Dragi moji!
Evo priče koju želim podijeliti sa vama. Istinita je!
Pa razmislite :)
Seka i ja smo voljeli izlete u Zagorje, ogromno dvorište bilo je savršeno prostranstvo za naše igre. Jedvo bi smo dočekali subotnje jutro kad bi se svi ukrcali u našu bijelu bubu i krenuli k baki.
Jednom, u sumrak, igrali smo se moja mala seka i ja skrivača u bakinom dvorištu. Moji moralni obziri bili su fleksibilni i odlučio sam to iskoristiti pa sam virio pored stupa, preciznije bi bilo reći zurio sam, jer se čak nisam ni pravio da žmirim!
Gledanje se isplatilo - ugledao sam seku kako polako i elegantno prolazi pored petesetak metara udaljenog štaglja i ulazi u klijet. Cijelo sestrino kretanje i njena pojava bili su mi čudni, a seka je bila nekako prozirna, tada sam mislio da je to zbog noći koja se počela spuštati.
Iz sveg glasa zavikao sam "IDEEM" i odjurio prema klijeti. Otvorio sam vrata od klijeti a tamo nije bilo nikoga!
U taj čas začuo sam "Pik spas za mene", okrenuo sam se i užasnut ugledao seku kako stoji pored bandere.
Mislim da sam tada bio blijed poput prikaze koju sam malo prije vidio. Pitao sam seku da li je bila kraj klijeti, rekla je da nije, da se sakrila skroz na drugoj strani! Preživjela je nakon toga moje unakrsno ispitivanje i zaključio sam da joj posve vjerujam.
Od tog dana vjerujem u utvare.
:)
Post je objavljen 17.06.2005. u 14:27 sati.