ddadd

30.06.2005., četvrtak

.
Sestrica
.

.
Jednom jedne strašne noći
.

Uh, stajao sam sinoć na Ljubljanici, bljesnula je munja ko iz dr. Frankensteina i istovremeno se začula grmljavina što me otpuhala dva koraka natrag. Zrak je smrdio po elektricitetu a ja sam bio sretan ko da mi je netko oživio abnormalni mozak, samo sam čekao da iz zemlje počnu izranjati ogromne mračne spodobe tupog pogleda i obješenih ruku i da mi priđu te da tada svi šutke ne obaziruć se na oluju krenemo put najbližeg groblja... HAHAHAHAHA

- 10:35 - Vaš komentar je meni dar :) (39) - Štampaj - # - Poplavi imena

29.06.2005., srijeda

.
Zakon očuvanja energije :)
.

Vani smo, sitni su sati, strahovito je hladno, puno stupnjeva ispod nule, mrkla noć a frend i ja gladni. Spas je u Zapruđu, fast food radi čitavu noć... Kupili smo si klopu, frendov sendvič je tek izašao iz mikrovalne i bio je jako vruć. Frend malo otškrine sendvič i počne puhati u njega i onda se nečeg sjeti, stane i upita me: Hej, što misliš, hoće li se sendvič brže ili sporije ohladiti ako ja pušem u njega?!!!! Nevjerojatno pitanje, pogađate, frend je onaj moj frend koji je profesor na fakultetu! Budući da je vani tako hladno lako je zaključiti da je frendov dah topliji od okolne temperature i da on u tim okolnostima svojim puhanjem zapravo grije sendvič!!! Vidite li kako ponekad stvari nisu tako jednostavne kako se na prvi pogled čine, ha?! Vaš Ddadd :)

- 22:45 - Vaš komentar je meni dar :) (26) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Klompe, podsjetnik na blam!
.

Baushtela lady je u postu o Amsterdamu napisala da je kupila male keramičke klompe. Onda je tu nekoliko ljudi komentiralo da su klompe neudobne a ja sam se ponovo prisjetio nečeg čega se prisjetim svaki put kad ugledam klompe ili kad ih netko spomene...sjetio sam se fjaska na košarkaškom igralištu! U svoje vrijeme sam dobro i često igrao košarku iako nisam imao profesionalnih ambicija jer nisam dovoljno visok. Bio sam dobar u drblinzima i fintama, postotak šuta mi je bio zaista visok, ni na jednom dijelu terena me protivnici nisu smjeli pustiti na miru. Jednog dana frend i ja smo se zezali na igralištu, lagano smo pucali i odmarali se od igre, kad li k nama dođu dvojica ljudi koje poznajem i pitaju nas da li bi smo htjeli igrati protiv njih. Pogledam tipa koji je pitao, poznajem ga - živi u kući kraj igrališta, 1000 puta je prošao kraj igrališta a da nikad nije igrao...i na nogama ima klompe! Velim ja da može i da ćemo pričekati da se on ode presvući, kad li mi ovaj odgovori da nema veze - on će igrati u klompama! Da ne duljim, razbili su nas! Tip u klompama nas je nadskakao totalno, ima odraz za ne vjerovati a nije puno viši od mene čak ni u klompama! Bilo ga je svuda, krao mi je lopte ispred nosa, skok šut mu je bio ubitačan, ma nemam riječi - pomeo nas je sa terena! Kompić od tog tipa skoro uopće nije igrao - 'klompar' je praktički sve napravio sam! Istina je da smo frend i ja bili umorni ali to zaista ne umanjuje činjenicu da nas je ovaj uništio kako nas nitko nikad prije nije - a igrali smo i protiv ljudi koji profesionalno igraju u svojim klubovima! Jednom kasnije sreo sam tog tipa i nisam mogao da mu ne spomenem kako ću vječno pamtiti onu njegovu egzibiziju. Tip se skromno nasmiješio i rekao je da je već godinama državni reprezentativac u jednoj borilačkoj vještini pa mora biti brz i precizan a mora imati i dobar odraz... "Da da, uništitelju samopouzdanja...moraš biti brz precizan i dobrog odraza a sve to u klompama!" - pomislio sam i suzdržao sam se da mu ne pokažem srednji prst... :D :)

- 12:06 - Vaš komentar je meni dar :) (31) - Štampaj - # - Poplavi imena

28.06.2005., utorak

.
Ljubavni rebus
.

Poslao sam dragoj jednom davno SMS slijedećeg sadržaja: Muzjakkraveim te! :* :) Nismo se odonda čuli pa ne znam da li joj se svidjelo ;) :D

- 22:45 - Vaš komentar je meni dar :) (24) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Traume iz prošlosti
.

Moj nekoć jako dobar prijatelj, najpametniji čovjek kojeg poznajem, čovjek ogromnog senzibiliteta i skoro natprirodnog razumijevanja ljudske psihe, ali i tolike neposrednosti u komunikaciji da svi koji ga površno poznaju misle da je on ludi čudak, da je nepristojan i najveći egoist koji je ikad hodao zemljom, a zapravo nikad nikoga nije nešto tražio za sebe i uvijek svima želi pomoći, izjavio je jednom ovo: Volio bih da sam svim ženama bio prvi, o kako bih to volio! Poštedio bih ih idiota koji su ih sjebali u fazi kad su bile najosjetljivije, a ja sad, ako želim biti s njima, moram zbog toga ispaštati! Jelda taj nastup izgleda jako egoističan? A on zaista svim tim ženama želi najbolje! I zaista je senzibilan, uvjeren sam da je prilično točno to što on kaže - da bi žena kojoj bi on bio prvi nakon njega samo mogla otvorenije, hrabrije i kvalitetnije ići dalje, on im nikako ne bi naškodio. To što je pritom izjavio da tada ne bi morao ispaštati, to je iz njegovog kuta gola istina - tu nema egoizma već je tu činjenica da on ispašta jer žene s kojima je u vezi imaju duhove iz prošlosti! On samo tu činjenicu, kao uostalom i sve druge činjenice koje zna, iznosi 'u glavu' i bez krzmanja! Da u tim riječima ima nešto uvjerilo me iskustvo - sve žene koje znam a s kojima sam bio dovoljno blizak da saznam malo 'prljavije' detalje iz njihovih života - sve do jedne vuku za sobom neku traumu iz prošlosti koji im je nanio netko s kim su bile u vezi! To je u 90% slučajeva bio njihov prvi ili drugi momak! I sve one imaju neke strahove uvjetovane tom traumom...i ispaštao sam. Jesam! Zbilja jesam! Vaš Ddadd PS:slika nema veze sa tekstom, samo mi se sviđa...pogodite zašto :-)

- 02:07 - Vaš komentar je meni dar :) (49) - Štampaj - # - Poplavi imena

27.06.2005., ponedjeljak

.
Sjećanja
.

Rekao je jednom moj prijatelj, brilijantan um, profesor na fakultetu: "Bio bih glup da se pouzdajem u nešto tako nepouzdano kao što je moje pamćenje!" Tu njegovu rečenicu tada sam protumačio kao frazu, takav mozak, takva analitika, sve je u toj glavi posloženo - on da se ne pouzdaje u svoje pamćenje...a sad znam da to nije bila fraza, on je to točno tako i mislio. Prije par tjedana prošao sam pokraj žene koja mi se svemirski sviđala - četiri godine je nisam vidio. Ništa se nije promjenilo, sve je kod nje onako kako je se sjećam - frizura, držanje, lice, visina i stas. Sve je isto osim nje! Ona nije onakva kakvom je pamtim! Pamtim je filtriranu u photoshopu mojih iluzija, njeno lice je savršenog tena, glatko i rumeno, držanje joj je uspravno i lagano a oči su joj neprirodno velike. Njene usne su u mom umu bile neprestano nasmiješene. Stvarnost je bila spuštajuća - lice ko lice, držanje ko držanje a oči...oči su joj nevjerojatno obične. Bila je ozbiljna. Dugo sam razmišljao o njoj. O sebi. Da smo bili skupa, da li bi danas, nakon četiri godine, kad bi nam veza polako počela prelaziti u rutinu i kad bi zaljubljenosti nestalo, da li bi meni danas te oči bile obične? Da li bih bio tužan zbog toga ili bih ih volio takve kakve su, male, plave, tople i mirne. Da li bih volio ispucalu ozbiljnost njenih usana? Možda i ne bi došlo do 'običnosti', možda bih ih uzdizao u nebo i dan danas, a možda, da su bile samnom, možda te usne ne bi danas bile ozbiljne a oči bi bile sjajne i velike!? Možda. Ne znam ništa! Znam samo jedno - volio bih da je nisam sreo! Predugo traje sumrak mojih iluzija... Dolazim okrutni svijete! PS: Ovo sam počeo pisati zbog palačinki - naime, ubijte me, više nisam siguran koji je preljev! Prilično sam uvjeren da je marmelada, vanilija i cimet...za vaniliju i cimet sam jako siguran, za marmeladu sam manje. Probajte pa mi javite! Voli vas sve Ddadd :D :)

- 14:04 - Vaš komentar je meni dar :) (36) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Dobrodošao u klub!
.

Otkrit ću vam tajnu. Osjećam sa kao član jednog kluba. Klub nema članarine, ne sastajemo se nigdje, a čak si nekako mislim da taj klub uopće ne postoji! Ipak, lijepo je osjećati se ovako kako se ja osjećam! :) Jednog lijepog dana prolazio sam Cvijetnim placem i neodoljivo su mi zamirisale palačinke. Bio sam gladan...a da i nisam bio gladan, teško žabu u vodu natjerati! Prišao sam ljepuškastoj prodavačici koja me sa smješkom upitala što želim u palačinke. Nisam se mogao odlučiti, nekako mi je dosadila marmelada a čokolade baš i ne volim u palačinkama. Kratko sam razmišljao i dosjetio se jadu! "Ljupka damo, Vi ste carica na ovo par kvadrata i u ovom zamamnom carstvu palačinki nitko nije dostojniji od Vas da mi odabere kombinaciju koja će se razliti po mojim okusnim pupoljcima slaveći sa tihim mmmmhmm Vaš izbor!" Cura se nasmijala, baš onako od srca, u tom trenu želio sam palačinke samo sa tim osmijehom! Tada me je nekako značajno pogledala i složila mi je kombinaciju. Pojeo sam tu kombinaciju i poludio sam od navale endorfina, bilo mi je tako nevjerojatno fino da sam odmah uzeo još jednu. Na djevojci se vidjelo da cvate što mi se njen izbor sviđa i veselo mi je pružila još jednu palačinku. Srdačno sam je pozdravio i krenuo dalje, ispratio me njen zvonki smijeh. Koji tjedan kasnije šetao sam gradom sa dvije ljupke mlade dame. Jedna od njih reče da je gladna i ja predložim da ću ih počastiti palačinkama. Stigli smo do štanda na Cvijetnom, tamo je ovog puta bio neki mladić. Pustio sam dame da si izaberu što žele, napravio im je palačinke, dao im ih je i one su se malo odmaknule od štanda. Tada je upitao mene što ću ja. Značajno sam ga pogledao i tiho sam mu rekao svoj izbor - onu kombinaciju od prošlog puta. Momak me iznenađeno pogleda, kimne glavom, napravi mi to i glasno usklikne pružajući mi palačinku: "To je klupska kombinacija!" Na djevojkama se vidjelo iznenađenje njegovom reakcijom. Vidjela se i znatiželja da probaju ono u čemu sam se ja upravo topio. Nisam im dao da probaju, nisam im čak ni htio reći što mi je momak stavio unutra..."Ne ne, znate moje dame, ne mogu vam reći, to je specijalna kombinacija, samo za članove kluba, hihihihihi!" :)) :D

- 03:30 - Vaš komentar je meni dar :) (34) - Štampaj - # - Poplavi imena

26.06.2005., nedjelja

.
Ciljane skupine
.

Baš sam gledao na TV Filipovića. Taman negdje prije no što je trebao početi fajt udarili su sa reklamama. Prvo je bio neki deterđent što super pere. Rekoh sebi, ma mrak, ovo milijun domaćica što su sad došle gledati ultimate fight su došle na svoje, kako bi inače znale da baš taj proizvod super pere! Osim toga, oni znojni momci što su prekinuli treninge da bi gledali Filipovića..oni će sad doći kući nakon treninga i reći će: "Ženo, danas sam čuo za deterđent što super pere - MORAMO ga probati, pliz, reci da hoćeš!" Onda je bio neki što super odmašćuje (sori, ni za prvi ni za drugi nisam zapamtio kako se zovu). Taj što odmašćuje...svi oni koji gledaju Filipovića uz roštilj i pivicu u svojim vikendicama - svi oni će se lupat po glavama što nisu uzeli baš taj što odmašćuje a valja im još roštilj oprat, ajoj! Nećete vjerovati, ponovo muški prizvod - Air Wick! (da da, sad sam počeo zapisivati!). Dakle, nakon napornih vježbi u parteru, nakon smrdljivog putovanja javnim prijevozom, kad izuju miomirisne tenisice i sjednu u svoje kauče muškarci svih zemalja će sve svoje probleme riješiti Air Wickom...nešto neponovljivo! Pa ide pravi proizvod za žene što imaju nemarno muško...BONUX - za malo para puno pere! Njami, prije žestokog fighta ništa ne opušta kao lijepi fancy momak što se tušira i ubacuje svoje čarape u veš mašinu...mmm :) Pa 24 sata, prave muške novine, malo teksta, puno slika, ljepotica tjedna za koju se glasuje mobitelom... Onda orbit, momak je nadmudrio smrt...točno prikladna reklama za krvavu bezkompromisnu borbu što slijedi... Vanish...moja duša je pjevušila od ushićenja gledajuć kako vanish dobro čisti, ja kao tipični gledatelj ultimate fighta bio sam ganut sladunjavom reklamicom, skoro mi je suza potekla niz lice... T-MOBILE se samo nakratko naslikao...ccc...bit će da im ne ide, ta, tko više koristi mobitel sad kad imamo blog... Za kraj su nam priredili reklamu za koju sam očajnički htio shvatiti što reklamira. Moja koncentracija je bila dobro načeta i uzurpirana silnim sredstvima za čišćenje ali nisam se dao. Naćuljio sam se, oči su mi netremice zurile u ekran...ali...morao sam trepnuti! FAK! Promaklo mi je! Sav očajan ustao sam, nije mi uopće više bilo do meča...u mom mozgu je samo tutnjalo: "Kako ti je moglo to promaknuti...ooo...kako ti je samo to moglo promaknuti..." Otišao sam u susjednu sobu. Sjeo sam na tatami. U položaj lotosa. Moja svijest skupila se u jednu točku, osjetio sam Puls. Ba Mak me je obuzeo cijelog i otisnut sa poda samo snagom svojeg Wa krenuo sam izvoditi Formu koju samo rijetki poznaju kao Zmajev Ples. Sklad duha i tijela bio je ponovno uspostavljen i vratio sam se u sobu ispred televizora. Neki čovjek sa gitara frizurom je upravo najavljivao meč... Filipović je pobjedio. To je 100% zato što mu žena koristi vanish. Vjerujte mi, pričao mi je o tome jednom, dok smo se posvađali oko toga da li je bolji bonux ili ariel.. ;) :D

- 21:08 - Vaš komentar je meni dar :) (22) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Lijepe želje
.

.
Depresija
.

Da ovo napišem potaknuo me post od drage žene, od Čistilište. Njoj sam napisao komentar i shvatio da bi to možda moglo pomoći nekome a da taj netko možda nikad ne svrati na cistiliste blog. Pa sam odlučio napisati to isto i ovdje. Priča se dogodila prije desetak godina, moju dragu zgrabila je strašna depresija. Taj osjećaj ona je opisivala kao posvemašnju pustoš u glavi, nedostatak smisla u bilo kojoj radnji koju obavljaš i nedostatak osjećaja (emocija) prema bilo čemu i bilo kome! Srećom, imala je klikere i razumski je depru prevladala posve sama za nešto više od mjesec dana. Kažem sama jer je to morala ona odraditi bez obzira na podršku koju je imala od mene i svih njenih prijatelja. Svoje obveze odrađivala je hladno i svijesno, racionalno..a nas prijatelje (i ja kao dečko sam joj prijatelj i to najbolji!) ... i nas je odradila! Osjećao sam se grozno kad mi je pričala kako se trudi da bude dobra s nama, cijelo vrijeme si je poput mantre ponavljala ovo: Svi ti ljudi oko mene se trude a ja ništa ne osjećam prema njima! Moram znati da sam se okružila s njima dok nisam bila u depri - znači, tada su mi bili super i sigurno su vrijedni i dragi i moram ostati dobra s njima jer ću kad tad izaći iz depre i tada će mi oni opet biti super! I opet smo joj bili super! Depresija joj se više nikad nije vratila - dan danas joj se divim kako je uspjela tako dobro racionalizirati svoje stanje! Pozdrav! Ddadd

- 02:02 - Vaš komentar je meni dar :) (19) - Štampaj - # - Poplavi imena

25.06.2005., subota

.
Air Banana
.

Seka se osamostalila. Sad je 'velika', ima vozački i dečka, praktički više ne živi sa starcima - stalno je kod dragog. Iako friški vozač, smetaju je mamini savjeti - istina je da majka pretjeruje, nakon dugogodišnje borbe sama sa sobom napokon se odviknula da nam svima pri izlasku viče "Pazi preko ceste!" ali sad je tu svoju brižnost prebacila na "Pazi kako voziš" plus još pet šest savjeta o samom načinu vožnje. Jedne nedjelje nakon obiteljskog ručka majka je svom budućem zetu poslala kilu banana. Seka je otrpila savjete i otišla a majka i ja smo stali na prozor da je ispratimo. Dok je išla prema autu sa bananama u ruci mahala nam je srdačno, sa osmijehom od uha do uha a onda nam je nestala sa vidika. Minutu kasnije pojavio sa njen auto a na krovu auta bile su banane! Banane su uspješno izdržale centrifugalnu silu kad je seka brzo svladala zavoj i krenula prema nama. Majka i ja smo počeli mahati da stane a ona se pravila blesava i odjurila prema sjeveru! Umirao sam od smijeha ali sam ipak odjurio do mobitela i nazvao je. Javila se ljutito, mislila je da majka opet preko mene šalje neki savjet! Nekako sam joj kroz grohotni smijeh uspio reći da znam da voli sušene banane ali da nisam siguran da je vožnja na krovu pravi način za sušenje istih! Na to se počela smijati kao luda :)) Kasnije je ispričala da je zbog mobitela stala pored nekog birca i da nije kužila zašto se svi u bircu smiju do besvijesti. Prišao joj je neki tip iz birca plačući od smijeha i kad joj je htio reći ona ga je preduhitrila i rekla "Znam sve, baš mi je buraz javio!". Tip joj je na to samo dodao banane i ona je odjurila prema domu svom... :) :D

- 11:29 - Vaš komentar je meni dar :) (42) - Štampaj - # - Poplavi imena

24.06.2005., petak

.
Imena II ... za Laprdavicu :D
.

Dakle, kod Magi se pisalo o tome što se voli a što ne, pa sam napisao da ne volim tripce ali volim tri pice :D Magi je na to rekla da će mi poslat tri mješane...a meni je palo na pamet da se ono moje 'pice' moglo i drukčije shvatiti, ne? Kako su teme o preklapnjačama i inim sinonimima već bile na Fishićinom i Maginom blogu, tako rekoh, ponukan time da Laprdava Jožicu zove Đuro, ajde da vam ispričam jedan vic: Doputovao neki dedica od barem 80 godina u neki grad i odsjeo u hotelu. Pita on recepcionara zna li on za neku 'laku damu', htio bi se on malo proveseliti! Recepcionar ga iznenađeno pogleda ali veli da nema problema, doć će k njemu u sobu jedna ljepotica kroz pola sata! Pola sata kasnije starom u sobu ulazi lijepa mlada žena, zaista recepcionar nije lagao! Ugleda žena kako je tip star i počne se rutinski svlačiti ne očekujuć ništa, kad li se stari baci na nju kao zvijer, razdere joj odjeću, u klinču ih baci na krevet i bude savršen sex! Žena sva impresionirana gleda starog i ne vjeruje! Veli ona njemu: "Uh što je bilo dobro, možeš li to ponoviti, fakat mi je super bilo, imaš od mene besplatno!" "Nema problema veli stari, samo, znaš, ja sam ti već star, moram mrvicu odspavati...bi li mi pridržala mog kokotana dok ja pet, deset minuta drijemnem!?" "OK" veli ona i primi mu ćurlikana. Deset minuta kasnije stari se probudi, baci se na curu i obljubi je žešće nego prvi put! Njoj se vrti u glavi, ne može vjerovati, veli ona njemu: "Joj što je bilo dobro! Ja bih opet!" "Nema frke" stari će - "samo ti meni pridrži ovog mog luleka da ja mrvicu odspavam!" Drži ona njemu đoku, ne može dočekat kad će se stari probuditi, kad li đoka počne opet rasti, stari se probudi i baci se na nju i zadovolji je onako kako je još nitko nikad prije nije! Jedvo dišući žena veli starom "Ja bih još!" a on će "Ma može koliko hoćeš, samo ti meni pridrži ovu batinu a ja ću si još par minuta odspavati!" "Može" reče mala - "Ali, reci, zanima me, zašto ti stalno moram držat karu dok spavaš?" "Ah, to te zanima!" veli stari - "Prošli put kad sam bio sa kurvom nestao mi je novčanik!" :D Dakle...ponovimo gradivo! Imamo izraze: penis, penis erectus, ud, spolni ud, kurac, pišo, pimpek, kita, đoka, ćurlikan, lulek, kokotan, tić, kara, batina, muški spolni organ... Sad, vi kažete da se zovu još i Jožica i Đuro! Niš ja vama ne vjerujem! Tko bi đoku zvao đuro! Guro (od gurati, ne?!)...pa izvedenica gjuro...to može proć...ali đuro...ma svašta! A tek Jožica...jel to od milja 'Kožica'? Ma ne vjerujem! A jeste šašave! hihihihihi :D

- 15:32 - Vaš komentar je meni dar :) (50) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Imena...
.

Šalili se jednom draga i ja nakon valjanja po krevetu...što ako zatrudni? "A niš, imat ćemo bebu!" velim ja. I mi počeli smišljati ime za bebu... Bilo je svega, nije baš da smo se slagali po tom pitanju, meni dosadilo, odlučim prekinuti to, odlučnim glasom zagrmim: "Ako bude muško zvat će se Jožica!" Skužila ona da se zajebavam...veli ona: "A ako bude žensko zvat će se..." I onda nas dvoje u jedan glas: "JOŽICA!" :D

- 03:11 - Vaš komentar je meni dar :) (44) - Štampaj - # - Poplavi imena

23.06.2005., četvrtak

.
Netko je majci ukrao kantu za smeće!
.

Netko je majci ukrao kantu za smeće! Običnu crnu kantu vulgaris! Išla je prošetat psa i usput baciti smeće. Ostavila je kantu u smetlarniku 'na pet minuta'. Vratila se a kante nigdje! Sad je doma samo vanjski dio kante, onaj sa pedalom koju stisneš pa se digne poklopac, neupotrebljivo je to...kuda ide ovaj svijet, više ni kantu za smeće ne možeš ostaviti bez nadzora a da ti je netko ne mazne...svašta! :D :D

- 17:04 - Vaš komentar je meni dar :) (33) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Koncert Bijelog dugmeta
.

Dragi moji, večeras sam doživio nešto što mnogi Dinamovi igrači nisu doživjeli već dugo, a možda ni nikad - bio sam na travi nogometnog igrališta Dinamovog stadiona a oko mene su tribine bile skoro pune! :D A koncert...vrijedilo je! Fenomenalan, nezaboravan koncert! Znao sam da su u svoje vrijeme bili najbolji, a sad znam i zašto! Zato što su najbolji! :) Koncert dedica kažete...Bebek sa svojih 6 banki izgleda mlađi nego što mnogi ljudi koje poznajem izgledaju sa 30 godina! Sviraju da ti mozak stane, i žestoko i sentiš, a pjesme im svi odreda znaju naizust. Energija 60 000 ljudi je nešto neponovljivo, tri sata je trajalo a nakon što je bilo gotovo želio sam još. A u biti uopće ne volim Bijelo dugme! Vjerujem da se pitate zašto sam išao ako ne volim B.D? Išao sam jer sam išao u dobrom društvu, i išao sam jer sam smatrao da je to ipak jedan povijesni trenutak i da je dobro da mu prisustvujem. I pojma nemate kako mi je sad drago što sam to odlučio...a malo je falilo da ne odem! Naime, sva ta pompa oko koncerta činila mi se iskomercijalizirana i nategnuta - išlo mi je na živce sve to gnjavljenje oko ulaznica, posebno me nervirala priča da je prodano 70 000 uaznica a da ima 60 000 mjesta. Ta priča se pokazala kao patka, kad smo došli do stadiona ulaznica je bilo ko u priči - ljudi su nudili ulaznice po 100 kuna, unutar stadiona sreli smo neke znance koji su nam rekli da su platili ulaznice 50 kuna, prijatelji s kojim sam bio na koncertu mogli su jutros dobiti ulaznice badava...drugim riječima, mogao sam proći barem 300 kuna jeftinije a svatko tko je došao do stadiona mogao je ući! Nije mi žao novaca, ni najmanje mi nije žao - ovaj ću koncert čitav život pamtiti! Počelo je neobećavajuće - smislili su pametnjakovići genijalne pladnjeve od tvrdog kartona i svi su u tome nosili cugu. Kad je počeo koncert ti pladnjevi su počeli letjeti zrakom i velikom brzinom padati po glavama ljudi. To je bilo vraški opasno, nadam se da će za ubuduće smisliti nešto pametnije, i nadam se da nikom takav pladanj nije izbio oko - zaista jako udari kad padne na nekoga, čovjeku do mene je skoro izbio fotoaparat iz ruke, četvero ljudi blizu nas dobilo je zaista bolno u glavu...za onog četvrtog mi ni najmanje nije bilo žao, visoko je hitio pladanj a on mu se vratio ravno u bulju, hehehehe :)) Pored nas došao je čovjek i usred gužve izvadio je pimpek i počeo mokriti! Mrtav hladan on mokri! Pladnjevi lete, padaju, tip mokri, a Bijelo dugme počinje svirati! Prva pomisao bila mi je da su neuigrani i da je zvuk loš, odmah nakon toga počela je mikrofonija, baš je grdo pištalo a meni je već sve počelo zvoniti na katastrofu. A onda...O YEAH!!! :D Carevi su! Same dobre pjesme, Islamović (ne volim ga baš ali bio je odličan!) pjeva, atmosfera se zagrijava, ulazim u trans, uživam...a tada, kao da muzika sama po sebi nije dovoljna, veličanstveni vatromet! Bio sam očaran, momci sviraju i prkose praskovima vatrometa, a šarenilo nam prilazi sve bliže, u jednom sam trenutku mislio da mogu dotaknuti crvene iskre... :) Tifa je krenuo nakon Islamovića, slijede mahom lagane i svima poznate stvari i već sam pomislio da bolje ne može kad je na scenu došao Bebek (kojeg također na volim baš ali također je bio odličan!)! To je bilo ludilo - svi urlaju, ruke su u zraku, a on ni ne pozdravi već prošapće "Selma"! Taj striček stvarno zna kako se to radi! Sve nešto žestoko, vrti stari kukovima bolje no ikad...ma lud je! :) Kad je izvodio mojeg favorita: "Sve će to mila moja prekriti snijegovi, ružmarin i šaš", poželio sam da publika manje urla - htio sam bez smetnji čuti kako to oni izvode uživo! Tada sam shvatio da karta vrijedi svakog novčića...ova prilika mi se vrlo vjerojatno više nikad neće ukazati, gledao sam istinske majstore koji su pokorili Jugoslaviju, gledao sam legende o kojima sam do sad samo slušao i čitao...i bio sam opčinjen njihovom izvedbom, lakoćom akorda, šoumenstvom pjevača, Bregovićevim nasmiješenim licem - taj u tri sata svirke nije svukao osmijeh s lica, vidi se da je full uživao u svakoj noti! U smijeni dvaju pjevača puštali su nam video isječke iz vremena u kojem je pjevač koji sad dolazi nastupao. Nisam jugonostalgičar, ali moram priznati da su me ti isječci duboko ganuli, bila su to ipak lijepa i romantična vremena, a Dugmići, najjači i najrockerskiji YU bend tada, iz današnje mi persprektive djeluje naivno i nevino - onda su bili neki hahari, bili su kakti neki buntovnici, a danas, sa takvim lookom ih nitko ne bi zapazio! Već samo zbog tih isječaka meni je vrijedilo doći...a gdje je tek sve ostalo što su nam tu večer pružili... Za kraj, bila su dva bisa, za prvi bis sva tri pjevača zajedno su pjevala njihove najpoznatije laganice - šećer su nam zaista ostavili za kraj! U drugom bisu svi su pjevači izveli sami još jednu ili dvije pjesme, došli su na red "Ima jedna tajna veza", i "Lipe cvatu", mislio sam već da je gotovo ali su nas svi zajedno još jednom iznenadili, otpjevali su "'Ajmo curice 'ajmo dječaci" i otišli :) I bilo mi je žao! Tri sata su prošla kao britva, veličanstvena tri sata dobrog zvuka i odlične izvedbe istinskih kraljeva scene! Nezaboravno! Pozdrav! Ddadd

- 03:33 - Vaš komentar je meni dar :) (48) - Štampaj - # - Poplavi imena

22.06.2005., srijeda

.
Umoran...Dugme :)
.

Dragi moji, uskoro idem na koncert Bijelog dugmeta...a umoran sam :) Čujem da su sposobni organizatori prodali 70 000 karata a da policija pušta na stadion 60 000 ljudi, pa tko živ tko mrtav! Drugim riječima, treba stići dosta ranije, stajati nekoliko sati na suncu i čekati da svirka počine...a da sam bar neki zagriženi fan - nije baš da mi se stoji i čeka! Bit će strogo zabranjeno unositi kišobrane, oružje, narkotike i videokamere, a zabranjeno je također i unošenje transparenata koji vrijeđaju na nacionalnoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi. Znači smijem unijeti transparent di piše: Ne podnosim dosadne ćelave muškarce s bradama! Dozvoljeno je unijeti mobitele i amaterske fotoaparate. Ništa nisu napisali o jastucima i plahtama, sve si dolazim u napast da ponesem jednu plahtu, prostrem si je u nekom ćošku stadiona i odrijemam si tih par sati do svirke, a ako bude sreće možda i prespavam koncert :D Dakle, ako na stadionu vidite nekog luđaka kako spokojno spava na plahti prostrtoj na travi, znajte da je to najvjerojatnije Ddadd...ali pliz, nemojte me buditi, autograme nikad ne dajem prije no što prođe sat vremena od buđenja! Toliko, uživajte mi i vi! :D

- 16:40 - Vaš komentar je meni dar :) (21) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Godine...
.

Znate što sam primjetio? Pitaju me koliko imam godina i ja kažem trideset dvije i pol! Kad sam bio mali pola godine predstavljalo je značajan udio mog postojanja i posve mi je jasno da sam govorio dvije, dvije i pol, tri, tri i pol... Onda sam postao 'veliki' pa sam govorio devet, petnaest, devetnaest, dvadeset devet... Nako što sam prešao trideset i prvu vratio sam se u beba mod - prvo sam imao trideset jedan i pol pa trideset dva a sad imam trideset dva i pol! Želim li ja to možda usporiti vrijeme? :) :D

- 12:20 - Vaš komentar je meni dar :) (27) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Sve vrijeme svemira
.

Prije mnogo postova u nekom od komentara poslao sam apel da mi netko nabavi pričicu "Sve vrijeme svemira." Tada sam rekao da ću, ako se nitko ne javi, sam rekonstruirati tu priču, onako kako je imam u glavi. Lagao sam! :) Neću se truditi biti vjeran priči, napisat ću je otprilike onako kako bih je ja napisao da sam dobio autorovu ideju. Ako slučajno pravi autor te priče i pročita ovo, molio bih ga da se ne ljuti, obrisat ću priču s bloga istog trena kad me zatraži! Priču postavljam ovdje jer mislim da je vrhunska, naime, ta pričica od pola stranice pobrala je sve moguće SF nagrade za tu godinu. Krenimo! Sve vrijeme svemira Imali su sve vrijeme svemira i nije bilo dovoljno. Duboko u svemiru u sustavu jednog sunca formirala se planeta a svemir je bio mlad. Planeta se počela hladiti, a svemir se polako širio. Jednog dana na planeti stvorio se život. Prolazilo je vrijeme i oblici života bivali su sve složeniji i napredniji, dok je planeta postajla sve gostoljubljivija. Tada je nastala Civilizacija. Polako su učili, prvo su naučili sve o svijetu u kojem se nalaze - o svojoj planeti. Zatim su počeli učiti o svemiru. A svemir se i dalje širio. Civilizacija se otisnula u svemir i počela istraživati. Dok je svemir stigao na svoju krajnju točku širenja Civilizacija je već ovladala čitavim svemirom. Vladalo je blagostanje i sreća, nije mala stvar biti gospodar svemira! A tada se svemir počeo skupljati. Trebalo je neko vrijeme da Civilizacija shvati što im prijeti - svemir će se skupiti u jednu točku i Civilizacije će nestati! Odmah su se skupili svi najveći mozgovi svemira. Krenuli su u istraživanje kako da se spase, vjerovali su da će uspjeti, imaju na raspolaganju sve znanje svemira i jako puno vremena. Grozničavo su tražili, dok se svemir neumoljivo skupljao i dalje. Milijuni generacija znanstvenika pretresle su svaku mogućnost, činilo im se da su jako blizu - kad bi samo bilo moguće jedan beskrajno kratak trenutak iskočiti iz svemira, onaj mali trenutak koji je potreban da se svemir skupi, ponovo postane prajaje te pokrene Veliki prasak, kad to bilo moguće tada bi se oni vratili u svemir i preživjeli. Imali su sve vrijeme svemira i nije bilo dovoljno.

- 02:02 - Vaš komentar je meni dar :) (15) - Štampaj - # - Poplavi imena

21.06.2005., utorak

.
Najduži dan!
.

Dragi moji, pola osam je na večer a sunce je još visoko na nebu! Danas je najduži dan u godini, i ajmo ga proslaviti! Ja sasvim sigurno neću današnji zalazak sunca dočekati u zatvorenom, želim upiti u sebe onaj zadnji trak svijetlosti - tračak sunca koji sutra više neće postojati! Od sutra dani postaju sve kraći a mene redovito ta činjenica malo rastuži. Početak ljeta je ujedno i početak opadanja sunčeve slave - ne mislite li da je to paradoksalno!? Dosta filozofiranja, ajmo ljudi, spakirajmo se i izađimo van na ovo predivno vrijeme bez ijednog oblačka na nebu i slavimo ovaj dugi dugi dan i vječnu moć naše zvijezde života! Nadam se da ćete uživati u zalasku, ja znam da hoću! vaš Ddadd :)

- 19:57 - Vaš komentar je meni dar :) (20) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Žena ugaslih očiju
.

20.06.2005., ponedjeljak

.
Pitanje: Refrešanje postova!
.

Kako već znate, svaki put nakon što bih odgovorio na neke komentare refrešao bih post. To sam radio da iskočim van i da znate da sam odgovorio. Sinoć sam bio donio nekakvu odluku da neću više refrešati postove nakon što odgovorim na komentare jer mi se učinilo da to nije fer, ne želim do pomislite kako vas navlačim ili nešto takvo, sve do ove moje malodušne frke sam mislio da je to OK jer su komentari dio mog posta pa je tako i moje odgovaranje vama svojevrni post i nema problema oko refrešanja...ali znam da nekim ljudima to smeta pa rekoh da prestanem... Onda mi slatka_žvakica napiše da podržava refrešanje postova! Kako vi gledate na to? Zaista me zanima! Ajmo cure, ajmo dječaci! Ddadd PS: Večeras ili u toku noći ću objaviti pričicu, zove se "Žena ugaslih očiju", trebam je još samo malo dotjerati. To je nastavak na priču "Motel na pola puta" pa tko nije pročitao "Motel..." nek pročita, a tko se ne sjeća nek ponovi gradivo :) PPS: Uživam! :)))

- 18:42 - Vaš komentar je meni dar :) (35) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Profesionalci
.

Provalili su jednom dragoj u stan. Učinili su to zaista profesionalno, stan je bio prazan možda kojih sat vremena a lopovi su u tom vremenu uspjeli (u pol bijelog dana!) provaliti bravu, ispretumbati sve ladice i ormare te nestati. Nisu odnijeli apsolutno ništa! To je bilo jako neobično jer je kutija s nakitom bila na vrlo vidljivom mjestu a nasred stola bilo je skoro tisuću kuna, nije bilo šanse da ih nisu opazili! Nekoliko sati kasnije provalili su draginoj frendici, frendica živi u zgradi koji kilometar dalje i jedino što su uzeli bile su putovnice!! Isto kao i kod drage, u stanu je bilo novaca, nakita i tehnike ali to nisu ni taknuli! Koji mjesec kasnije draga je morala otputovati u inozemstvo. Pretumbala je čitav stan i nakon mukotrpne višesatne potrage napokon su našli mjesto gdje drže pasoše. Umrli smo od smijeha, nije ni čudo da su lopovi ostali kratkih rukava kad ih ni oni koji su ih spremili nisu mogli naći! :-) :)

- 11:04 - Vaš komentar je meni dar :) (29) - Štampaj - # - Poplavi imena

19.06.2005., nedjelja

.
PALINDLOM
.

Ručao sam nedavno sa starcima. Rekoh ja starom: "Čuj foru koju sam smislio: što je to RTL?" "Što?" upita stari. "Palindlom" velim ja. Vidim kako starom vijuge rade, samo čekam, brz je on, znam da će skužiti za sekundu...odjednom se on nasmiješi: "Nije!" veli on. "Kako nije?" "Da je RTL palindlom, onda bi RTL bio LTL!" "Mhmhm" velim ja žvačući odrezak. "JOJ!" veli stari i lupi se po čelu! :) :D

- 19:11 - Vaš komentar je meni dar :) (16) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Poljubac
.

Poljubim dragu a njene oči skrenu negdje gore desno iznad moje glave. Sjetim se naših početaka, strasti, poljupca kad sam od užitka morao zaklopiti oči... Sjećam se i kad je nakon tog poljupca rekla da je sad gledam i ljubim, što sam i učnio, opijen beskrajnom tamnom dubinom dvaju dugmeta od ugljena... Nije bilo prvi put, već neko vrijeme gleda u stranu kad se ljubimo. "Zašto uvijek zakolutaš očima kad se krenemo ljubiti?" upitao sam. "Nije istina, kako možeš reći da zakolutam očima, to se tebi samo čini!" "Dobro, ne zakolutaš već jednostavno ukipiš pogled gore desno, iznad moje glave." "A, to se ja kao sramim!" "Drugim riječima, preseravaš se." nasmijem se ja. "Ma ne preseravam se!" veli ona. :D

- 15:13 - Vaš komentar je meni dar :) (26) - Štampaj - # - Poplavi imena

18.06.2005., subota

.
Dva mjeseca...u brojkama.
.

.
Maženje
.

Ležali jednom draga i ja u krevetu. Mazim je ja, uživam, ali nekako mi se čini da me ona ne doživljava previše. Sjetim se naših početaka i njenih nježnih dodra... "Zašto ti mene skoro uopće više ne maziš?" upitam je. Draga me pogleda i ispali ko iz topa, ko da je odgovor već imala u pripremi: "Zato što vi muški volite dodirivati a mi žene ne! Ja nemam želju da te mazim već samo volim da si mi blizu, uživam u tvojoj blizini!" "Ili si lijena!" pomislim ja... :)

- 09:37 - Vaš komentar je meni dar :) (20) - Štampaj - # - Poplavi imena

17.06.2005., petak

.
Utvare
.

Dragi moji! Evo priče koju želim podijeliti sa vama. Istinita je! Pa razmislite :) Seka i ja smo voljeli izlete u Zagorje, ogromno dvorište bilo je savršeno prostranstvo za naše igre. Jedvo bi smo dočekali subotnje jutro kad bi se svi ukrcali u našu bijelu bubu i krenuli k baki. Jednom, u sumrak, igrali smo se moja mala seka i ja skrivača u bakinom dvorištu. Moji moralni obziri bili su fleksibilni i odlučio sam to iskoristiti pa sam virio pored stupa, preciznije bi bilo reći zurio sam, jer se čak nisam ni pravio da žmirim! Gledanje se isplatilo - ugledao sam seku kako polako i elegantno prolazi pored petesetak metara udaljenog štaglja i ulazi u klijet. Cijelo sestrino kretanje i njena pojava bili su mi čudni, a seka je bila nekako prozirna, tada sam mislio da je to zbog noći koja se počela spuštati. Iz sveg glasa zavikao sam "IDEEM" i odjurio prema klijeti. Otvorio sam vrata od klijeti a tamo nije bilo nikoga! U taj čas začuo sam "Pik spas za mene", okrenuo sam se i užasnut ugledao seku kako stoji pored bandere. Mislim da sam tada bio blijed poput prikaze koju sam malo prije vidio. Pitao sam seku da li je bila kraj klijeti, rekla je da nije, da se sakrila skroz na drugoj strani! Preživjela je nakon toga moje unakrsno ispitivanje i zaključio sam da joj posve vjerujam. Od tog dana vjerujem u utvare. :)

- 14:27 - Vaš komentar je meni dar :) (30) - Štampaj - # - Poplavi imena

16.06.2005., četvrtak

.
Stari...iza kulisa :)
.

.
Žuto okida :D
.

.
Kako sam uslikao recept
.

Dragi moji, vidio sam komentar da sam recept mogao jednostavno prepisati, ali ja sam želio da vi uživate u autentičnosti tog recepta, tog neuglednog komadića papira koji mi je donio tako mnogo radosti :) Da vas uvjerim da nisam lijen objasnit ću vam sad kako je slika recepta nastala i shvatit ćete da je postavljanje autentičnog recepta na blog bilo daleko teže od pukog prepisivanja tih par redaka! Kao prvo, naišao sam na neke tehničke prepreke. Najveća je prepreka što kod kuće nemam ni skener ni digitalni fotoaparat, niti to neki moj bliskiji susjed ima. Nisam se dao pokolebati i skovao sam plan: uslikat ću recept mobitelom, prebaciti na komp i objaviti ga! Planove je lako smišljati, oduvijek je njihovo provođenje ono što je problem, tako ni ja nisam bio iznimka. Krenimo redom: - Moj komp nema bluetoth ili IC port. Laptop ima IC port ali ga nikad nisam koristio. Upalio sam laptop i pola sata sam tražio gdje mu je IC port. - Upalio sam svjetlo u sobi. - Uslikao sam recept mobitelom. Nije bilo memorije. Obrisao sam hrpu bezveznih slika. - Uslikao sam recept mobitelom. Prebacio na laptop. Otvorio sliku. Ništa se nije vidjelo! Slova su preblijeda. - Prebacio sam kameru u mobu na 'noćni način snimanja'. - Uslikao sam recept mobitelom. Prebacio na laptop. Otvorio sliku. Ništa se nije vidjelo! Slova su preblijeda. - Popeo sam se na stolicu. Približio sam recept lampi i držeći recept jednom rukom, stojeći na stolici i slikajući drugom rukom uslikao sam recept. - Pokušao sam prebaciti recept na komp ali nije išlo. Nakon petnaest minuta sam shvatio da se IC port na mobitelu sam ugasi nakon 10 minuta. Upalio sam IC na mobu i prebacio sam sliku na laptop. Ništa se nije vidjelo. Slova su premala! - Popeo sam se na stolicu i uslikao sam gornji dio recepta, već sav drhteći od stajanja sa ispruženom rukom nadomak lampe, savijanja bilježnice prstima tako da bude ravna i držanja moba drugom rukom, istovremeno nastojeći biti miran i uhvatiti pola recepta u fokus. Zatim sam uslikao i donji dio recepta. Bez palca. Prebacio sam obje slike na laptop. - Sa memory stickom sam prebacio slike sa laptopa na komp. - U photoshopu spojio slike i avaj..gornja slika je bitno tamnija od donje..slova se skoro uopće ne vide, nekako su mutna i blijeda. - Sredio to najbolje što sam znao...otprilike 20 minuta sam dotjerivao taj recept u photoshopu igrajući se sa osvjetljivanjem slike. - Postavio to na blog sa ImageShack-om. Eto, vidite, tko zna što ja sve još neću morati učiniti na svom trnovitom putu do slave! :D

- 04:47 - Vaš komentar je meni dar :) (5) - Štampaj - # - Poplavi imena

15.06.2005., srijeda

- 18:15 - Vaš komentar je meni dar :) (19) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Prvi put
.

Sjećam se kako je to bilo kad je majka prvi put išla raditi kremšnite. Bilo je to prije puno godina, tada google nije postojao pa su recepti su bili puno vrijednija roba no sad. Nešto je falilo u receptu koji je imala, nije bilo jasno kako se radi kora od kremšnita ali nema veze, majka avanturistica će pokušati. Radila ih je čitavo popodne i nije trebala javiti da je gotova jer smo čekali u pripravnosti i budno motrili svaki njen pokret - sjatili smo se u kuhinju ko divlja gladna horda, spremni da u minuti raznesemo sav njen trud. Majka nam je počela rezati kocke, a kad tamo, iznenađenje - nož nije htio kroz koru od kremšnita! Kora je bila tvrda i suha i postalo je jasno da je majka umjesto lisnatog stavila mlinac! Mlinac se čak i nadigao ko pravi mlinac, imao je po svojoj površini one napuhnute rupe - bio je to nevjerojatan prizor, fina žuta fila između dva mlinca! Kad smo to ugledali sestra i ja, dali smo podršku mami - naizgled mrtvi ozbiljni kimali smo glavama i rekli joj da je u kremšnitama ionako najvažnija fila. Što se mene tiče, to je bila je istina, u to vrijeme čak nisam ni volio koru od kremšnita i bilo mi je svejedno jel gore mlinac. Maknuli smo koru i počeli jesti filu - fila je bila zaista vrhunska. U taj čas u kuhinju je ušao tata. Ugledao je mamino djelo, zadigao obrvu, ni riječ nije rekao već je prišao ladici i izvadio nož. Tada je došao do kremšnita, rukom odlomio komad kore, i nožem počeo mazati filu na koru! Činio je to isto tako na izgled mrtav ozbiljan i skoncentriran, pažljivo je mazao filu na koru kao da maže putar na kruh. Tada je na neki poseban način, nekako teatralno prinio to novo jelo ustima i zagrizao! To je bilo previše, sestra i ja smo se tako počeli smijati da smo zarazili i odrasle, cijela kuhinja je slijedećih sat vremena tutnjala od smijeha! Slijedeće kremšnite su joj zato uspjele nevjerojatno dobro, majka je postala majstorica za tu deliciju ali mi smo još godinama umirali od smijeha kad god bi nam najavila da će raditi kremšnite... :D

- 15:04 - Vaš komentar je meni dar :) (25) - Štampaj - # - Poplavi imena

14.06.2005., utorak

.
Farbanje
.

.
Hihihihi
.

Najdraži moji, jako ste mi super i znam da vas svrbe prsti ali imam jednu molibu: nemojte ostaviti komentar na ovaj post! Ponavljam: nemojte ostaviti komentar na ovaj post. Nemojte ostaviti komentar na ovaj post! Sad ste vi na redu, budite hrabri...i prste k sebi :-)) Hihihihi Vaš Ddadd. :D

- 13:17 - Vaš komentar je meni dar :) (20) - Štampaj - # - Poplavi imena

13.06.2005., ponedjeljak

.
Izlazak sunca
.

Jednom sam se zbog nekog posla probudio prije zore. Bio sam mamuran i umoran - nisam pamtio kad sam zadnji put ustao iz kreveta prije osam. Ušao sam u svoj auto i polako vozio prema istoku. Sivi horizont postajao je sve svjetliji, polako se budio dan...a onda odjednom bi svjetlost!! Velika naranđasta kugla izronila je iz sutona a moju dušu ispunila je neviđena radost! Bio je to zaista veličanstveni početak dana... "Ovo je predivno", pomislio sam i obećao samom sebi: "Moram taj prizor viđati češće!" Od tog dana svakog jutra ugodno ušuškan u toplinu svojih pokrivača sanjam izlazak sunca. :D

- 21:35 - Vaš komentar je meni dar :) (41) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Kako sam počeo pisati
.

12.06.2005., nedjelja

.
Himera
.

11.06.2005., subota

.
In...Out
.

Čitam današnji večernji. Na zadnjoj stranici imate uvijek ona dva člančića 'IN' i 'OUT'. U jutarnjem imate isto to ali se zovu, ako se dobro sjećam, plus i minus. Moram priznati da ne kužim tko to bira, prije par mjeseci je najpozitivnija vijest dana po jutarnjem bila da je auto bomba raznio pola kvarta tam negdje, ali da su svi ostali živi! Ma nije mi jasno da pod 'IN' vrli urednici nikako ne mogu odabrati vijest koja je posve pozitivna, nešto što bi me moglo razveseliti kad to pročitam uz jutarnju kavicu. Gledajte samo što nam je danas večernji ponudio pod 'IN': IDEJA: Kako bi se osjećali što povezanijima, mladi bračni parovi u jednoj londonskoj privatnoj klinici odsad mogu vjenčano prstenje izraditi od vlastitih kostiju. Nisu čak ni uskličnik stavili na kraj! Ma, fasciniran sam, ova ideja će mi istinski izmjeniti život! :D

- 21:48 - Vaš komentar je meni dar :) (38) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Fantomske palačinke
.

Jednom je majci prekipilo. Ne znam što je kumovalo tome ali proglasila je ona štrajk! To je bilo još prije ovih doba štrajkanja profesora i liječnika, tako da stvarno ne znam što je moglo biti razlog njenom štrajku, stvarno ne znam (ma časna riječ ne znam ;-) ). Prala je ona i dalje veš, kuhala je ona ručak i dalje - štrajk se ticao samo dodatnih poslova koji nisu navedeni 'pod obavezno' u kolektivnom ugovoru sindikata prerano umirovljenih domaćica. Dakle, nema više 'daj pliz dodaj ono', 'daj molim te ispeci mi palačinke', 'kad odeš u dućan daj nam usput kupi čokoladu'. Toga nema - od sad svi imamo žešću podjelu poslova, od sad ako želimo kerefeke moramo si ih ispeći ili nabaviti sami...ma teror živi :D Unatoč teroru seka i ja smo i dalje prilično dobro živjeli - preko noći smo prestali tražiti majku bilo što a dopunski smo se prehranjivali po menzama, picerijama i slastičarnicama - bilo nam je bogovski iako, ruku na srce, falili su nam mamini kolači :) Jednog lijepog jutra uz kavicu svi skupa sjedimo i uživamo. U jednom trenutku, ničim izazvana, majka me upita: "Ddadd, da li ti se jedu palačinke?" Mojoj sreći nije bilo kraja: "YESS!!!! Naravno da mi se jedu." :) U taj čas majka se sjeti da štrajka! Pogleda me ispod oka i nekako zlurado ispali: "Onda si ih ispeci sam!" Na te riječi ona prasne u zao smijeh...ihihihihihii! :D

- 15:18 - Vaš komentar je meni dar :) (32) - Štampaj - # - Poplavi imena

10.06.2005., petak

.
Inkubator
.

Da malo prospikam s vama, vidim da me puno dama čita pa da iskoristim priliku dok sam još popularan :) Imao sam nedavno jedan razgovor u kojem su se sve dame izjasnile da bi objeručke prihvatile inkubator. Pogađate, pitao sam ih da li bi radije zatrudnjele ili bi radije stavile svoje jajne stanice i očevu spermu u neki inkubator i za 9 mjeseci preuzele bebača?! U mom društvu sve su se žene izjasnile za inkubator. Mislim si ja tad kako one imaju pravo...nema devet mjeseci mučenja, nema porođajnih muka, nema carskog reza niti muka oko začeća...to bi za žene zaista bila milina! S druge strane, počeo sam razmišljati o pročitanim tekstovima gdje piše da djeca već u utrobi osjećaju majku, njene stresove i njenu radost, pa sam si mislio, možda je nošenje djeteta u trbuhu svojevrsna priprema za život! Zatim sam mozgao o tome da li bi to bilo čisto štancanje djece, odnosno, da li nošenje u trbuhu produbljuje odnos majka - dijete. Zaključio sam da nošenje djeteta u trbuhu ne bi trebalo bitno produbiti taj odnos jer bi to onda značilo da očevi ne mogu postići duboki odnos sa djetetom jer nisu bili trudni, a mislim da to nije tako. Onda mi je još palo na pamet dojenje - kažu da treba dojiti što duže jer se dijete tako bolje razvija i ima bolji imunitet. Djeca iz inkubatora vjerojatno ne bi imala majčino mlijeko. Što vi mislite o tome? Ja osobno ne mogu zamisliti sebe trudnog niti da rađam, ja bih odmah izabrao inkubator, ali, ja sam ionako od malih nogu znao da neću rađati dok se za žene to ipak podrazumijeva. Ima još nešto o čemu sam razmišljao: Doktori sad izmisle taj inkubator i uvjeravaju me da je on OK. Kako ja to zaista mogu znati!? Da li ste čuli za talidomid, famozni bezazleni lijek protiv jutarnjih mučnina zbog kojeg se pedesetih godina u Americi rodilo na tisuće djece bez udova? Citiram: Mnoga deca rođena su sa skraćenim ekstremitetima zbog toga što su njihove majke koristile talidomid u trudnoći da bi suzbile jutarnju muku. Nije bio dovoljno poznat mehanizam delovanja leka ali se smatrao bezbednim—čak i kod većih doza. Hiljade dece je rođeno sa skraćenim rukama pošto je talidomid uveden u redovnu medicinsku upotrebu. Samo polovina ove dece preživela je prve mesece posle rođenja. Tek 1961. godine, pet godina od rođenja prvog defektnog deteta, jedan akušer je pomislio da postoji veza između tog, navodno bezazlenog leka u odraslih i malformacija u dece koje se viđaju ako se lek uzima u prva dva meseca trudnoće. Licenca za talidomid je povučena nekoliko meseci kasnije. Da li je inkubator OK znat će se za trideset godina, kad se uvjerimo da su sva ta djeca iz inkubatora ispala OK! Drugim riječima, za trideset godina bih tek pristao na inkubator, pod uvjetom da ga izmisle odmah :) Toliko od mene..baš guram nos tamo gdje mi nije mjesto :-)))

- 20:00 - Vaš komentar je meni dar :) (27) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Nema jaja
.

Jedne ugodne večeri zamirisale mi neodoljivo palačinke kroz prozor. Došao sam do majke, ona je nešto čtala: "Mama, ja bih palačinke." Majka me pogleda, pokaže rukom prema fotelji i veli: "Dobro sine, ali prvo sjedni tamo i snesi jaje." :D

- 14:19 - Vaš komentar je meni dar :) (31) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Mars i Venera
.

Kaže draga da se super slažemo. Rekoh ja njoj da je to zato što se ja u svemu slažem sa njom a ona se samnom u ničemu ne slaže! "Nije istina!" veli ona. "Eto vidiš!" - velim ja! 1:0 za mene ;) :D

- 09:25 - Vaš komentar je meni dar :) (27) - Štampaj - # - Poplavi imena

09.06.2005., četvrtak

.
SMS King
.

Imam rođaka, dosta mlađeg od mene. Živimo udaljeni 600 km pa komuniciramo samo SMSovima. Momak je SMS ovisnik, bon mu traje onoliko dugo koliko su mu sugovornici spremni odgovarati, njegova uvijek mora biti zadnja! Ja imam pretplatu, ponekad se baš zainatim pa mu odgovaram na sve što napiše i to traje li traje a onda, odjednom, on ne odgovori, hehehe! Slijedeći put se javi kroz par dana, kad skupi novaca za novi bon...jadničak mali...hihihihi :) Važno je da napomenem da je momak pravi frik za mobitele - non stop mi javlja neke fantastične trikove pomoću kojih mogu u mobu učiniti nezamislive stvari. Uživam u tome, osjećam se skoro kao da sam preveslao sistem kad pomoću nekih divljih kombinacija tipki stižem u neke zaključane postavke na mobu, kad mi se pojavi meni za koji nitko osim par 'odabranih' ne zna da postoji, kad uvidiš da si stvarni gospodar svoje igračke. Nikad u zbilji ne iskoristim te mogućnosti ali to nije važno - važno je da ih mogu iskoristiti kad god poželim, to je taj pravi egotrip, bit svega što me pokreće... Kad mu pošaljem SMS stiže mi raport da je momak primio poruku. Dvije sekunde kasnije stiže mi i odgovor. Naime, mali je kralj SMSa, gledati njega kako tipka prava je fascinacija...drži oba palca na svojoj nokiji i nešto kao mrda mikropokrete palcima. Ništa se ne dešava a odjednom shvatite da se na zaslonu pojavljuju čitave riječi ili rečenice odjednom! Moj dojam tada je kao da tipka mislima - tipka daleko brže no što se slova stignu pojaviti na ekranu! Živo me zanima da li ima gdje kakvo prvenstvo u brzom SMSanju...veću brzinu od njegove ja jednostavno ne mogu zamisliti. Naši razgovori su ponekad i pametni. Evo, dat ću vam primjer jednog takvog razgovora od prije dva dana - razgovor sam ovaj put inicijalizirao ja: "Sori, nisam ti se javio, crko mi mob, u autu sam ga stavio puniti ali ga nisam upalio jer nisam znao PIN i morao sam čekati da dođem kući." "Nema frke. Promijeni si pin u 6369 ;)" Namignuo je!! Super! "Šest tri šest devet" mislim si ja - "wow tko zna što će se desiti kad utipkam 6369! Koja je sad pak to skrivena postavka da mi je znati!?!" "Što će se desiti tada?" oprezan sam ja. "Vidjet ćeš!" Nisam više mogao izdržati. Užurbano sam pronašao opciju za mjenjanje PINa. Utipkao sam novi PIN i stisnuo da prihvaćam promjenu. Bio sam spreman zažmiriti ako se na ekranu slučajno pojavi kakvo zasljepljujuće blještavilo... Nije se dogodilo ništa! Odem na njegovu poruku, provjerim, zbilja je 6369. "Ništa se nije desilo - zašto 6369" upitam ga ja. "Lako se pamti." odgovori mi momak. "Da da, zbilja ti je to jak razlog...đubre malo!" - "počastim" ga u mislima :) :D

- 16:22 - Vaš komentar je meni dar :) (36) - Štampaj - # - Poplavi imena

08.06.2005., srijeda

.
Za Magi i Ribicu...
.

Pička...mala stvar a čovjeka veseli...

- 23:38 - Vaš komentar je meni dar :) (21) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Motel na pola puta
.

07.06.2005., utorak

.
Mali sportovi
.

06.06.2005., ponedjeljak

.
Različitosti
.

.
Opet SMS lista + prijedlog uredništvu
.

05.06.2005., nedjelja

.
Organiziranost
.

Jednom mi je draga bila djeveruša na nekom vjenčanju - drugim riječima, djevojče koje nikad nije izašlo iz tenisica i traperica trebalo je odjednom uskočiti u svečanu odjeću! Ode ona u šoping, kupi prekrasnu rozu haljinu. Dođe kući, isprobava, kad li ju mama pita: "A kakve ćeš cipele nositi?" Lupi se draga po čelu i trk natrag u šoping pa kupi sjajne ljetne cipele na poluvisoku petu. Na svadbi je riknula u tim cipelama, skinula ih je negdje početkom druge polovice noći! Tu njenu gestu sve su žene (čak i mladenka) jedvo dočekale te su kao na komandu čoporativno skinule cipele s bolnih nogu i gacale naokolo bose, na veliko zgražanje mladoženjine bogate, ugledne i fine obitelji. Pogotovo je bilo vidljivo zgražanje mladoženjine mame. A sad ono pravo: Godinu dana kasnije... Nazove nabolja prijateljica moje drage, njih dvije su ko prst i nokat, vrlo su slične fizički, iste su građe, čak se i jednako zovu...ni prijateljica se nikad nije izvukla iz traperica i tenisica :) "Idem na neko vjenčanje a nemam što obući." "Hoćeš da ti posudim haljinu u kojoj sam ja išla?" "Može, super! Odmah dolazim!" Petnaest minuta kasnije dođe frendica po haljinu i odjuri kući isprobati je. Nakon pola sata zvoni telefon. "Haljina mi je super ali nemam nikakve cipele koje idu uz nju!" "Hoćeš li da ti ja posudim cipele u kojima sam ja išla?" "Može, super! Odmah dolazim!" Četvrt sata kasnije dođe frendica, uzme cipele i odjuri kući. Trideset minuta nakon toga zvoni telefon: "Jako mi dobro stoje haljina i cipele, ali nemam baš nikakvu torbicu što paše uz to!" "Mogu ti posuditi torbicu koju sam si kupila točno za tu priliku!" "Super siii! Dolazim!" Uskoro se prijateljica moje drage treći put pojavi na vratima, uzme torbicu i nestane...kad je telefon zazvonio nitko nije sumnjao da je to ona... "Znaš što? Nemam nikakav lak za nokte koji pristaje uz tu kombinaciju!" "Nema brigaš! Imam ti ja ružičasti lak koji sam kupila specijalno zato da ga nosim uz to, dođi slobodno!" Dođe djevojče, uzme lak za nokte i sprema se odjuriti, kad moja draga poviče: "Stani, imam i ogrlicu koja paše uz to!" Frendica upita: "I tu ogrlicu si nosila na vjenčanju?" "Da!" važno će draga. "Onda uzimam!" Vidite li vi tu organiziranost, ja nemam riječi...zamislite samo da se draga nije sjetila ogrlice, prijateljica bi morala doći i peti put...ma brilijantno, kako li se samo sjetila! :D

- 21:01 - Vaš komentar je meni dar :) (28) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Mjesečeva Maja
.

Dragi moji, jel vam se ikad desilo da vas nečiji tekst vrtoglavo pukne u neki davno zaboravljeni film - vaš film, gdje ste vi imali glavnu ulogu? Meni se to desilo danas, pročitao sam priče od blogerice koja piše blog Maja u javnoj kući. Te njene priče su me baš dotaknule, otvorile su nešto potisnuto u meni, sjećanje na fascinantna i neobična zbivanja u periodu od 1987., pa sve do negdje 1993. Sad mi je jasno zašto nikome ne pričam o tim danima (niti ću i slovca o tome napisati ovdje) i tek sad shvaćam u potpunosti zašto sam onako reagirao prema malenoj iz priče Mjesečeva ratnica! Shvatio sam i zašto već toliko dugo želim napisati još jednu priču, o jednoj drugoj kraljici noći, o ženi s kojom sam imao nevjerojatno uvrnuti romantični trenutak - mislio sam da je to samo pričopisanje ali eto, sad znam, ni Mjesečava ratnica nije slučajno moja prva priča ovdje, niti priča o kraljici noći ne želi toliko snažno iz mene samo tako! Čudan je taj osjećaj, idem ga malo analizirati u sebi, a vama koji volite priče mogu zasad samo toplo prepručiti da pročitate blog Maja u javnoj kući! Zanimala bi me i vaša mišljenja o njenom blogu, da li ovdje ili kod Maje, svejedno je! Javite se! Pozdrav! Ddadd

- 14:54 - Vaš komentar je meni dar :) (10) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Danas pričao sa društvom i smislio jednu foru :)
.

Znate li što je to RTL? Palindlom! :D

- 02:00 - Vaš komentar je meni dar :) (15) - Štampaj - # - Poplavi imena

04.06.2005., subota

.
Osjećaj krivnje II
.

Dragi blogeri, polako mi se čini da trčim pred rudo :) Prvo sam vam obećao treći dio pod mojih osvrta Vječnost 1 i Vječnost 2 koji bi se zvao Posljedice vječnosti. Nisam napisao taj post jer sam u međuvremenu saznao još neke zanimljive detalje pa čekam da to u meni sazrije - ne želim pisati na silu. Nadalje, obećao sam vam i priču o noćnim morama - priču lagane strave i natprirodne tematike. Sve što mogu reći je da neće biti prije srijede... Kad je tome već tako, red je da se posvetim onom trećem neispunjenom obećanju - postu o izazivanju osjećaja krivnje u drugim ljudima! Tako ću se osjećati manje kriv :D Daklem, ovaj post je nastavak mog osvrta na osjećaj krivnje ali se može čitati odvojeno. Pa krenimo onda! :) **** Koliko puta ste rekli nešto na način da je to zaboljelo blisku vam osobu? Koliko ste puta podsjetili svoje bližnje na neku njihovu pogrešku a da se to 'podsjećanje' moglo glatko izbjeći? Da li ste ikad povikali na nekog kad je taj nešto razbio, prolio - odnosno kad je pogriješio?! Kada ste kritizirali ili špotali tu osobu koja je pogriješila, da li ste mislili da je tu grešku učinila namjerno? Niste, jelda?! Ljutili ste se na tu osobu i željeli ste je kazniti. Kako sam već napisao u postu o ljutnji ljutimo se ako mislimo da nešto 'mora' ili 'ne smije' a to se ne ostvari! Zar vama drage vam osobe ne smiju griješiti?! Može biti i da se niste ljutili a da ste ipak ubacili otrovnu kritiku - jer tako treba. Ja bih vam ovim postom želio ukazati da ne treba! Da su vas samo tako odgojili! Izazivanje osjećaja krivnje u drugim ljudima je totalno loš čin i jedan bolesni oblik manipulcije koji nažalost doživljavamo kao normalan jer se često upotrebljava kao odgojna metoda podizanja djece. Razmislite malo o tome i vidjet ćete da se sve može reći na lijep način, bez tlačenja ljudi iz naše okoline! Sad ću zanemariti motiv zbog kojeg nekome namećete taj osjećaj. Posvetit ću se osjećaju koji vi osjećate dok nekog 'ubijate u pojam'! Dakle, dragi moji čitetelji, pozivam vas da slijedeći put kad nekog zgromite nekom vašom reakcijom ili nekom upadicom, da tad upitate sebe "Što ja osjećam sad kad se ova druga osoba osjeća loše?". Osobno smatram da postoje dva glavna, međusobno suprotna osjećanja: sadistički (trijumfalni) i normalni. Sadistički: To vam je kad osjećate neku radost - ispali ste pobjednik, uspjeli ste nekom malo drmnuti psihu! Ima raznih razloga zbog kojih to osjećate - nekog ne volite pa ga tlačite, nekog 'volite' ili zbilja volite, ali želite imati kontrolu nad njim, osjećate se inferiorno pa svoj ego dižete spuštajući druge a to vam godi :) Normalni: To sam ja tako nazvao reakciju kad vam je žao! I treba vam biti žao! Ne trebate se osjećati krivi jer ste nekog bocnuli, to nikako, trebate si priznati da ste nekog namjerno ozlijedili! Jer, izazivanje bola u psihi je ozljeda kao i svaka druga! Samo se ne vidi. Kad vam zbog toga bude žao, tada slijede raznorazne rekacije. Majke npr, njima je žao ali će dijete 'samo tako shvatiti', muževi se povuku u neki svoj kutak i šute, čekaju da ozljeda zacjeli, ljubavnik će početi grliti, maziti i izvinjavati se... Ono što ja mislim: u takvim situacijama je najbolje odmah i naglas priznati krivnju! Reći jasno i glasno: "Oprosti, nisam te želio/željela povrijediti. Napravio/la sam to zbog toga i toga!" Ako imate zdrav odnos tada vam se druga strana neće počet osvećivati tako što će sad pak ona u vama izazivati osjećaj krivnje i vrlo vjerojatno će incident proći relativno bezbolno. Sad ću vam pokušati to predočiti primjerima: Primjer 1. Dijete je naraslo...počinje izlaziti van, dolazi kasno kući. Svaki put kad dođe ugleda svoju majku blijedu kao smrt i zabrinutu, kako budna čeka da sa mali vrati. Koja manipulacija! Ako je dijete savladalo sve principe tad ga mamin 'nijemi protest' neće spriječiti u daljnjem tulumarenju. Naime, dijete zna da radi sve što 'je u redu raditi', tj. nije ništa krivo i zašto bi onda imalo osjećaj krivnje?! Majka te principe očito nije svladala, jer izigravanje paćenice i igranje na kartu tuđeg suosjećanja ili tuđeg osjećaja krivnje je ružna stvar! Majka je trebala napraviti nešto od slijedećeg: a) Uvjeriti se da se djete ne drogira i da ne izlazi na opasna mjesta, riješiti se brige tako da si objasni da je to sve OK i mirno spavati. b) Ako shvati da je to što dijete radi opasno tada razgovorom pokušati urazumiti dijete, ako ne ide, onda ni zabrane nisu loše ali djete mora imat neku alternativu 'lošim izlascima'. c) Ako ništa ne pomogne i nema izbora, ili se pak ne može osloboditi zabrinutosti, tada treba zadržati tu svoju brigu za sebe! Ovo pod 'c' želim dodatno objasniti. Majka itekako smije reći (dapače, treba reći!) da je zabrinuta ali to mora učiniti u razgovoru i pričajući sa djetetom! Dijete i ona moraju tad zajednički iznaći neko rješenje. Majka nikako ne bi smjela svaki put kad vidi dijete igrati na kartu njegovog osjećaja krivnje i duboko uzdisati, praviti paćeničke face ili napominjati da čitavu noć nije od zabrinutosti oka sklopila! Primjer 2. Dijete kaže: "Marko ima mobitel od 3800 kuna a ja nikad ništa nisam imao :(" a) Dijete možda istinu zbori - možda nikad nije imao ništa jer nemate para?! U tom slučaju vas ne to treba nimalo mučiti - takve su okolnosti - trebate priznat malom da ste vi krivi jer niste uspjeli dovoljno zaraditi, možda ste nesposobni, možda niste dovoljno učili dok ste bili mladi a možda zbilja niste imali sreće u životu ;) b) Dijete vas možda manipulira - igra na kartu vašeg osjećaja krivnje! Ako to radi - to ste ga najvjerojatnije vi naučili 'mrkva batina' i 'osjećaj krivnje' odgojnim sistemom! Vi to radite jer znate da taj sistem na vama pali pa će paliti i na djetetu! Dijete to radi jer zna da taj sistem na vama pali :) Rješenje tih manipulacija je jednostavno - pomozite sebi pa će vam i drugi pomoći! Eliminirajte osjećaj krivnje, kako iz svog života, tako i iz života drugih, i manipulacije tog tipa će nestati. I svima će nam biti ljepše na Zemlji! :)

- 13:02 - Vaš komentar je meni dar :) (35) - Štampaj - # - Poplavi imena

03.06.2005., petak

.
Top Comment :)
.

Jučer su u jednom trenutku sa bloga svima iščezli svi komentari! Zgranuto sam promatrao svoj blogić potpuno bijel, na kraju svakog posta pisalo je nešto kao: - 02:02 - Vaš komentar je meni dar :) (0) - Štampaj - # Nula u zagradi! Nema vas više!!! Počeo sam si kao totalni optimist govoriti: "Ma možda je to i dobro - sad svi krećemo od nule, svi ćemo krenuti sve komentirati svima i to će biti baš zabavno!" :) Koliko god se ja tješio, ne mogu vam opisati svoju sreću kad su se komentari vratili! To me je ponukalo da si napravim dobar backup bloga, ali, ponukalo me je i na još nešto! Na razmišljanje o top listi komentara! Pa da počnem: Najteže mi je pao komentar u kojem je netko misleć da je Bog Znanja glatko izjavio da izmišljam, skupljam bodove na patetiku itd. Najviše i najglasnije sam se smijao na (jedini izbrisani a da nije duplić) komentar jedne mlade dame: Odi u kurac! Lijepih komentara ima jako puno (1250 ih imam a svi su valjda lijepi!) ali.. Najljepši komentar mi je vjerojatno slijedeći: Imala sam malu macu. Bojala bi se novih stvari, ali isto tako je bila užasno znatiželjna. Onda bi neko vrijeme samo kružila, gledala. Poslije bi se odvažila malo pomaknuti predmet šapicom, šutnuti ga da vidi neće li je napasti.:) Sve dok se ne bi približila i skužila da je bezopasan i interesantan. postepeno bi igračka i maca postali najbolji prijatelji. Ko pripitomljavanje iz Malog Princa. :) Raspisah se. Meni tako izgleda ovo blogoforumiranje. Taj komentar tiče se upoznavanja preko bloga :) Najozbiljnije mislim da si nabavim jednu malu macu :)) Sad bih tu ja pitao vas: Koji su vaši Top Comment? Svi komentari su dobrodošli, ako vam se ne da pisat vaše komentare, slobodno vi komentirajte ove moje - uživam vas čitati! :) Pozdravlja vas Ddadd :) *

- 16:33 - Vaš komentar je meni dar :) (29) - Štampaj - # - Poplavi imena

.

.

.Noć je mračni dio dana! Ako ovu rečenicu nitko nije rekao prije mene, pripisujem si autorstvo :) I idem spavati :-)

- 04:44 - Vaš komentar je meni dar :) (14) - Štampaj - # - Poplavi imena

02.06.2005., četvrtak

.
SMS Cool lista :(
.

.
Moj stoti post ...i... jučer napisane Kapi bisera
.

01.06.2005., srijeda

.
Napaljena draga
.

.
Knjiga pohvala i žalbi :-)
.

Dragi moji blogeri, na redu je nova Ddaddotvorina a to je Knjiga pohvala i žalbi :-) Razmišljao sam kako na blogu fali kutak u kojem bi ste potpuno nesmetano i bez straha da narušite nešto oko trenutne teme mogli napisati ono zbog čega vas jako svrbe prsti a da vam se to ne uklapa u komentare za trenutni post! Sjetio sam se jednostavnog rješenja - treba samo otvoriti post na koji ćete moći doći jednim klikom i tamo napisati bilo što! Post sam smjestio pola sata prije svog prvog posta na blogu i proglasio sam ga vašim kutkom - tamo ste vi gospodari :) Link na taj kutak je desno, ispod mog maila...uživajte i pozdrav! Ddadd :)

- 10:24 - Vaš komentar je meni dar :) (5) - Štampaj - # - Poplavi imena

.
Majka - tužan san!
.