Dvorci, crkve i stari gradovi

27.02.2018., utorak

severin na kupi

Vani je temperatura prikladna za igre na snijegu,kak su onaj engleski par prije nekog vremena,godina,uhvatili u čudnoj pozi pod snijegom.Kad su ih raskopali van,ovi su bili znojni kak da su drito izašli s kvarcanja.A sve skupa podsjeća me na i na jedan slavni film,koji se morao gledati,zamalo da nije dobio i zlatnog kipića,ali vražji ameri,koji se stalno forsiraju sa svojim ratnim veteranima,naše nisu mogli niti naslikane.To je valjda zato jer Hjuston ima problem,a mi ga nemamo,osim kaj smo bili bez struje,banana,kave i morali kupiti dva auta na par-nepar,ali smo si onda mogli priuštiti dva auta,danas jedva platimo jedan.No,ja volim svu vrstu vode,morsku,šetnica,rječnu-lagana okrepa,ustvari me smiruje,no,baš taj film o toj rijeci i slavnoj bici mi sjeda tek danas nakon puno godina i nikako mi nije jasno,tko je tu koga,a svi smo si bili dobri.Tak da je Julek pucal na Bartona,a sve to skupa sa strane je gledala Liza.Ondak na to je još i Franko zakolutal očima,pa su tadašnje drugarice mam zele pušku v ruke kako bi se razračunale sa Švabima.Orila se pjesma junačka,inače stara hrvatska popevka,padaj silo i nepravdo,koja je nastala na jednom otoku ,Hvaru,kojeg ja pak nemrem naslikanoga niti u Pepeljugi,ali kad medicinska sestra,danas odlaziju tim stranim zavojevačima na rad i na još nekaj,drekne,pjesmu,latinicom,ranjenici,ja se mam prenesem u to doba i pas mater.Pa kud baš ti sine ćelavi na naše!!!
I onda danas neki veliju da se nije smelo verovati,pa tam je sve puno Boga ( bilo je i mater,ali kako ne buš,kad imaš svu silu ranjenih i još tifusara,a Riki umesto da je ubacil u rikija on naredi da se ranjeniki ne smiju ni pod razno ostaviti,nego tegli ti majci...) i još su zvonila crkvena zvona.U ono doba valjda nije bilo alarma,to se zna,nego su zvonile crkve!!Stalno nas krivo uče i još mi padamo na fore!!Na fore onih koji su blizu te rijeke,pa su malo došli sa strane!!E moj Ričarde,badava ti Oscar,kad nisi znao kako ćeš dalje i sotima vladati.Demokracija jako lepo zvuči,ali daj ti narodu toga vraga i da vidiš,odmah se preneseju tam di ih baš ne treba i još k tome upropaste sve kaj ne bi niti strašni ratnici puno vremena dalje.Ono kaj nisu Turki i Mletki zaništili,uništava redom demokracija,pa tako ispada da demokracija postoji samo za huligane.
A huliganof kuliko ti srce ište i želi na sve strane,od laganog stila Željko je peder,pa malo Ana pati,pa joj se Milovan osveti,pa netko nekaj nariše da mu dan ne propadne,pa novine to razapnu ko Krista,i onda se lepo sve smiri,a zidovi plaču.A ja postanem pobožan i setim se u svojoj skrušenoj molitvi i Boga i mater i svetog trojstva i svih sveca i svetaca s katoličkog kalendara!!!Čak i svete Kate,koja i nosi taj vani vražji led na vrata!!!
Sjednete na klupu i s visine se prepustite doživljaju,pogledu koji puca,a ujedno i doziva,ali i brani.Ta naša rijeka ,Kupa joj je ime,nagledala se i ranjenih i zaljubljenih i teče ovim krajem oduvijek u svom istom tijeku. Ljudske suze i bol i patnja čine njene kapi,povijesni pregled otimačine blaga kad nestaju oni čije su ruke milovale njene obale.Davala je vodu za gradnju,samo da ne bude sama na ovom dijelu,nadajući se potomstvu i veselju i dječjoj ciki,ali nestade sve u trenu i ona teče ovuda sama i čeka neko novo za nju bolje vrijeme.Brojila je korake i dane,ljubavi i suze,ratove i ranjene,ozdravljene i zahvalne,molitve i glasove,a danas tek rijetki zastanu i zavire u njenu dušu.Taj grad stoji ovdje od 16 stoljeća,kada ga grade oni silno bogati i moćni Frankopani,ali ne kao jedini vlasnici,nego su svoje bogatstvo umnožili i podijelili sa Zrinskima,kako bi se lakše obranili što od Turaka,a što od Mletaka ,a što od one strane vlasti koja im je i došla glave.Htjeli su biti svoj na svome,ali nikad ovaj narod neće i kao da ne želi biti svoj na svome i izdaja u krvi kao da im se priljepila na ruke.Stranac je bolji!!
Bio je Severin na toj Kupi sve do 1671 godine pod Frankopanima,a onda poslije strašne pljačke ostade pod Ugarskom komorom,da bi pao na carsku austrijsku,o onda ga 1682 dobijaju oni narodnjaci grofovi Oršić,uređuju ga,obnavljaju i vraćaju sjaj i dječji smijeh.Ostavimo se svih kulaka i strašnog plemstva,zaronimo samo u ono dobro,jer nas zlo vodi samo u potonuće.Pamtimo samo dobre stvari,a zle nas ionako ne mogu zaobići.Oršići ga preuređuju u 19 stoljeću i danas ga takvog gledamo,romantičnog sa slikom povijesti,koja je prošla.Ostavljaju mu dašak starine i grade novo u novom duhu romantizma.Zidovi i cilindrične kule opet gledaju na rijeku,a ona svojim malim valovima poklanja njima sjaj.Hodnici sa arkadama plešu ples vode i daju čar stambenom prostoru.
Poslije Oršića dolaze ovde i dalje narodnjaci,kako bi nastavili tradiciju narodnog oni Vranizcany,a poslije njih obitelj Arko.Kad ga Arkovi napuštaju,on umire polako i danas je zapušten i služi samo za one s početka priče,a kako je novo doba i novo neko ludo vrijeme,uz kišu i snijeg,ljeto i sparine,uništavaju ga svakojaki natpisi i igle.Smeće u starini!
Slavno doba njegovo odlazi u spomen na velike dane,na njegove vrle vlasnike i narodni duh,a sve nestaje u zapuštenosti novih vremena,koji za njega nemaju volju....

Stratište
U Bečkom Novom Mjestu
Skupio se Beč je cijeli,
E da vidi ban hrvatski,
Gdje umire,gdje se dijeli.
Vojska stoji,krvnik čeka,
Sve u jednog stvora bulji,
Svud tišina čulo bi se
Mada zrakom pčela zuji.
Eno kroči,junak Zrinski,
Snažnom nogom gle! Koraca,
Ne boj se gleda tamo.....
Domovini pogled baca.
Gdje mu njegva mila žena,
Njegva djeca i domaja,
Ne zna jadnik,da već nema
Ni svog ugla ni svog kraja.
Dvorovi mu zapljenjeni,
A djeca mu zatvorena
Kojekuda,a u Grazu
U ludilu jedna žena.
I sin Ivan u Schlossbergu,
Zadnji Zrinski lud je eno,
Sve je tugje zapljeneno,
Sve prodano izgubljeno.....
Eno,eno skida šešir
Sklapa ruke moli Boga,
Privezuje crnu kosu
Više vrata junačkoga:
S bogom slatka domovino,
Moj hrvatski, mili kraju
S Bogom ženo,s Bogom ,dijete
S Bogom , slatki zavičaju!
Nikad već vas vidjet neću
Nit na svoje vinut grudi,
Sjutra već me biti neće,
Jarko sunce kad zarudi.
S Bogom, Ozlju,s Bogom,Kupo,
Šumi dalje kroz te hridi,
I natapaj rodna polja,
Imena se svog ne stidi.
Reci mojoj dragoj ženi,
Da joj šaljem cjelov mili,
Nek se sjeti onog časa,
Kad smo nekoć sretni bili.
Pozdravi mi moju djecu,
Moju sreću,moju nadu,
Zadnji cjelov domovini
I mojem Ozlju gradu!
Čuvaj,Bože, Hrvatsku mi,
Sirotinju moju brani,
Mi mrijemo svijet nek vidi,
Tko su Zrinski-Frankopani.
Kleče junak krvnik mahnu
Po plećima ljutim mačem,
Skoči Petar od užasa,
A svjetina viče plačem.
I opet se junak sagnu,
A krvnik ga mučit stade,
Tri put ga je ljudski sjeko
Dokle rusa glava pade....
Još je Petar umirao
U crnome savit velu,
Već se Krsto molio je
Višnjem Bogu na raspelu,
Što mu časni otac pruži,
Prije smrtnog udaranja,
Krst poljubi i zapita,
Ima li još smilovanja?
„ Gospodaru,oprosti mi,
Zadnji ja sam moga roda,
Poginem li ja sad ovdje,
Frankopanskog nema ploda.
Ja sam zadnja njegova zviezda
Zadnja zora njegvog dana
Jao meni! Nikad više
Niti Zrinskih niti Frankopana!“
Visoko su zvijezde gore,
A zemlja je tvrda dolje
Ko u ljudske pane ruke
Ta onome nikad bolje!
Krvnik svlači i ne pita
Privezujuć velju kosu,
I za časak rumen krvcu
Po stratištu eno prosu....
Još se časak mrtva uda
Micalo u crnom velu,
A na krovu sred tišine
Gukao je golub bijeli.
Zaspali su slatki snovi,
I oko je drago sneno,
Ali za to : „ na vijek on živi,
Ki zgine pošteno!“
Sane Kurjaković – „Danica kalendar“ 1914 godine



Oznake: Kupa, povijest, izlet


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.