Tril je napisala da si je njen brat jednom prisvojio sve zasluge za kupnju lopte koju je ONA kupila njihovom tati. Jel joj brat nevaljao? Nije, on je bio pravi cvijetić prema meni! :D
Znate, bio sam lijeno dijete. Puno previše sam čitao i nije me previše bilo briga za okolinu. Imao sam faze, u ranom djetinjstvu sam mrzio sve što ima veze sa kućanskim poslovima, kasnije sam obožavao kućanske poslove, a sad sam se vratio u rano djetinjstvo :)
Mislim, vratio sam se u rano djetinjstvo u ovoj priči, jesam vas, hehehehe...iako danas baš ne volim kućanske poslove nema trika da se ikad više na Zemlji stvori stvor upola lijen kao što sam ja tada bio...vjerujte mi!
Mozak mi je tada opako dobro radio.
Nekoliko mjeseci smo sestra i ja pokušavali oboriti njen rekord - da ona za manje od minute pospremi i moj i njen krevet! Nije išlo da ga jebeš, ostalo je na cca dvije minute koliko joj je bio najbrži rezultat. Znate li vi kako mi bilo muka štopat joj to svako jutro! Ali sve bih ja učinio za sekin napredak, znate...
Sjećam se, jednom sam zamolio sestru da mi počeše uho, nije mi se dalo podići ruku. Odbila je, na izgled slatka, moja je seka baš bila prava nemotivirana ljenguza.
Sjeća li se netko vau vau bombona? Slatki mali žuti, rozi i bijeli bomboni u obliku peseka žive u svojoj vau vau kućici...milina ih bilo vidjeti! Ja nisam bio nešto sentimentalan prema tim ljupkim i doslovno preslatkim psićima, ja bih svoje psiće uništio u hipu, a seka bi obavezno tada još imala skoro punu kutiju i više se igrala njima nego što bi ih jela.
Ispravak: uništio bih sve psiće osim jednoga...pogađate li zašto ;)
Taj jedan...on bi polako dolazio k sekinim psićima, kretao bi se u nekom zastajkujućem, neodlučnom ritmu i pjevao bi neku tužnu pjesmu.
Tada bi prišao jednom od psića:
"Mali peso...ja sam tako nepodnošljivo sam. Sam sam i tužan, oo kako sam usamljen, ja plačem JA PLAČEEM, ja plačem."
Tada bi mali slatki pesek dao pusu svom psećem bratu iz druge kutije i krenuo natrag prema meni govoreći:
"Idem, idem, idem...sam sam i odlazim u smrt! Zbogom prijatelju, ZBOGOM, tako sam užasno sam!"
Na to bi se moja seka rasplakala i pustila bi njih dvojicu da odu k meni zagljeni. Njihovoj (a i mojoj) sreći nije bilo kraja.
Unatoč tome, nije moja seka bila tako bedasta kako se čini, naime, taj moj trik nije palio za više od tri, četiri peseka po kutiji.
I tako je to bilo, sve u svemu imao sam prilično sretno djetinjstvo.
A što je bilo sa sekom?
Ona je narasla i postala je nevjerojatno pronicljivo stvorenje - kopča brzinom munje, nemoguće ju je nadmudriti na bilo koji način - vidite što znači imati starijeg brata, pripremio sam je za ovaj okrutni svijet, hehehehehe :)
:D
|
