četvrtak, 22.07.2010.
Volim te sada i zauvijek
Jednom je sve krenulo niz brdo i naše je prijateljstvo visilo na koncu. Pitanje je bilo hoćemo li se nastaviti družiti ili nećemo. Jer sam se ja bila jako promjenila. Bila sam mala mamina djevojčica koja je jako dobra i koja još k tome trenira. Nisam radila one guposti koje sam prije radila s njom, no onda sam vidjela da se to ne isplati jer je krenulo sve niz brdo. Svako malo bi bila bolesna i trenerica nas je napustila, a ja sam ostala bez onog šta sam voljela, to je rukomet, a skoro sam ostala i bez Nje. Nje koju jedino volim i do koje mi je jedino stalo. Naime kruže priče u mojoj obitelji kako bi moj tata možda trebao početi raditi u Austriji, a s tim da može napraviti nama papire da tamo živimo, to će tako i biti sigurno. Ali jedna jedina osoba mi neda da odem tamo, ne želim zbog nje otiči, zbog onog šta tu imam, zbog onog za šta ja trenutno živim, a to je Ona. Zbog nje dišem, zbog nje se budim, ona mi je jedina prijateljica, koja me doista voli i kojoj je stalo do mene i u dobru i zlu. Kada su mi prijatelji bili najpotrebniji, za vrijeme popravka, ona je bila uz mene, ona je jedina bila kraj mene i tješila me, ona je jedina praktički me podigla i uvjerila me da nije sve tako sivo. Ona jedina pokazuje da me voli i da joj je stalo do mene. Zahvaljujem Bogu šta me je na vrijeme okrenuo i pokazao mi pravi put i pokazao mi da ne postupam dobro sa svojim promjenama. Jer te promjene se nisu nikome svidjele pa ni meni, i onda sam došla sebi i postala ona koja sam bila. I sada naše priajteljstvo cvate kao nikada prije. Sada se volimo i obožavamo praktički. Sada smo svaki dan zajedno. Svaki dan pijemo kavu, pušimo cigarete, uživamo i naravno imamo jedna drugu. I zbog tog sam najsretnija. Šta me se tiče ne treba mi nitko dok god imam nju. I nadam se da ću ju imati zauvijek. Jer ju volim sada i zauvijek.
Ona o kojoj pišem zna da se radi o njoj. 
Hvala ti šta postojiš i šta me voliš takvu kakva jesam. =)
- 16:33 -
