Dvorci, crkve i stari gradovi
15.04.2021., četvrtak
Marija Ružička Strozzi
Od davnina su ljudi tražili malo zabave,kako bi zaboravili svoju bijedu,ili na dvorovima na ratove,spletke ili naprosto težak srednjevjekovni život.Isto tako od davnih dana razne su amaterske skupine obilazile sela,sajmove ili plemićke utvrde,sa više ili manje uspjeha.Glazbenici,cirkusanti,tragičari probali su na sve načine zaraditi za život,živeći više puta nomadski ,čak i puno siromašniji život nego oni kojima su predstavljali svoje lakrdije ili glumačko umijeće.Prve prave organizirane predstave odigravale su se kod grofa Amadea na Gornjem gradu,no,prvi pravi,recimo glumci javljaju se puno kasnije,osnutkom starog kazališta,redutne dvorane na Gornjem gradu u Zagrebu.Zapis postoji da su prvi naši glumci bili članovi novosadske glumačke ekipe i to Toma Isaković,Đura i Sofija Anastasijević,Katarina Jovanović.Jovan Kapdemor itd ,a u Zagrebu im se pridružuju najprije glumice njemačke družine Jozefina Wagi i Lebštekova,a zatim i naša glumica iz putujuće družine Alberta Steina,Julija Stein-Maretić,u Karlovcu su pristupili Josip Tkalec,Nikola Badlaj i M.Radić.Kasnije se u Zagrebu pridružuje još i zaručnica Demetera,Franjica Vesel. Od toga početnog glumatanja, mogli bismo reći, do pravog teatra trebalo je proći još nešto vremena,a nekako je te početke velikog kazališta i glume upravo započela hrvatska Sarah Bernard.Marija Ružićka Strozzi.Rođena je u Moravskoj odakle se u Zagreb doselila kao 4-godišnjakinja .Njen otac Leopold Ružička bio je član orkestra,pa je tako Marija od svojih prvih trenutaka upijala miris kazališta.Završivši višu djevojačku školu,počela je studirati pjevanje u Glazbenom zavodu,a učitelj joj je bio Lichtenneger.Godine 1863.nastupila je prvi puta i na javnom koncertu,a god.1866 pjevala je sopransku ulogu Verdijeva Nabucco,no,od napora ozlijedila je glasnice i tu počinje njena karijera velike glumice.Prestavši pjevati,posvetila se glumi.Glumi ju je učio Josip Freudenreich.Na prve svoje „daske“ zagazila je 1868 i od toga je vremena zauvijek ostala vjerna zagrebačkom kazalištu,a isto tako i publici.1871 udaje se za Ferdu Strozzia i počela nastupati pod tim imenom.Rodilo joj se 8 djece,a iz toga braka su se samo Maja Pečić majka Borisa Konstatinovića Papandopula i Tito posvetili kazalištu.Ružićka je povremeno nastupala i u muzičkim dramama,a jednom je 1874 godine morala umjesto Lesićeve uskočiti u Fausta kao Siebel.God 1878 pružila joj se izvanredna prilika postati članicom glasovitog bečkog Burgtheatra,ali ona ostaje vjerna Zagrebu.Drugi puta zamalo su je nagovorili da pristupi bečkom Ringtheatru,ali požar istoga kazališta 1881 god.i opet zaustavi Mariju u Zagrebu.Do kraja života ostade vjerna,a glumila je u kasnim,poznim godinama života,Zagrebu i njegovim kazalištima.Glumila je i u starom i u Novom (HNK) teatru sa više od 600 uloga sa 2000 nastupa.Marljiva,vrijedna,točna,plodne umjetničke karijere i samoprijegora postade jedna od naših najvećih glumica skoro pa ikada.Njezino ime i dan danas primjer je vrhunskog glumačkog dometa. Njezin lik ovjekovječen je i na svečanom zastoru HNK Vlahe Bukovca.Umire u Zagrebu 27 rujna 1937 i pokopana je na zagrebačkom Mirogoju. Oznake: HNK, HNK + Lisinski, gluma, Zagreb |