Dvorci, crkve i stari gradovi

02.03.2021., utorak

Demon diabolito Tkalčićeva

Dok ugodno zavaljeni u naslonjače ,zrihtani po posljednoj modi svojih favorita s televizije,estrade,preteženo istočnog porijekla,mada ima i onih koji se kunu da istočnu glazbu ne bi nikad slušali,dok im doma svira pomiješani melos iza dobro zatvorenih prozora,mnogi ne znaju ili ih naprosto ne zanima,da je Tkalčićeva ulica stoljećima razdvajala svađe dvaju gradova iznad,na brdu Griču i onaj na Kaptolu,te da je svjedočila raznim zavađenim krvoprolićima.Spadala je pod Kaptol,mada je i tu bilo suđenja i dosuđivanja.Na samom pa skoro početku ulice,stoji ulica Krvavi most,dobivši ime po mostu koji je dijelio dva tabora,a ispod njega je tekao potok Medveščak,izvor mnogih boleština.
No,vrijeme se mijenja,mijenaju se mišljenja i razmišljanja,ponašanja,mode i stilovi,pa je tako u 19 i početkom 20 stoljeća ta mračna ulica služila damama lakšeg tjelesnog razmišljanja kako bi zaslužile kruh svoj svagdašnji,ali isto tako i ispunile želje kavalira,koji doma nisu imali potrebitu njegu svojih žena.Sve je bilo toliko visoko moralno,da je najstariji ,kako kažu zanat upravo cvjetao.Kakve su sudbine i priče tuda tekle,ne znamo,ali danas jedan mali spomenik sjeća nas na davne dane tih noćnih ptica i njihovih usluga.Još poneka starija kuća podsjeća stare i nove Zagrep(b)čane na tu ulicu.Ja je se sjećam danas kao u magli i ne mogu je više tako lako predočiti.Ipak zaboravljamo dosta brzo.
Danas je puna turista,ljudi,šetača,alkosa,mladih i starih,kafića,lokala,restorana i čini okosnicu života grada,pa se može isto tako reći da se nismo makli dalje od prijašnjeg noćnog života dama lahkog morala,jer je ipak i dalje ostalo u se na se i poda se .Ovo poda se ne znam,ali otkad je vijeka i svijeta,sex je ipak razonoda,poglavito ako doma ostaneš bez struje,a imaš kaj strpati pored sebe u postelju.
Isto tako malo se zna,da mnoge mitske životinje čuvaju i nadgledaju ovaj grad,a pri samom kraju Tkalče stoji jedna kuća,dosta derutna i zapuštena,ali vidi se nekadašnji njen vrli sjaj i ogleda se u staklu prekoputnih susjeda.
Nekako kao da je izdvojena iz priče današnjice,stoji tamo i čeka svoj red.
Kroz povijest ili povijesne podatke,a nisam išao do kraja za tim,na tom terenu Tkalče 70 71 72 stajale su parcele,sa možda pokojom drvenjarom,a vlasnici se mijenjaju,kao Brunner,Poeschl i ostali.No,taj teren,nekako čudno zapostavljen na samom domaku ipak i ondašnjeg centra,početkom 20 stoljeća ,točnije 1912 godine dobiva svoj ukras,zakašnjelu secesiju sa likovima iz mitova,a poglavito demona Diabolita.Njega možemo komotno nazvati i demonom iz Tkalčićeve ulice.
Bestjelesan je sa zastrašujućom glavom,a to i upravo znači s grčkog duh.Njegovu glavu krase prodorne mačje oči,duge šiljate uši,a tijelo rep koji,koji krije ispod hlača u dugim noćnim šetnjama usnulim gradom.Izuzetan erudit,puno čita,pametan je ,manipulativan,pa lako i zauzme ljudsko tijelo.Nije zao,premda simbolizira zlo,a ako ga se dirne onda se pretvara u pravog demona iz najgorih noćnih mora.Kažu da je proputovao cijeli svijet seleći se iz tijela do tijela nesretnika kojeg je obuzeo.
Kako je on sam nižeg statusa u cijeloj mitologiji,Dante mu nije dao mjesto u paklu.Moramo izuzetno paziti da ne zaposjedne naše tijelo,jer bi u tom tijelu mogli paralelno sa pravim svijetom čekati svoj kraj,samo što njemu računjanje vremena nije isto kao i našem,njemu naime traće kraje.
Ako se zaustavite i pogledate tu kuću,učinite to brzo,da vas ne naseli i zauzme svaki dijelić vašeg života.

Oznake: Zagreb


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.