Pregled posta

Potaknut ovim nebulozama što se događaju u ovoj „kvazikršćanskoj“ državi, evo napisat ću par riječi jer brate ne mogu o tome šutjeti niti želim uopće, ionako svim imamo pravo na svoje mišljenje, pa ga imam i ja kao Katolik – teist.

Po svemu sudeći, ateizam kao takvi sam prelazi u religiju, jer vjeruje u nepostojanje Boga, a njegovi sljedbenici uporno se trude dokazati da ne postoji ono u što oni ne vjeruju. Ja vjerujem u svoga Boga i ja ti ga ne namećem, ali brate tražim od tebe istu solidarnost, nemoj ti meni nametati svoju nevjeru. Uostalom, ima drugi načina kako se izboriti za svoja prava, a uostalom tko ti govori da vjeruješ u Boga, tko te tjera, pa su ti i potrebne takve parole (teror manjine nad većinom)? Imaš svoju slobodu izbora, vjeruj, ne vjeru, ne rađaj, budi homosexualac, drogiraj se, pij, abortiraj, ubijaj,mijenjaj spol i što li ja znam što sve se želiš raditi ali pusti ljude da žive, a kad ti treba pomoć rado ću ti je pružiti, samo mi daj mira. Divim se ljudima nevjernicima i ireligioznim ljudima koji se ne bave tim problemima i koji drže do sebe jer žive u solidarnosti sa svima. Postavlja se pitanje, ako živim u vjeri, jesam li ja manje vrijedan? Očito da danas jesam, jer sam mentalno retardiran pa mi je potrebno nečije vodstvo jer nisam se sposoban sam snaći u životu (ovi argument o „zabludi vjernika“ sam pročitao na forumu index.hr). Ti kažeš! O medijima ne želim pričati jer mi se gade. Tužno je to da jedna crna mrlja može uprljati cijelo platno,jer očito se zaboravljaju sve one humanitarne akcije i djela ljubavi koje Crkva čini, a šira javnost za to i ne zna, a ni želi znati, jer teško je i dosadno slušati o dobru, a činiti dobro, to je tabu tema danas.

Koliko ja znam Crkva se obraća svojim vjernicima, a vjernici ako su pravi, produhovljeni i uronjeni u tajne i dubine Vjere koju slijede, s ljubavi će prihvatiti one propovijedi grešnih svećenika koje su suhoparne i dosadne, jer ipak za vjernika je svećenik Kristov pomazanik, odabranik da bude pastir i učitelj, a sada hoće li on tu svoju dužnost obavljati po svome pozivu ili ne to je njegova stvar i za to (gledano očima Vjere) on će odgovarati. Treba imati strpljivosti i razumijevanja prema Crkvi,a to će vjernik u čijem srcu prebiva Duh Sveti i učiniti, nadići će sve one osude i pogledati će očima Vjere, ufanja i ljubavi i molit će se i nastojati popraviti pokvareno u svojoj Zajednici, kao sveti Franjo u svoje vrijeme, radikalno je mijenjao Crkvu, ali ju je mijenjao s ljubavi, ostao joj poslušan, ne kao Martin Luther, koji radi svojeg nezadovoljstva i sebičnosti nije znao to napraviti iz ljubavi prema Kristu nego je radikalno s mržnjom to napravio, a da je s ljubavi to napravio možda bi i uspio mnogo toga pozitivnog i ne bi sa svojim postupcima doveo do razjedinjenja Kršćana.

Uostalom, nije mi jasno zašto toliko ljudi puno očekuje od Crkve i o Boga,a oni osobno ne sudjeluju u životu u toj Zajednici aktivno i niti se pouzdaju u Boga, nego mu se često jave u potrebi, najčešće nekoj materijalnoj krizi. Niti su upućeni u osnove Katoličke Crkve,niti prakticiraju vjeru u svom životu dovoljno da bi iskusili svu puninu njezinu. Naravno, Bog je milosrdni Otac i On će uvijek dati, ali mi Njegovu dobrotu često iskorištavamo, pa kad nas Njegova pravedna srdžba i zlovolja stigne, e onda se počne udarati po Crkvi i Bogu.
I oni koji manje ili više prakticiraju nisu mi jasni, uvijek očekuju neke senzacije i neke nove putove, koji će tobože za njih vjerovati, da se oni previše ne muče. Pa lete vamo lete tamo, sve je to površno. Nitko ne zove Trojedinog Boga u srce svoje i svi ostaju na površini jer se boje što bi taj Bog mogao od njih učiniti, a učinio bih samo jedno - veliko sredstvo Ljubavi.

Ljudi moji, Bog jest Ljubav i to je ono što Crkva pokušava reći, ali ne ide joj baš javno to iskazivanja, zato vjernik pojedinac mora sam zaroniti u neke dubine katoličke tradicije i početi istraživati svoje srce u njega primajući Riječ Božju i nauke Crkve i svetaca naučitelja Crkve.

U ovo vrijeme korizme, puno mi se pitanja postavljalo i puno sam si ja pitanja postavio, ali uvijek jedan odgovor: LJUBAV! Radi svega ti to Bog čini, da te oslobodi od sebičnosti.

Bog je milosrdan prema onima koji slijede nauke Njegova Sina i koji slijede Njegov Put, koji ljube Njegove Rane jer između Oca i Sina je Vječna Ljubav i tko ljubi Sina Raspetoga i Uskrsloga ljubi Oca i prima Duha Svetoga i tada Očeva pravedna srdžba će uminuti.