Sjećam se kako je to bilo kad je majka prvi put išla raditi kremšnite.
Bilo je to prije puno godina, tada google nije postojao pa su recepti su bili puno vrijednija roba no sad. Nešto je falilo u receptu koji je imala, nije bilo jasno kako se radi kora od kremšnita ali nema veze, majka avanturistica će pokušati. Radila ih je čitavo popodne i nije trebala javiti da je gotova jer smo čekali u pripravnosti i budno motrili svaki njen pokret - sjatili smo se u kuhinju ko divlja gladna horda, spremni da u minuti raznesemo sav njen trud.
Majka nam je počela rezati kocke, a kad tamo, iznenađenje - nož nije htio kroz koru od kremšnita!
Kora je bila tvrda i suha i postalo je jasno da je majka umjesto lisnatog stavila mlinac! Mlinac se čak i nadigao ko pravi mlinac, imao je po svojoj površini one napuhnute rupe - bio je to nevjerojatan prizor, fina žuta fila između dva mlinca!
Kad smo to ugledali sestra i ja, dali smo podršku mami - naizgled mrtvi ozbiljni kimali smo glavama i rekli joj da je u kremšnitama ionako najvažnija fila. Što se mene tiče, to je bila je istina, u to vrijeme čak nisam ni volio koru od kremšnita i bilo mi je svejedno jel gore mlinac. Maknuli smo koru i počeli jesti filu - fila je bila zaista vrhunska.
U taj čas u kuhinju je ušao tata. Ugledao je mamino djelo, zadigao obrvu, ni riječ nije rekao već je prišao ladici i izvadio nož. Tada je došao do kremšnita, rukom odlomio komad kore, i nožem počeo mazati filu na koru! Činio je to isto tako na izgled mrtav ozbiljan i skoncentriran, pažljivo je mazao filu na koru kao da maže putar na kruh. Tada je na neki poseban način, nekako teatralno prinio to novo jelo ustima i zagrizao!
To je bilo previše, sestra i ja smo se tako počeli smijati da smo zarazili i odrasle, cijela kuhinja je slijedećih sat vremena tutnjala od smijeha!
Slijedeće kremšnite su joj zato uspjele nevjerojatno dobro, majka je postala majstorica za tu deliciju ali mi smo još godinama umirali od smijeha kad god bi nam najavila da će raditi kremšnite...
:D
|
