Dvorci, crkve i stari gradovi
15.05.2021., subota
Lič
|
Poneki se puta zaista nađem totalno odvojen od svijeta I sve mi izgleda kao scenografija filma,a kostime daje ono što vidim pred sobom,crkvicu,zavjetnu, I brda. Ostalo je nešto snijega ,ali proljeće navaljuje svom snagom,premda je šuma još gola I nije se zavila u zelenilo. Još samo kratko I onda će prolistati,ali mene onda neće biti tu, pa hvatam I zrak I sliku,a onda možda jednom vratim se opet u neko drugo vrijeme. Sad sam tu. Uska cesta dovela me,no,ovaj put nije sama, nego sam je tražio namjerno,kao ,ali ,da me nešto vuklo. Prazno je ,nema ljudi ,samo ova mala građevina čeka ljude. Malo je to mjesto,selo u polju koju čuvaju planine,a griju je I maze suze onih koji su došli Majci Božjoj po utjehu,nadu ili pomoć u teškim vremenima. Potok što teče LIčanka daje život,ali I čar. Selo stoji na 126 nm I tu je ta mala skladna kapelica BDM . Nedaleko na brdu postojao je I grad I papiri kažu tako da je sagrađen 1605 godine,no nema ga više. Župa u selu utemeljena je 1807 godine,dok je tu od konca 18 stoljeća bila kapelanija ,koja je pripadala pod župu Hreljin. Prvi kapelan spominje se Mato Miloš rodom iz Hreljina. Narod se I ovdje ponosi, pričom I legendama o gospodarima Zrinskim ,pa I o turskim provalama I nekadašnjim slavnim bitkama protiv istih. Stoji priča staraca, neki Tomljanović ,da su Ličani došli iz Hercegovine kao “Vlasi”,otkud su pobjegli pred Turcima,koji su ganjali katolike,no to svakako treba uzeti sa rezervom. Nekako samo pisma I dokumenti govore o tim davnim vremenima,jer je ipak sve progutalo I vrijeme I ljudska ruka,pa ni one stare curie Zrinskih ovdje više nema,barem fizički. Lič je svakako bio naseljen u 15 stoljeću,a pripadao je županiji zagrebačkoj.Tu postoji još I selo Maševo koje je 1477 godine knez Martin Frankopan darovao Mikulici,sinu Mamjana,Momjana iz Drozgometa.Mjeseca svibnja,kažu knjige arhiva,1603 godine, došla su dva vlaška kneza iz Turske karlovačkom general Vidu Kiselu I zatražili da se žele preseliti s obiteljima iz Turske. General Kisel bio je sklon toj molbi,pa je preporučio Nadvojvodi Ferdinandu da bi se ovi Uskoci mogli naseliti u LIč.Ti doseljenici mogli bi biti čvrst zid obrane. Za ove doseljenike počeo se zanimati Julio Čikulin ,gubernator primorskih imanja kneževa Zrinskih, da ih naseli u pusti Lič,a oni bi štitili Vinodol. Dopuštenjem Nikole Zrinskog tako I bi. O samoj kapeli postoji legenda 1733 godine krenulo se u obnovu neke starije kapele sv. Ivana Krstitelja, no kako su je oni podizali tako se preko noći kapela stalno urušavala I nikako je podignuti. No, desi se čudo usred vrućeg ljeta, baš kako I legende trebaju biti, ili je to istina te padne 5 koloviza strašan snijeg ,te je sva kapelica bila zaogrnuta bijelim plaštom snježnim. U kapelici seljane je očekivalo čudo, ukazala se Majka Božja, I upravo njoj odlučiše oni preimenovati ovu kapelu te je posvetiti zagovoru Majke Božje Snježne.   Oznake: Li, Novi Vinodolski, Bribir, Hrvatska |
