Dvorci, crkve i stari gradovi
02.03.2021., utorak
Brestovac
|
Ja obožavam Cesarića ,ali ne onu imala si cvijet u kosi,hodali smo bosi,nego onu pravu životnu: U TROŠNOM RUHU PROŠLIH DANA SA KOSOM ISPOD BOJE SIJEDOM ,ANITA STARA KURTIZANA PREŠAVŠI RASKOŠ IDE BIJEDOM...... Selavi....moje dame i gospodo...duhovi prošlosti.... Nad Zagreb polako pada noć,kasno je predvečerje.Obojalo je cijeli kraj posebnom onom svojom svjetlošću pokazajući da velegrad skuplja ostatke dana,da miriše noć,negdje se osjeti luk ,negdje ćevapi,negdje jure auti ,a poneko i zaluta u šumu,iznad grada kako bi udahnuo malo svježine ili možda neki mlad par isprobava u autu pokoju pozu,a da to roditelji ipak ne saznaju. Ja sam po prirodi preosjetljiv i rekli bi jako senzibilan pa me jedna zviška može lako otjerati,a kako živimo u vremenu kad je lakše nekoga povrediti ,nego mu pružiti ruku,biti iskren i emotivan,onda sam laka meta,ali i premda vjerujem samo u Boga,u ostale stvari baš i ne,onda čvrsto s time usvezi i vjerujem da on ne plaća svakog petka,nego malo pričeka.A zašto pričekati taj dan ni to mi nije jasno,jer nitko od velikih vjernika,a danas je takvih 150 posto,ne misli na taj dan na taj črni petak. A nekako kao po tradiciji obično im se vrati na djeci na unucima,ali sebično ne razmišljaju niti o svojem pokoljenju,nego tek onda kad taj dan dođe,onda „nisam imao sreće“ i tek onda „pomozi Bože“.Pa nije Bog kanta za smeće gdje će se trpati onda kad je grdo,nego se svaki dan treba božanski i vjerski živjeti.Biti čovjek i samo čovjek danas je najteže.Opraštam,ali ne zaboravljam. Ide noć,pomalo me hvata jeza,dok me male neke okice gledaju kroz ta uništena okna,uništene nade ,ljubavi i samo gledaju na Zagreb s te visine,očekujući možda nekoga svoga.Pitanje ,nada i čekanje. Koliko je ljubavi tu ostalo,nestalo,koliko je patnji sakupljeno u te stare razrovane oči,koliko je kiša i vjetrova ovdje prohujalo u nestanku srca. Ta zgrada,kažu tako napravljena je s puno ljubavi,puno očekivanja i čežnji ,napravljena je za jednu glumicu,koja ipak nije imala toliko dara,da bolest pobijedi,ali je zato gore u toj šumi lakše disala i igrala najvažniju ulogu svoje ljepote,život. Sam sanatorij primio je svoje prve pacijente 1909.godine,a proživio je sa svojim bolesnicima ljudske tragedije u gušenju od krvi izazvane tuberkolozom koja je harala stoljećima svijetom i kojoj niti svi doktori pa skoro do današnjih dana nisu uspjeli stati na kraj.U ono doba kad se od lagane viroze ili obične prehlade vrlo lako moglo umrijeti,s vrlo malom brigom,i s još manjom skrbi za zdravstvo,jer je na otpriilke 7000 ljudi bio samo jedan doktor. Tamo negdje kao neka zalutala dječja dušica oglasi se kos ili neka ptica pjevica,ili je to glas neke napaćene duše,koja u tom prozoru traži izlaz u svjetlo i u vječnost.Ili je to ona mala ptićica koja te podsjeća,budi tih,budi miran,prošeći,ali nemoj nauditi niti meni niti zgradi,jer bi lako kroz te zidove mogle poteći suze.Glas mira,glas opomene. Ali kao i uvijek,osjećaji danas malo vrijede,i kao što sam napisao nitko niti ne misli na ono što će biti dok je danas dobro,nitko niti ,a svi se kunu u to majkom,ocem i što je najgore Bogom dragim s Nebesa,ne promisli koliko bola zadaje svakom bojom Paint-balla svakom tom hodniku,svakom tom zidu.Kažu da je ispod same zgrade i puno hodnika,za prevoz pacijenta iz Zagreba ili za bježanje od eventualnog neprijatelja. Kako nikada jedna tragedija ne dolazi sama,kako nikad ustvari,i to nas život uči,ne prestaje igra Sudbina- Život,tako niti ovdje uslijed svih bolesti i jada,nikad mira nije bilo do kraja.Zašto! Od komadića raja koji nestaje,napravili smo zlo koje se širi i to ratovima,željom za posjedovanjem,prodali smo dušu vragu za novac a on nam je to platio vražjim poslom,pa je tako ljudski život postao sitnica u novčanicima obične dječje igre monopolly. 1945 god,smjenom vlasti,a poslije velikog rata ovde su pobijeni ljudi i oni dan danas traže izlaz ka vječnosti svoje zbilje. Neka je pokoj svim tim dušama,neka vlada mir u toj sredini,neka samo samo šuma tišinom pjeva i proba bar malo ublažiti vrisak duše. A ti ako dođeš gore,svrni na Zagreb,pomoli se i budi tiho....ne budi ih ........  |
