Ah, naš Bog!



Tko bi rekao da se Bog može nasmiješiti
poslati jedan lepršavi osmijeh
protkan svim bojama
koji blago dolijeće
poput leptira šarenog
i izaziva radosno čuđenje?

Tko bi rekao da Bog može pružiti ruku,
kao djeca u igri, kad po travnatom tepihu
trče držeći se za ruku,
da budu jedno drugome potpora
i ako padnu na tlo,
da padnu zajedno?

Tko bi rekao da Bog može poljubiti,
nježno kao majka kad novorođenče ljubi,
nakon što ga podoji mlijekom toplim,
da mu svu svoju ljubav u obraz dade,
ostavljajući trag svojih usana
na licu tog malog anđela?

Ah, naš Bog...

26.3.2010, Split, Z.Ć.

Da, naš Bog! Koliko puta sam čuo od vjernika, moj Bog, moj Bog, ali zapravo to je naš Bog, On je isti, Jedan Jedincati, On Jest svima, ali svatko ima poseban odnos s Njime i tome je poseban. Naš Bog nije beskonačni svemir, neka vječna tekuća enegrija ili neko stanje duše, neki zen ili što ja znam već, On je Živi Bog, Bog koji govori, koji se obraća nama, a objavljen je u Osobi Isusa Krista. On nas odabra da budemo Njegovo malo stado i svatko je u tom stadu jedinstven jer nas on sam čini jedinstv enim. Zar smisao jednog kršćanina nije slaviti Boga u svemu što ga okružuje i što mu se događa prepoznavajući u tome Njegovu volju, bilo patnja, bilo radost ili drugo i time zaslužiti život vječni? A preko toliko stvari nam govori, a često smo nijemi, gluhi, slijepi da bilo što registriramo i često Njegova djela prepisujemo slučaju i pukoj sreći. No, onaj koji je u prisnom odnosu s Gospodinom i koji s njim prijateljuje, prepoznaje djela Njegova i raduje se i poniznom mu zahvaljuje i daje mu slavu svojim životom, svjedočeći za Njega, za Istinu. Sprovodeći Njegovu Riječ u djelo, vjerujući Njemu, a ne samo u Njega, vidjeti ćemo čudesa, čovjeku oholom nemoguća, a poniznom samo znaci Vječne Ljubavi koju nezasluženo primamo.

Istina je da nas vukovi žele raskomadati, ali uz ovakvog Pastira to je naprosto nemoguće...

Iv 10,27-30:

Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
Ja i Otac jedno smo."


Vaš Defton! ;)
Bvb

23.04.2010. u 15:15 · Ostavi komentar (17) · Isprintaj · #