Dvorci, crkve i stari gradovi
06.10.2021., srijeda
Careva dzamija Sarajevo
|
Careva džamija je izgrađena 1462. godine a njenu izgradnju je financirao i omogućio osnivač grada Sarajeva Isa-beg Isaković. Ova džamija je izgorjela 1480. godine kada je despot Vuk Grgurević provalio s vojskom iz Jajca i popalio Sarajevo (ne zna se točno da li je džamija bila cijela uništena ili je tek kupola bila uništena). Na istom mjestu ponovno se gradi i u današnjem obliku izgrađena je 1566. godine. Njenu gradnju financirao je Sulejman I. Veličanstveni. U to doba glavni arhitekt Carevine bio je mimar Sinan, a gradnju ove džamije je vodio ili netko od njegovih suradnika ili njegovih učenika. Careva džamija u Sarajevu je centralni tip džamije s trostranim trijemom. Pošto je džamija u doba molitve (naročito petkom) morala primiti veliki broj vjernika, ostavljeni su trijemovi sa sve tri strane, s tim što su dva bočna 1847. godine zazidana i pretvorena u tetime (bočne prostorije). Centralna kupola džamije ima oblik polukruga u presjeku, tipično za klasični period osmanske arhitekture, a smatra se da je stara kupola eliptičnog presjeka izgorjela u požaru 1480. godine. Tijekom konzervatorskih radova krajem prošlog stoljeća (1980-ih ili 1990-ih) otkrivena su i djelomično restauirana četiri sloja zidne dekoracije, i to iz XVI., XVIII. i početka XIX. stoljeća. Osmokutna munara, čije je šerefe pokriveno stalaktitima, predstavlja jednu od najljepših starih munara u Bosni i Hercegovini. Vrijedni nadgrobni spomenici nastali u razdoblju od XV. do XIX. stoljeća, nalaze se na groblju iza džamije. Za par arhaičnih nišana iza mihraba pretpostavlja se da označavaju grob osnivača Sarajeva Isa-bega Isakovića. Godine 1912. arhitekt Karl Paržik je projektirao zgradu Ulema-medžlisa i uspješno je ukomponirao u cjelinu sa Carevom džamijom.     Oznake: povijest, islam, bosna, Sarajevo |
28.09.2021., utorak
Sarajevska kuga
|
I u ovom novom stoljeću,stoljeću napretka i letova na mjesec, zaštite ljudi i životinja,prava žena i borba protiv nasilja , kao da se ništa ustvari promijenilo nije. I dalje se dešavaju ubojstva, žene se i dalje tuku, djeca se ubijaju , a bolesti naprosto haraju isto kao i u srednjem vijeku. Uvjeti i načini života osim telekomunikacija, medija nisu se puno promijenili od naših predaka, pa se čini da se svjesću upravo vraćamo natrag ,a ne gazimo naprijed. Jedino što fali jest sveta inkvizicija, nekoliko poznatih zatvora i logora, iako se čini da svi skupa živimo u jednom velikom globalnom zatvoru nekolicine moćnika. Pandemije ,bolesti koje nas ubijaju nekoliko desetljeća , od aids-a ,svinjske kuge, ptičje gripe ,pa sve do današnje korone, možemo poistovjetiti sa kugom i kolerom minulih stoljeća . Izuzetno vrijedan podatak, a o kojem se možda malo zna, da je Sarajevo upravo zbog kuge dobilo u davnim danima jednu pogrdu krilaticu „sačuvaj nas Bože sarajevske kuge „ kao i ona „ne izbija kao kuga iz Sarajeva“ . Moramo ipak napomenuti ovdje, da se kao i danas , sve velike pandemije poistovjećuju samo sa jednom bolešću, tako da sve ostale padaju u zaborav. Tako je isto bilo i sa kugom. Sve bolesti u doba pandemije naprosto su se prispodobljavale sa kugom ili kolerom. Točnih kliničkih slika i nemamo zapravo, jedino možemo vjerovati povjesničarima ili kroničarima vremena na izvještajima. Isto tako , interesentno je da niti jedan bosanski ili reći ćemo sarajevski kronik nije zabilježio baš ništa od tih težih bolesti ,a naročito epidemije. Uvjeti života u Europi, dakako i Hrvatskoj,a ništa manje u Bosni bili su idealni za stvaranje boleština,koje su se prerastale u katastrofu, toliko da se mrtve nije niti pokopalo,nego su ih po cestama jeli vukovi ili gavrani. Naravno je isto tako da u ono doba praznovjerja kroničari bilježe vezano uz bolesti niz događaja,a obično su vezani za nebeske fenomene tipa pomrčina sunca i mjeseca, kometa ,a zrak je bio pun crne pare. Sve to ,dakle , svi ti znaci predskazavali su katastrofe koje su se povezivale sa krajem postojanja svijeta. U Sarajevu se kuga prvi puta spominje 1690 godine, te nekako u narednih 110 godina ,od 1740 do 1850 upravo ozčava Sarajevo kao izvor zaraze, pa odatle dolaze i one krilatice. U tim godinama strada Sarajevo teško 5 puta od strašne bolesti. Najjače epidemije bilježe se 1690 i 1741 s time da je ova posljednja trajala dvije godine ,a navodno je Europu upravo zarazilo Sarajevo. Fratar Nikola Lašvanin bilježi nam i daje na znanje : 1690 godine oko Nove godine , bjesnila je kuga. Ljudi pripovjedaju da naselja obilazi neki fantom sa kolcem u ruci.Turci čvrsto vjeruju ,da je to istina, .Vjerojatno je pak da to nije niko drugi nego sami vrag,od koga se Turci, nastoje zaštiti raznim kletvama.Ali protiv njega nema sile osim svete mise,molitve i posta. Po istoj kronici pojavljuje se kuga 1731 godine u Fojnici, a 1730 godine bjesnila je u Sarajevu. U kratkom opisu o postanku i povijesti Sarajeva dolazi nam i ovo :Još su strašnije bile katastrofe,koje su nailazile na varoš uslijed epidemija. Sarajevo , čiji je položaj , može se zamisliti, zdraviji, bilo je od turskih vremena leglo zaraze. Svaka kužna epidemija ,koja je došla u Bosnu, imala je ovdje svoj početak tako da je u cijeloj zemlji postala poslovična želja : sačuvaj nas Bože sarajevske kuge“.Ovo se može poistovjetiti i protumatičiti sa gustoćom naseljenosti, oskudnom kanalizacijom ,kao i time što su mnogi vodovodni čunkovi išli preko svuda raštrkanih groblja, gdje su mrtvaci vrlo plitko zakapani, pa su svaku klicu bolesti u najkraće vrijeme donosili onima, koji su u vodi tražili okrijepu. Za kraj ovoga prikaza ostaje nam i jedna stara, možda neprovjerena izreka, od onih koji su bolovali od kuge,a ta je , da svaki onaj koji je kihnuo, istu nije imao, odnosno bio je zdrav,pa nam iz toga dolazi i ona kada kihnemo kaže nam se „nazdravlje“.  Oznake: kuga, pandemija, Sarajevo, povijest, bosna |
