Da malo prospikam s vama, vidim da me puno dama čita pa da iskoristim priliku dok sam još popularan :)
Imao sam nedavno jedan razgovor u kojem su se sve dame izjasnile da bi objeručke prihvatile inkubator.
Pogađate, pitao sam ih da li bi radije zatrudnjele ili bi radije stavile svoje jajne stanice i očevu spermu u neki inkubator i za 9 mjeseci preuzele bebača?!
U mom društvu sve su se žene izjasnile za inkubator.
Mislim si ja tad kako one imaju pravo...nema devet mjeseci mučenja, nema porođajnih muka, nema carskog reza niti muka oko začeća...to bi za žene zaista bila milina!
S druge strane, počeo sam razmišljati o pročitanim tekstovima gdje piše da djeca već u utrobi osjećaju majku, njene stresove i njenu radost, pa sam si mislio, možda je nošenje djeteta u trbuhu svojevrsna priprema za život!
Zatim sam mozgao o tome da li bi to bilo čisto štancanje djece, odnosno, da li nošenje u trbuhu produbljuje odnos majka - dijete.
Zaključio sam da nošenje djeteta u trbuhu ne bi trebalo bitno produbiti taj odnos jer bi to onda značilo da očevi ne mogu postići duboki odnos sa djetetom jer nisu bili trudni, a mislim da to nije tako.
Onda mi je još palo na pamet dojenje - kažu da treba dojiti što duže jer se dijete tako bolje razvija i ima bolji imunitet. Djeca iz inkubatora vjerojatno ne bi imala majčino mlijeko.
Što vi mislite o tome? Ja osobno ne mogu zamisliti sebe trudnog niti da rađam, ja bih odmah izabrao inkubator, ali, ja sam ionako od malih nogu znao da neću rađati dok se za žene to ipak podrazumijeva.
Ima još nešto o čemu sam razmišljao:
Doktori sad izmisle taj inkubator i uvjeravaju me da je on OK. Kako ja to zaista mogu znati!?
Da li ste čuli za talidomid, famozni bezazleni lijek protiv jutarnjih mučnina zbog kojeg se pedesetih godina u Americi rodilo na tisuće djece bez udova?
Citiram:
Mnoga deca rođena su sa skraćenim ekstremitetima zbog toga što su njihove majke koristile talidomid u trudnoći da bi suzbile jutarnju muku. Nije bio dovoljno poznat mehanizam delovanja leka ali se smatrao bezbednim—čak i kod većih doza. Hiljade dece je rođeno sa skraćenim rukama pošto je talidomid uveden u redovnu medicinsku upotrebu. Samo polovina ove dece preživela je prve mesece posle rođenja.
Tek 1961. godine, pet godina od rođenja prvog defektnog deteta, jedan akušer je pomislio da postoji veza između tog, navodno bezazlenog leka u odraslih i malformacija u dece koje se viđaju ako se lek uzima u prva dva meseca trudnoće. Licenca za talidomid je povučena nekoliko meseci kasnije.
Da li je inkubator OK znat će se za trideset godina, kad se uvjerimo da su sva ta djeca iz inkubatora ispala OK!
Drugim riječima, za trideset godina bih tek pristao na inkubator, pod uvjetom da ga izmisle odmah :)
Toliko od mene..baš guram nos tamo gdje mi nije mjesto :-)))
|
