nedjelja, 25.04.2010.
I tako to ide -.-'
Prvo da krenemo od vjenčanja.
Bilo je super. Mlada je bila prekrasna, tj. bolje rečeno moja ujna. Svi smo se zabavili. Bilo je tu i suza radosnica, a mogu reći i da je bilo suza ne znam kako da objasnim. Uglavnom neki su plakali jer im se udaje sestra, rodica i tako, a neki jer im se ženi ujak, brat, rođak i tako. Ja sam jedna od onih koji su plakali. Jednim dijelom jer sam sretna jer je i on sretan, a jednim dijelom jer će uskoro otići i više ga neću često viđati :(. Ali neka je njima sa srećom.
U zadnje vrijeme me i najmanja sitnica na živcira. Sve mi ide na živce. Ne mogu vjerovati da se to događa. Ali ne znam jednostavno sam živčana i ljuta u zadnje vrijeme. Svi mi idu na živce. Mislim da je to možda zato što konstantno svi imaju milijun pitanja oko nečeg. A ne nisu mi dosadni s tim. Ako mi se neda objašnjavati zašto mi dosađuju. Uredu je kada me najbolji prijatelji pitaju jer se njima mogu povjeriti i lako im sve kažem. Ali kad meni dođe osoba koju jedva da znam mjesec dana i počne me ispitivati gluposti. Kako ljudi jednostavno ne razumiju da su kad-kad dosadni. Da mi se skijaju po živcima. Jednostavno sam u zadnje vrijeme sva neka čudna, samo mi krivo nešto recite i ja sam odmah ljuta mene na živcira. Škola mi također ide na živce. Toliko toga imam za ispraviti, a meni se tako neda učiti, jednostavno sam u zadnje vrijeme izgubila volju za svime. Neda mi se živjeti. Sve me živcira. Idem sada. Volim vas. Puse
- 16:02 -
