glas davljenika s kojim se poistovjetilo sve što je u Khuenovoj Hrvatskoj disalo slobodarski. Bolestan na lječenju u Beču 1906-1907 godine,on piše pisma ,ljubavna,svojoj ženi Eli rođenoj Kašaj i taj dio intimne konverzacije govori o njemu kao velikanu pisane riječi u nas,svojom jednostavnošću. Beč,6.12.1906. Mili Zlaty, Danas nijesam primio ni retka od Tebe.Uhvatio me je strah da Ti što nije.Osobito kad pomislim na Tvoja četiri posljednja pisma u kojima mi se tužiš na glavobolju i kašalj.Mili Zlaty,ta valjda neće Bog dopustiti da ja ležim ovdje u Beču,a Ti tamo u Sarajevu,a Višnjica među nama,ne znajući kome će!? O,moj Bože,kako mi je gorko,da samo znadeš. Inače se bolest u mene razvija kako doktori vele – normalno,tek je meni neugodna. Boli me cijev u mjehuru,a ni rana neće da cijeli brzinom,kojom bi trebala,doktori mi vele,neka silom jedem,nu ja jedem dosta,a što se ne može ,ne može se . Ovako,teško da ću prije šest nedjelja iz kreveta. Zlaty,čuvaj novac,jer će me možda kuda poslati,pa da ne prosjačimo,ako bude trebalo. Jutros sam mislio kako u Tvojoj i Višinoj sobi sviće.Vi još spavate,a ja se kradem da vam natrpam cipele.Onda sam,Zlaty,plakao.Al zato na godinu dat će Bog drukčije. Viši bezbroj cjelova,a Tebi isto toliko od Tvoga Pozdrav svima Cica  |
03.10.2017., utorak
hrvatska mati nemoj tugovati
|
Povijest piše svatko u službi vlasti ili na svoju ruku nešto našvrlja po načinu i sistemu tko viče njegova kuća gori,a tih kuća u nas ima puno i različitih ovisno o političkom stavu ili interesu.Malo je poznato ,osim ako se lista i lista knjiga i knjiga,da niti jedna strana ustvari nema pravo,a i medalja uvijek ima dvije strane.Mediokriteti ruše pametne i onda ispada da mi sjedimo na krivu,a oni na pravu.Samo ja se uvijek nadam da ima još ljudi,koji ipak na sve skupa gledaju,bez navijanja,dobro otvorenih očiju na sve skupa,politiku,vjeru i samo zdravo društvo,koje je oboljelo od laganog nazeba ili totalne amnezije,a kad progleda nadam se da mu neće biti jako ružno.U ovim i onim crnim vremenima najlakše je navući roza tamne naočale i gledati kroz njih zavarajući se da je sve šareno,kao gay zastavica,ali ako ih samo na tren skinemo,vidjet ćemo ružnu sliku onih od gore poklonika za plaću,čije su ruke duboko u medu ,ali ih nije sram.A obraz vrijedi još uvijek više od poltronstva.Nadam se! Ja svoj dobro čuvam i ne podliježem nikada nikakvim histerijama ,nego se uvijek pitam zašto i kako!Zašto još uvijek ne znam,a kako otkrivam,ali nikada kraja tom mom otkrivanju.Pomalo me i strah više uvlačiti se,čitati,pratiti sve skupa,sve one sve gore i gore vijesti,jer moram odmah ići spiskati pare ili na alkohol ili na roza očale.Najgore od svega je to ,kaj bum kad sve popijem i otreznim se i kaj kad prije spavanja ipak skinem te očale i shvatim da mi je dan prošao u gluposti i neznanju.E to bi me jako boljelo,a to si ne želim priuštiti,tako da se svako jutro dignem,zapalim cigaretu,popijem kavu i nastavljam ovako lijep i mračan dalje kroz povijest. Ostajem u Senju da to rešim kak Bog zapoveda,pa da lagano mogu krenuti dalje.Zašto uvijek Senj?A nisam za njega vezan nikako.Nekako me ta bura uvijek vuče natrag i te povijesne nejasnoće,a i svaki dan listajući nešto upravo ostanem bez teksta,kako ustvari malo znam,a i kako se svaki dan redovno i uredovno razočaram.Pokušavam biti tih ,a ne vikati.Ne mislim se nikome dodvoriti,nego samo tražim od Vas da i vi malo zagrebete površinu i da pogledati na povijest kao na zdravu činjenicu,a ne na bajku koju nam pričaju.Povezujem razne stvari i događaje,neke istinite ,neke narodne,a neke zaista totalno historijske,kako bi i Vas i sebe pokušao uvjeriti bit će bolje!!!Kada !!!Ako!!! Šenoa je listao i listao,temeljio se na zdravom razumu,zamaskirao to sve u pjesme,kako mu ta politika ne bi sjela na vrat,otišao u divot povjestice kako ne bi platio globu zbog istine.A istina boli to znamo!!!  Bilo popodne u kasnu jesen. Starcu Vratniku bila se glava obavila bijelim oblakom. Sa visina gruvala bura, kanda će polomiti drevno hrašće oko Senja, kanda će senjske kule pobacati u more. Tjesnac morski među hrvatskim žalom i otokom Krkom kipio od bijesa. Dokle je oko seglo, osulo se zeleno valovlje bijelim skorupom, bura kopala se ručući, gruvajući, cvileći, fijučući u slane glibove, dižući pod nebo grdne oblačine vodenih kapi štono se o suncu krijesile, kanda bog sipa u vodu sav dragi kamen raja nebeskoga. Od samih sjajnih kapi nijesi mogao razabrati drugoga brijega; da, duž cijelog tjesnaca ne bijaše vidjeti mletačke ormanice ili fuste, koje inače i za bure vrebahu na vražje uskočke barke.(Šenoa,Čuvaj se senjske ruke ) Ti hrabri uskoci ,sve redom hrabri momci branili su Klis,Dalmaciju,Primorje,ali nekako su svoje najveće sijelo upravo našli u Senju i tu ostali zabilježeni kao legende i mitovi svojim hrabrim zalaganjem za domaću stvar i domaću reč.U silnim borbama poslani od strane Austrije branili su svoje domove,svoju djecu,svoja pokoljenja od Turaka,ali ipak najviše od Mletaka,koji su za sebe htjeli ovaj dio raja.Izvozili drvo,kako bi Venecija bila kraljica svijeta,tlačili naše ljude,oduzimali im pravo na život,svojatajući naše more Jadransko kao svoj dio neke zamišljene crte,kao neki kasnije,ali im se omaklo.U toj borbi,poštenoj s naše strane protiv tuđina,morali smo se boriti uvijek i stalno i protiv domaćih izdajica,liziguza i sličnih,nadajući se da će domaći sin ipak cijeniti ono gdje je rođen i poštivati grudu koja mu je dala život,no,kao i uvijek nije tako.U borbi protiv Venecije,a želeći mir i spokoj,tvrdi uskoci obraćaju se zadnjom nadom biskupu de Dominisu,rabljanu,od oca Rabljana i majke Mlečanke,kako bi bio potpisan ugovor o miru i kako bi spasili svoju braću,koje je Venecija ubijala,vješala i izlagala njihova tijela na trgu sv.Marka ,da im pomogne.No,biskup ipak više naklonjen strancu nego domaćem,izdaje ih.Uskoci potpisuju ugovor ,ali na svoju štetu,jer Venecija je prevrtljiva i lukava.I dalje borbe traju,a izdajica slavi kurbin pir. Nažalost niti Austrija nije bila bolja prema onima koji su joj branili leđa,pa ih je kažnjavala neisplatom plaća,pa je glad u Senju došla do zastrašujućih razmjera.Kako bi se prehranili uskoci su pljačkali mletačke teritorije.I kao i danas ti jadni ljudi rekli bi da su živjeli na kredit. Pozvat ću se na nekoga puno stoljeća kasnije,mada i on ima sumnjivu priču,ali je i opet glasom i vikom ostao zapamćen ipak najšire : Predziđe kršćanstva...... Da smo možda ipak pustili Turcima da prođu,da smo s njima išli u dogovor,možda bi naša povijest bila čišća i možda bi i onda kao i sad živjeli puno mirnije,ali mi smo uvijek nasjedali na spiku i tu dobrano popušili.U predstavi kazališnoj o Stjepanu pl.Miletiću ,sam Štef uzvikuje : Jebem te živote! A vi dođite u Senj,nema druge.Stanite na more,okrenite se oko sebe,vidjet ćete hrabrost golih gladnih ruku i slavnu prošlost našeg grada,kao i cijelog Primorja. Oznake: senj |
