nedjelja, 14.03.2010.
Sanjam te, drhtim u noći, zadnji put noćas ću doći, da budem ja na tvojim rukama!
Bliži mi se 16. rođendan. I pitam se kako je sve tako brzo prošlo? Zašto je sve tako brzo prošlo? Kao da sam jučer slavila svoj 10. rođendan i ludovala zajedno sa svojim prijateljima. Sjećam se kako je bilo lako organizirati rođendan je se sve temeljilo na to da dođu prijatelji k meni i ja normalno kupim grickalice i te gluposti i slavimo cijeli dan do 10 navečer. Ah kad se sjetim tog smijeli smo biti samo do 10, a sada nije važno do kad smo, sad je važno da dođemo čitavi doma. Iskreno fali mi to vrijeme, jako mi fali. Uopće više nisam onaj tip koji sam bila, da jedva čekam kad će rođendan, da pravim pozivnice, da pričam s prijateljima puno o tome. Uvijek izbjegavam temu rođendan, ne želim pričati o njemu.
Izgubila sam vjeru u prave prijatelje. Ja mislim da pravi prijatelji ne postoje. Jedino za kog mogu reć da je moj pravi prijatelj je moja mama. Ne znam zašto i kako, ali ona je uvijek tu kad ju trebam, sve joj mogu reć. Skroz se promijenila, počela me je razumijeti i uvijek me posluša i da mi pametan savijet. I volim šta ju imam i baš mi je drago da je to ona, a ne bilo tko drugi. I mogu reći da mi je jedna prijateljica malo bolja neg šta sam mislila da je. Glupa je i slične stvari, ali u nju čovjek stvarno može imati povjerenja, nekada zna naživcirati, ali je stvarno super po pitanju povjeravanja i slično. Ne želim reć da oni nisu postojali, o da jesu. Ali ja mislim da sam ih izgubila i tako mi i treba kad ih nisam znala čuvati. I zato sada imam kog imam. Naime sada sam počela imati više povjerenja u jednu novu prijateljicu. I stvarno mi nije žao šta imam u nju povjerenja, stvarno je super cura. I hvala joj na tome. Voli vas i ljubi Bella ;).
- 10:57 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
