Tišina

Image Hosted by ImageShack.us


Pusti se i uroni u Tišinu,
pjesmom svojom ona te doziva,
dubine tajne otkrit ti želi,
dubine srca tvoga

Otvorit će ti vrata svoje glasnoće
i ugasiti će buku tvoju,
tvome duhu podarit će Mir
Samo se prepusti Njoj,
Divnoj Tišini toj

Svojom šutnjom ti uroni u Nju,
Misli svoje bučne utišaj,
što ti Tišina govori,poslušaj;
Tvoja šutnja postat će Tišina
a i tvoje tijelo neka šuti;

Polagano zakorači u taj mistični prostor,
Glazbu Njezinu ti osluhni i penji se
i silazi po ljestvicama tonova Njezinih
Kao zvuk anđeoske harfe,
Ona te doziva:"Dođi k meni..."

Ne, kao sirena, Ona upropastiti te neće
Osloboditi duh, Ona to želi.
Sveta Tišina, Ona te želi...

Koliko ovom svijetu fali ove dimenzije tišina, kao da je nestalo, svugdje buka, svugdje strka, imam osjećaj da i ljudi više nisu svjesni da tišina postoji. Koliko mi često fali priroda i njezina tišina, tamo gdje nema zvukova automobila niti buseva, gdje se ne čuju koraci ljudski i nema ispraznih riječi, gdje je sve mirno i gdje još nije beton odsvirao svoju destruktivnu sonatu. Zaboravio sam kako je lijep zvuk proljeća i pjesma drveća koja tek što procvijetati i vjetra što svira razne tonove kroz njihove grane. Kako mi fali lijep razgovor s čovjekom u prirodi, gdje osobe mogu biti slobodne o silne halabuke ovoga svijeta, gdje im neće ništa odvraćati pažnju jedno o drugoga i gdje mogu zaroniti u duboke razgovore o višem smislu, o Ljubavi savršenoj, Ljubav koja je radi čovjeka sve stvorila i te savršene ptice i njihove pjev i to zelino lišća koje odmara ljudske oči, savršenstvo plavetnog neba i oblaka svakakvih oblika. Evo naviru mi sjećanja kad sam bio mali, kad bih otišao na selo, pa bih šetao po livadama i promatrao one nebeske likove što ih Netko svojom rukom - vjetrom pravi i oblikuje. Tišina zaista oslobađa duh i potiče na kreativnost.

Ova divna pjesma je nastala u Tišini kapelice, pred Presvetim Oltarskim Sakrementom, pred Bogom, nastala je iz Tišine jer Bog govori u Tišini, a Tišina jest Duh Sveti. On nije bučan niti se nameće nekim glasnim sredstvima veći On govori u čovjekovoj svjesti kada je ona slobodna od svih nepotrebni misli,uronjena u Tišinu i želi da se susretne s Njime tu. Divan imamo primjer iz Sv. Pisma iz Prve Knjige o Kraljevima kad se Gospodin obaraća Iliji:

Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi."
Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi,
ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres,
ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj,
ali Jahve nije bio u ognju;
poslije ognja šapat laganog i blagog lahora.
Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu.
(1 Kr 19,11-13)

Kada se čovjek umiri,ušuti i zastane malo i u tim trenucima ne misli o sebi, nego počne razmišljati o Bogu, dolazi On, šulja se kako tihi kradljivac u noći, prilazi i počinje šaptati misli o Sebi samom i doziva čovjeka k Sebi.

Ta prekrasna pobožnost klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu u Tišini, ta prisutnost Boga tu koja je neopisiva i ne može se nikome dočarati, nego to se treba doživjeti, to je jedan od najljepših darova što je Otac Nebeski podario svojoj Crkvi, jer tu se Boga može dotaći i razumom i duhom i dušom i tu Bog govori, tu Bog ozdravlja i djeluje i tu se obavija svojom Tišinom i svojim Lahorom, svojim Duhom i tu ti otvara sva vrata do Njega, i tu bivamo lišeni svoje grešnosti i svoje sebičnosti i tu nam biva oprošteno i pruža nam se Ljubav Vječna. Iskustvo mnogih vjernika i svetaca pokazuje da se to uistinu događa. No, treba se otvoriti tome, treba poraziti svoj ego, treba se odvažiti i tada se čuda događaju.



O toliko tome bih još mogao pisati, ali bojim se da će biti predugo...

Sada malo humanitarnog dijelovanja:
Svojim bloganja naletio sam u ovoj blogosferi na par zanimljivih ljudi koji su humanitarci i djeluju jako efikasno, pa da im izrazim potporu,želim vas sve uputiti na njihove blogove i da ih podržite u njihovim akcijama, to su:
Humanitarni Niskozemac i
Djus.
Oni su puno toga učinili za Malu Anju i dalje ne staju, pa možete svratiti do Niskozemca i lijepo se pridužiti humanitanoj akciji Neka svaki dan Antunu bude radostan i možete se pridružiti širenje ovog dobrodjelstva.
Hvala!

Želio bih vam se zahvaliti na kvalitetnom komentiranju vezi prošlog posta, lijepo je bilo zaista čitati one divne komentare i molio bih vas da nastavite s istim žarom jer gušt je razmjenjivati mišljenja i naučiti nešto o pojedinih ljudi! Hvala vam od srca i nagraditi ću vas tako što ću moliti za sve vas! :)

20.03.2009. u 10:22 · Ostavi komentar (23) · Isprintaj · #

Bez Boga, bez Gospodara


Image Hosted by ImageShack.us


Ti sićušno zrno pijeska u pustinji
Izgubljen među mnoštvom silnim
stalno se gurkaš gdje ti nije mjesto,
gdje ne postojiš i gdje se o tebi ne priča

Ti tu nisi bitan, tu se cijeli svijet ne vrti oko tebe
Niti se tu hrani tvoj ego,
Tu je tvoja glava ispod svih,
A tvoj nos tu oblake ne dere

Tu ti se ne prepisuju silni epiteti
Niti se tu možeš kititi atributima raznim,
Tu tvoje umovanje prazno ne koristi,
Tu se samo tvoje srce srdi od zavisti

Tu, tvoja sloboda se ne vidi,
Niti tvoja ljubav tu ističe
A tvoja sebična dobrota je prozirna
I ti tu nemaš prava,

Jer ti si:
Bez Boga, Bez Gospodara.


Image Hosted by ImageShack.us



Potaknut ovim nebulozama što se događaju u ovoj „kvazikršćanskoj“ državi, evo napisat ću par riječi jer brate ne mogu o tome šutjeti niti želim uopće, ionako svim imamo pravo na svoje mišljenje, pa ga imam i ja kao Katolik – teist.

Po svemu sudeći, ateizam kao takvi sam prelazi u religiju, jer vjeruje u nepostojanje Boga, a njegovi sljedbenici uporno se trude dokazati da ne postoji ono u što oni ne vjeruju. Ja vjerujem u svoga Boga i ja ti ga ne namećem, ali brate tražim od tebe istu solidarnost, nemoj ti meni nametati svoju nevjeru. Uostalom, ima drugi načina kako se izboriti za svoja prava, a uostalom tko ti govori da vjeruješ u Boga, tko te tjera, pa su ti i potrebne takve parole (teror manjine nad većinom)? Imaš svoju slobodu izbora, vjeruj, ne vjeru, ne rađaj, budi homosexualac, drogiraj se, pij, abortiraj, ubijaj,mijenjaj spol i što li ja znam što sve se želiš raditi ali pusti ljude da žive, a kad ti treba pomoć rado ću ti je pružiti, samo mi daj mira. Divim se ljudima nevjernicima i ireligioznim ljudima koji se ne bave tim problemima i koji drže do sebe jer žive u solidarnosti sa svima. Postavlja se pitanje, ako živim u vjeri, jesam li ja manje vrijedan? Očito da danas jesam, jer sam mentalno retardiran pa mi je potrebno nečije vodstvo jer nisam se sposoban sam snaći u životu (ovi argument o „zabludi vjernika“ sam pročitao na forumu index.hr). Ti kažeš! O medijima ne želim pričati jer mi se gade. Tužno je to da jedna crna mrlja može uprljati cijelo platno,jer očito se zaboravljaju sve one humanitarne akcije i djela ljubavi koje Crkva čini, a šira javnost za to i ne zna, a ni želi znati, jer teško je i dosadno slušati o dobru, a činiti dobro, to je tabu tema danas.

Koliko ja znam Crkva se obraća svojim vjernicima, a vjernici ako su pravi, produhovljeni i uronjeni u tajne i dubine Vjere koju slijede, s ljubavi će prihvatiti one propovijedi grešnih svećenika koje su suhoparne i dosadne, jer ipak za vjernika je svećenik Kristov pomazanik, odabranik da bude pastir i učitelj, a sada hoće li on tu svoju dužnost obavljati po svome pozivu ili ne to je njegova stvar i za to (gledano očima Vjere) on će odgovarati. Treba imati strpljivosti i razumijevanja prema Crkvi,a to će vjernik u čijem srcu prebiva Duh Sveti i učiniti, nadići će sve one osude i pogledati će očima Vjere, ufanja i ljubavi i molit će se i nastojati popraviti pokvareno u svojoj Zajednici, kao sveti Franjo u svoje vrijeme, radikalno je mijenjao Crkvu, ali ju je mijenjao s ljubavi, ostao joj poslušan, ne kao Martin Luther, koji radi svojeg nezadovoljstva i sebičnosti nije znao to napraviti iz ljubavi prema Kristu nego je radikalno s mržnjom to napravio, a da je s ljubavi to napravio možda bi i uspio mnogo toga pozitivnog i ne bi sa svojim postupcima doveo do razjedinjenja Kršćana.

Uostalom, nije mi jasno zašto toliko ljudi puno očekuje od Crkve i o Boga,a oni osobno ne sudjeluju u životu u toj Zajednici aktivno i niti se pouzdaju u Boga, nego mu se često jave u potrebi, najčešće nekoj materijalnoj krizi. Niti su upućeni u osnove Katoličke Crkve,niti prakticiraju vjeru u svom životu dovoljno da bi iskusili svu puninu njezinu. Naravno, Bog je milosrdni Otac i On će uvijek dati, ali mi Njegovu dobrotu često iskorištavamo, pa kad nas Njegova pravedna srdžba i zlovolja stigne, e onda se počne udarati po Crkvi i Bogu.
I oni koji manje ili više prakticiraju nisu mi jasni, uvijek očekuju neke senzacije i neke nove putove, koji će tobože za njih vjerovati, da se oni previše ne muče. Pa lete vamo lete tamo, sve je to površno. Nitko ne zove Trojedinog Boga u srce svoje i svi ostaju na površini jer se boje što bi taj Bog mogao od njih učiniti, a učinio bih samo jedno - veliko sredstvo Ljubavi.

Ljudi moji, Bog jest Ljubav i to je ono što Crkva pokušava reći, ali ne ide joj baš javno to iskazivanja, zato vjernik pojedinac mora sam zaroniti u neke dubine katoličke tradicije i početi istraživati svoje srce u njega primajući Riječ Božju i nauke Crkve i svetaca naučitelja Crkve.

U ovo vrijeme korizme, puno mi se pitanja postavljalo i puno sam si ja pitanja postavio, ali uvijek jedan odgovor: LJUBAV! Radi svega ti to Bog čini, da te oslobodi od sebičnosti.

Bog je milosrdan prema onima koji slijede nauke Njegova Sina i koji slijede Njegov Put, koji ljube Njegove Rane jer između Oca i Sina je Vječna Ljubav i tko ljubi Sina Raspetoga i Uskrsloga ljubi Oca i prima Duha Svetoga i tada Očeva pravedna srdžba će uminuti.


Pjesma govori (površno gledano) o parazitu koji je došao u mjesto (čitaj hram) gdje su ljudi robovi Gospodara (čitaj Boga) i svi pogledi su uprti prema Njemu,mada tu ima još štošta za razmotriti :)
I nešto me smeta kod blogera, većina se ne zaustavi na tekstom i malo promisli, nego pročitaju onako tri riječi i bum, odmah na prvu; malo stanite na balun kako Splićani kažu i onda dajte kvalitetan komentar.


Zahvaljuem Đjusu sto me inspirirao na ovaj post!

Bvb!
Vaš Defton.
:)

15.03.2009. u 00:41 · Ostavi komentar (36) · Isprintaj · #

Dijete Gnjeva

Image Hosted by ImageShack.us


Promatram te - uvijek te gledam
kao odbačeni plišani medjević
iz kuta sobe,
medo s kojim se kao djetešce malo igrala:
čekam da me zagliš - ponova;
jer tada bi plakati prestala

Uzmi me u ruke - to samo čekam:
kao ona prašnjava slikovnica
s vrha polica, što ti je veselje donosila;
postala si Dijete Gnjeva

Nemoj me prezreti,
jer znaj
ti uvijek mene tražiš..

Zašto odbacujemo Ljubav, zašto? Nije mi jasno, zašto Ljubav postaje prezrena? Zašto se Ljubav želi kupiti i zašto se njome trguje? Zašto roditelji djecu svoju kupuju, i pretvaraju ih u Djecu Gnjeva, u lutke odbačene i materijaliste i "slobodne zombije"? Pa gdje nestaju vrijednosti ljudske, one temeljne vrijednosti, međuljudski odnosi?
Pa nije mi jasno i boli me to, kad sam tražio pažnju, zašto mi se kupio medo, kad sam tražio, druženje, zašto mi se kupila slikovnica...?
Djeca žele ljubav, djece žele dodir, žele pažnju, razgovor, lijepe riječi, smijeh majke i oca, žele se osjećati sigurno...
Bijesni Roditelji rađaju Djecu Gnjeva, Djeca Gnjeva postaju odbačeni od Bijesnih Roditelja, odaju se kojekakvim sredstvima lažne ljubavi jer znaju njihove duše da se s Ljubav istinskom trgovalo, da je već prodana i da se teško cijena njezinog ponovnog otkupa.

Sebični smo.


Image Hosted by ImageShack.us

10.03.2009. u 12:06 · Ostavi komentar (21) · Isprintaj · #