Dvorci, crkve i stari gradovi
20.04.2021., utorak
Barnagor
|
Ja ljubim prirodu,cvijeće ,drveće,šume,no isto tako nakon ugodne šetnje kroz tišinu krošanja volim otići u trgovački centar.Svi ti trgovački centri su puni danonoćno,narod to voli,ali isto tako voli biti i u šumi.Najbolje bi bilo kad bi se trgovački centri gradili u šumi,tako da se ne naruši priroda,pa bi tako spojili sve za samo 1 kunu.A tu kunu neki imaju,a neki malo manje.Pa je kuna potrebna, da se izađe iz šume,barem za gorivo ,a ako nemaš svoj auto,onda barem za neko drugo prevozno sredstvo. Priroda nam odvajkada daje hranu,ogrijev,mir ,potoke,ali je isto tako opasna sa svojim divljim životinjama i otrovnim biljem.E,sa otrovnim biljem može se čovjek i otrovati,pa stoga treba biti jako oprezan,jer samo i sebi i drugima napraviš problem. Problema je bilo oduvijek za ljudski rod,od egzistencije ,preko hrane,strašnih ratova koji su harali svijetom,krivaca i nevinih,velikih ratnika i onih malo manjih ratnika.Mali ratnici dizali su na ruke one velike,jer su bili mali,a ovi na rukama su onda bili veliki.To je tako i drugačije ne bi imalo smisla u prostranstvima ljudske svijesti.E sad,i svijest može biti podsvijest,pa se onda dešava to da podsvijesno zaboravimo svijest i u rukama osim junaka iz šume držimo i gljivu,a kad smo u prirodi,onda tu gljivu moramo dobro poznavati kako se ne bi otrovali.U svim tim izlaganjima najgore od svega je to da zaboravimo postanak i opstanak vrste,jer se ona lako uništi,i vrlo se lako izmijeni slika teritorija na kojem pojedine endemske vrste nastaju,pa one nestaju,a dolaze druge,pretežno korov ,a korov je lažan i preuzme ulogu biljke. Kiša pada,trava raste,ja lutam prirodom,onom podravskom.Crkve,kuće,dvorišta puna lijepog cvijeća.Hrvatska i vredne ruke hrvatskih žena.Podravke su vrijedne i skrbne žene,njihova dvorišta dišu,kuće su čiste kao i one same. Nekako mi pobegne osmijeh sa strane i samo se setim : Bok,ljudii!!!Tetec,presvetli,Dudek i Regica!Svi oni u svojem koloritu rijeke Drave.No,osim njih dala je ta Podravina i jednog dečka,koji se toliko trsio i trudio,da je od malog čovjeka,stasao kao veliki i od običnog desetnika radi svojih vojnih zasluga u bici kod Solferina postao vitez austrijske vojske.A svaki vitez mora imati i svoj zamak kako bi se odmorio od ratovanja. Vitez Petar von Trezić,rođen je Ćepelovcu,malom selu Podravine,koja je od pamtivijeka rađala graničare za ovu našu povijest.Bio je desetnik jednog lovačkog puka s kojim je razorio jedno neprijateljsko gnijezdo iz kojeg se pucalo na austrijsku vojsku.Zbog tog čina dobio je prenosivo plemstvo.Vrativši se doma,gradi sebi dvor,kakav i dolikuje jednom plemiću i to u svom rodnom selu.Ima se ,može se!! Sam taj dvor Barnagor sagrađen je između 1862-1867 godine u krasnom okolišu,malo iznad glavne seoske ceste i mogu slobodno reći svojom jednostavnošću dominira ovim krajem.Pred sam kraj tog 19 stoljeća u svojoj L osnovi sa unutarnjim dvorištem,ovaj stambeni kompleks krasi i ukrasna obrambena kula u stilu herojskog romantizma,a sve po zamisli tog našeg Petra.Razni stilovi koji se ovdje isprepleću daju šarm ovoj građevini.Od običnih podravskih motiva i načina gradnje preko neoklasicizma i u unutrašnjosti Altdeutsch namještaja. Napuštam to dvorište.Zadnji pogled na prirodu i vraćam se u stvarnost.Još jedan mah dvoru,slavnoj povijesti jednog dečka koji je odsanjao svoj i san i natrag prema Zagrebu.....Pokraj vode Drave ravna Podravina,lepa vodo hladna nama domovina.......Bok,ljudiii!!!!     |
