Uvijek sam bio tužan zbog marginalizacije malih sportova.
Bavio sam se jednim takvim sportom i bilo mi je tužno kad bi mi ekipa osvojila prvenstvo Hrvatske a nagrade su bile pehar i gajba pive. Nije toliko zbog nagrada, ali, ta vijest ako je uopće bila u nekim novinama bila je tako vješto skrivena da bi smo je i mi koji bi smo je tražili teško pronašli :)
Te sezone kad smo osvojili prvenstvo Hrvatske otišli smo u Ameriku na svjetsko prvenstvo. U konkurenciji svih evropskih i azjskih zemalja te Amerike, Kanade, Australije, Novog Zelanda i par ekipa iz Afrike Hrvatska je bila treća u svijetu!
Nitko o tome nikad nije čuo, svi moji prijatelji saznali bi za to kad bih im ja rekao. Fascinira da su novinari to znali i da nisu objavili, ili su objavili onako da objave, negdje nasred stranice sa umrlima :)
A moj sport i nije baš tako mali, recimo, Njemačka u tom sportu ima preko milijun registriranih igrača!
Na ovaj post me je inspirirao sportski prilog ponedjeljkom Večernjeg lista.
Od 16 stranica devet je o nogometu, dvije i četvrt su o tenisu, jedna je o košarci, četvrt je o rukometu a četvrt o gimnastici, cca pola stranice su svi drugi sadržaji - a ostalo su reklame!
O Stjepanu Božiću i njegovom osvajanju titule svjetskog prvaka, prvog svjetskog boksačkog prvaka kojeg Hrvatska ima nakon 27 godina nema ni jednog jedinog slova!!!
To je meni nevjerojatno, u Zagrebu je bio show, puno dobrih borbi, pjevala Vanna, momak je postao svjetski prvak a u zagrebačkom dnevnom listu se nitko nije sjetio to spomenuti u svom udarnom sportskom prilogu!
Da bude jasno, ne volim naročito boks ali ovo me rastužilo, jako dobro znam koliko je Stjepan Božić krvi znoja i suza uložio u ovaj svoj uspijeh a tisak ga nije mogao nigdje ubaciti jer:
super paketi su super isplativi a i sekunda je super!
Znate što se još pitam pa pitam i vas: da li bi mi netko znao reći trenutak kad je boks postao mali sport? Čini se da sam taj trenutak prespavao :)