Dvorci, crkve i stari gradovi
13.04.2017., četvrtak
uskrs
|
Ono što mene uvijek muči u vreme tih nekih blagdana jest : ustati ranije,popiti kavu,zapaliti koju kutiju cigareta i baciti se već negdje oko 5 ujutro u cik zore na kuhanje i prekuhavanje,da se to sve skupa ohladi i smiri,kako bi se moglo u miru večerati. I tako ja po protokolu ovisno o blagdanu koji slijedi već unaprijed dobivam napade panike i teškog sloma živaca,što pripremiti ,a što već nisam kuhao,tako da jedno ,brat bratu,dva mjeseca unaprijed pregledavam kuharice,bacam se po netu ili naprosto upijam od dobronamjernih savjeta.Došao je taj dan kad je dan D i ja se bacam na posao,osim ako sve ne pobacam kroz prozor,ali se to uredno nikad ne desi,premda se uvijek prijetim da ću to i napraviti.Naravno da sam navečer pri samom činu jela toliko umoran,da bih najradije otišao spavati. Eto slijedi još jedan blagdan jedna moja draga draga prijateljica mi je preko telefona a u razgovoru o svemu,napomenula i kuhanje šunke (nisam još kupio) farbanje jajca (niti jednog doma),šunku u kruhu ( histerija ide prema vrhu polako,niti opet šunke ,a i brašno mi je nekak pobeglo kroz ruke),pa onda ide majoneza ,pa francuska salata,pa mladi luk,pa sir i tako tome i tako tome.Taman sam se počeo opuštati lijepo lijeno ležeći na kauču,kad sam naglo osjetio potrebu dignuti se ,otići po papir i olovku i zapisati kaj mi sve treba prije nego me uzme filozofija o duhovnosti . U mojoj se kući uvek držalo do te tradicije pa je sve to skupa počinjalo ranije nego je sami blagdan opće bil označen na kalendaru,tako da smo već za Božić razgovarali kaj se bu kuhalo za Uskrs,pa je u i meni ostala ta vječna briga i dilema,a kako sam sklon tradiciji i običajima,nema majci da manem,a da nešto slučajno usfali. Obično su ti moji kućni pripravci u kojima su pokojna baka i mama ( još nazočna)zaboravile oko 14 sati popodne najvažniju stvar,a to je mladi luk i to baš u ono doba kad je plac delal po 12 i kad se slavilo ipak drugačije i kad dućani nisu radili kao danas trgovački centri.Najveći domet genijalnosti bio je baš za sami taj dan,konkrento Uskrs,kad se obično netko setil da bi mogla biti i zelena šalata i to upravo u trenu kad je sve bilo spremno i kad se nervoza mogla rezati škaricama za nokte iz maminog manikirca,a upravo tu šalatu nismo kupili.Suze,molitve uz obavezno oprosti mi Bože i mea klupa ,mea klupa nisu pomogle nimalo nego se lepo gostima i domaćima servirala zimnica koja je skoro bila na izmaku svojih snaga.Moja mama se obično tada setila ,onako užasno i strogo kažnjena od vrhovnika samog i to lično i personalno,pa je ko Madonna molila i sklapala ruke i ispričavala se gostima Poklem su me prikovali zlizane za ove daski......  Ne bum sad išel u struku niti objašnjavati značenja bilo kakva,bilo alegorijska ili bilo kakva druga niti ću napraviti traktat o vjeri na 80 stranica A 4 formata,nego si ja ovako nekako mislim. Taj mali,sinek,rodio se da nama da Nadu u bolje sutra,kad je siroček onak nastradal ,ljudi ko ljudi,dao je svoj život za nas i u trenu najveće agonije i boli rekao je samo ovo : Oprosti im oče ,jer ne znaju što čine.Ta bi misao trebala ipak označiti nas kao ljude,ne da klečimo pred oltarom i dajemo velike novce institucijama ,nego da zaista u nama bude poštenja,pravde ,ljubavi i uzajamnog poštovanja prema svima ,prema svemu što je živo i što nas okružuje i tek tada će dragi Bog reći o nama svoj zadnji sud. A on je ipak zadnji koji mora odlučiti što će i kako će i kamo će s nama.Sve drugo samo je bajka i pisana riječ.Samo nas djela koja činimo,naravno dobra,dovode pred njegovo lice i ništa drugo.Svi smo pred Njim isti.... Ja si sad idem nekaj popiti....... Oznake: Putovanja |
