ponedjeljak, 20.09.2010.
Daj me brani, ispred svakog stani! =)
Uh nije me bilo dosta dugo hehe. A škola je počela i kad želim napisati post, više ni sama ne znam šta da napišem. Iskreno fali mi ljeto, i iskreno ove godine mi se baš i nešto neda u školu. Ok u školi je dečko koji mi se sviđa pa ga vidim, ali opet šta je je ljeto je nekako ljepše od njega. Više mi odgovara ljeto, opuštenija sam. Nema onog straha od skorog učenja, već mi se gadi pogledati u knjige. Jednostavno želim ljeto nazad. Pa makar opet morala prolaziti svu onu zbrku oko popravka. I to mi je čak draže od ovog sada. Jednostavno mi se neda ni u školu ni učiti. Nema one ljubavi prema školi kao prošle godine. Uredu ta ljubav prema njoj je bila samo zbog ekipe, ali ove godine nema čak ni takve ljubavi. Sve mi ide na živce, u školi živim za onaj sat, za onu minutu i sekundu i stotinku da idem kući. Nemate pojma koliko ja živim za to da šta prije dođu zimski praznici. A onda kada oni prođu srce će mi biti na mjestu jer znam da će ljeto brzo, mislim i sada će, ali mi toga nismo svjesni jer je ovo tek počelo i kada bude najzanimljivije onda će ljeto. Ali iskreno živim za ljeto 2011. i još ću se potruditi da nemam ni jedan popravak. Je da je i unatoč popravku iz fizike ljeto bilo odlično, ipak ove godine se neću igrati s time, neda mi se više znojiti zbog gluposti i imati praktički noćne more zbog glupog popravka iz fizike. Uglavnom neda mi se zamarat vas, a i samu sebe s glupom školom. Ne znam više ni šta da vam pišem. E da sjetila sam se ono s zdravljem. Mah nije mi ništa, žena mislila da je monoukleoza, ali anemija je. Eto ako neki ne znaju manjak željeza u krvi. Ali postoji problem u tome šta ne smijem još ovaj tjedan igrati tjelesni, za poludit. Ja tjelesni obožavam, to mi je najdraži predmet i onda ona napiše ispričnicu da ne smijem igrati tjelesni jer da stvarno ne bi došlo do jebene mononukleoze. Meni je tjelesni toliko falio i onda mi ona tako -.-'. Mislim hvala joj. I hvala mom zdravlju -.-' nema šta.... Da ponovno mi se definitivno sviđa onaj dečko koji mi se prije sviđao. Onaj prije mog bivšeg. Ne mogu vjerovati što je to samnom. Iskreno ne želim da mi se on sviđa, jer znam da to nikamo ne vodi, ali ne znam, jednostavno mi se on sviđa. Ne znam šta je to, zašto je to tako. Ali jednostavno kada sam ga vidjela prvi dan u školi nekako kako da kažem kao da mi je bilo lakše šta ga vidim. I onda nakon par dana gledanja njega jer se opet poklopilo da više manje imamo jedno kraj drgugog nastavu pa ga mogu uvijek odmjeriti. Jednostavno kada ga vidim leptirići polete. Prolazim kraj njega i naši pogledi se sasvim slučajno sretnu, one njegove predivne smeđe oči. Jednostavno ima prekrasne oči. Ne znam iskreno šta vidim na njemu jer je on jedan tipični nabildani, ne nabildani već prenabildani sportaš. Ali meni se to sviđa. Ne znam zašto :S. Ne želim vas više mučiti s tim dečkom. Znam da mi nije pametno to šta mi se opet sviđa, ali ja protiv svojih osjećaja ne mogu. Tako je kako je. Idem sada polako. Htjela sam vam se samo javiti. Puse svima
- 16:00 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
