Dvorci, crkve i stari gradovi
18.04.2021., nedjelja
Drežnik
|
Dan ide kraju,žurimo se doma.Kamioni i auti jure prema bosanskoj granici prema Bihaću,a ja još samo jednu crtu ,jedan zavoj i tu sam,pred starim gradom Drežnikom.Naravno je i logično da sam piknuo u crkvu,mada je ovaj kraj stradao od rata i kao da je sve novo,a opet tako staro.Spašeno neko zvono u vrtu ispred i to bi bila povijest.Preko puta u birtiji scena slična kao i skoro pa svugdje,lokalci u boju,piva,nadzorne kamere i brojač prometa.Što raditi u ovom zaboravljenom kutku nego gubiti dane u stolnim ratovima i prepričavanjima čekajući obećanu zemlju koju su branili.Priče uvijek iste,rat,domovina,suha usta u nadmetanju tko je bolji i tko je više,a opet praznina đepa i samoća kuće u koju se ne vraćaju,da svoj jad ne vide jasnije.Ovdje je svakako bolje. Njegovo apostolsko Veličanstvo iz Beča je direktno poslao novac za tu crkvu 1883 godine,a danas Zagreb zaboravlja.Rat i rat na ovim prostorima,tako da su i ta zvona koja stoje rastaljena tamo 1917 godine kako bi se branio dom i domovina.Oduvijek neki rat ovuda prođe,pohara ostavi bijedu,ostavi pijance i djecu koja bježe glavom bez obzira sa snovima negdje tamo vani je bolje.Živio život,zaustavimo rat.No,svi ti ratovi,sve te vojske,na toj Krajini ,kao da su suđene da tuda prođu,kao da svi ratovi upravo počinju i završavaju ovdje u smiraj dana u toj birtiji.Ne znam kako se zove,nije me interesiralo,mada sada dok ovo pišem ,sam sebe korim da sam trebao zapamtiti,kao da me nešto vuče ,da sam trebao,no ,nekako mi nije sjelo sve to skupa.Možemo nagađati da se zove Monaco ili La belle ,ili samo kod Jože,imena pompozna ili ona manje pompozna, domaća, ne čine razliku jurećih kamiona. Spuštamo se cestom,igra je ista kao i uvijek,sad me vidiš ,sad ne,kao fatamorgana,kao da baš te želi zavarati kao i sve one vojske,a onda pred tobom još jedan lik,nakrivljen,suh,malo kao obnovljen,isto kao ono društvo više gore u onoj birtiji Pogled puca naravno,rijeka je tu,cijeli sadržaj kraja,a opet sirota ostavljena kula,stepenice nove željezne,metalne,umjesto dočeka kakvog je imao.Borba za život i život za borbu.To je Drežnik danas.Star i grad ruku pod ruku.Baš briga one kamione koji prolaze,kako ljudi brzo zaboravljaju starce,oni kamiondžije umorni od vožnje,puni pornića u glavi,ratnici cesta,ratnici bivstva,ne okreću glavu,jer ih to ne zanima.Zaboravljaju da će i oni biti starci,no,povijest ionako nije za njih,nije za njih škola,nije za njih ništa osim te ceste,a sanjaju kao i on o bogatom boljem životu u kojem će oni biti stasiti i slavni,no,rat i život.......politika karte onih koji su se igrali rata radi svojih svojina.Pa ću i ja kao i oni pas mater...... Zamisli ti to,stoji on kakav takav tu ma kaj,reći ću od pamtivijeka,to je najbolje i najlakše nego nabrajati sve one godine i tko će ih sve popamtiti,sa onim vrlim imena vlasnika i suvlasnika,onih boraca u oklopima,malih ljudi rastom,velikih srcem i strana vlast potmognuta domaćim izdajnicima,koja je gutala sve pred sobom i kad je progutala okrenula se sebi,svojim gradovima i dvorcima,a naše ostavila da propadaju.No,i opet nisu oni krivi nego naši i mi.I sada kaj,stojim tu,šetam,prvo pogled na rijeku,da udahnem i odahnem da ne kunem i psujem na sva usta,,mogli bi me čuti ovo dvoje kojima smo uskratili brzinski sex i ljubakanje ,pa se i oni pretvaraju kao i kamioni da su tu radi prirode i grada.Daj,pa kužim foru,vidi se na daleko.Ne dam ja,nema sexa!! Od kraja ili početka,kneževi Krčki,zna se koji kasnije,kao stara pokvarena ploča,pa ti su se fakat raširili,nije niti čudno da su ih morali zaustaviti.No,spominje se taj grad još u 12 stoljeću,mraku srednjeg vijeka,skoro pa otkriće kotača ,a onda kao i drugi nagledao se i naslušao svašta,prošao kroz mnogo ruku.Nelipići,Gisingovci,Babonići,Turci koji su ga osvojili,a onda ga u 18 stoljeću vraćaju natrag,uništenog u naše ruke.Vojska vlada ovdje umjesto jednog pravog gospodara.Granica je ,duga prema Bosni,prema ratu,tvrdi zid obrane tu na granici Korduna sa svima onima koji su tu radi obrane,svim tim gradovima .Jaka je fortifikacija i jak je plan očuvanja teritorija.Beč mirno spava! I ne samo Beč,nego Evropa Europa mirno spava,jer mi bdijemo za njih. Kao i uvijek kupovina moći i položaja,mito i korupcija u povijesnom slijedu u nas,dovodi i do stvarnog rušenja tih građevina,tih izuzetno važnih i jakih fortifikacija na području Korduna i Banovine sa širokom granicom ,ali i mekom istodobno prema Bosni.Tvrda obrana.Gradio se ovaj grad od lokalnog kamena,pa još stoje i tragovi drvenog roštilja u kojima se taj kamen pekao,naravno da se ne naruši ipak statika cijelog terena i odbrane.Pojavom strane vlasti,odnosno Arpadovića na hrvatski tron koji žele ojačati svoj položaj na ovom dijelu dodjeljuje se raznim obiteljima koje jačaju i koje se pojavljuju u granicama nekadašnje Hrvatske imeđu Gvozda i Velebita,te južno od Velebita između Zrmanje i Krke,a na čijem prostoru Arpadovići nisu uspjeli ojačati svoj položaj.u 12 stoljeću izdižu se pojedine obitelji u tim granicama,vlastela koji šire svoje posjede.U tom nekom razdoblju javlja se moćna obitelj kneževi Bribirski,izdižu se protiv kraljeve volje,koji je želio to područje prilagoditi svojim interesima.Krajem 12 stoljeća Miroslav Bribirski nosi naslov župana,a već njegov sin Grgur 1200-1234 godine,za kojeg arhiđakon Toma piše : u čitavoj zemlji Hrvatskoj nije bilo čovjeka,koji bi bio toliko moćan.....nosi kneževski naslov.Svoju moć dosegli su Bribirski nakon smrti Bele IV .Napuljski kralj Karlo II za zasluge koje su mu učinili darovao je banu Pavlu i njegovoj braći Mladenu i Jurju i svim njihovim zakonitim nasljednicima i potomcima za sve vjekove područje Drežnika i ostalih. Nestaju Bribirski i dolaze Frankopani i tako unedogled i bez kraja sve do njegove današnje slike.Crtali su i ucrtavali njegove zide mnogi inženjeri,graditelji,vojnici i po tim crtežima,mada ih ima i stiliziranih vidimo njegovu slavu i moć i snagu. Peripetije grada u vlasništvu i pohlepi vide se već oko godine 1700 u Weigelovoj mapi nekakvog sklopljenog primirja u onim Sremskim Karlovcima i tada već predstavljen kao ruševina,no ne do kraja,jer slika iz 1871 vidi grad još koliko toliko na kupu i još dosta dobro očuvan.Glavni je dio nepravilan četverokut s okruglom kulom opasan zidovima sa dvije četverostrane kule,a silazilo se u grad stepenicama do ulaza u visini prvog kata.Klasika gradnje tih obrana naših od Drežnika,Cetina,Klokoča,Krstinje i ostalih. Neka je mir junaku!    Oznake: drežnik.stari gradovi, Lika, kordun |
